Drugi i treći – koji je ujedno i zadnji – dan šestog izdanja glazbeno-konferencijskog festivala MENT održanog u Ljubljani na kulturno-umjetnički pladanj stavili su gro zanimljivih događanja.
Priče o MENT festivalu slušam već neko vrijeme, praktički od trenutka kada sam odlučio relocirati se u slovensku metropolu. Ono što je svim tim pričama nedostajalo jest ta neka dimenzija osobnog iskustva koju sam mogao uvidjeti i na nju točno poentirati tek nakon tri izrazito turbulentna dana provedena na samom festivalu. Kao, nazovimo to tako, glavni hub koristila se koncertna, ali u suštini svenamjenska hala kina Šiška, čiji je gornji i donji koncertni prostor u večernjim satima obogatila zaista široka paleta glazbenih izvođača, a tijekom dana donji se prostor koristio za održavanje konferencijskoga dijela festivala. Kako je ipak nešto vremena trebalo utrošiti na put iz Pule do Ljubljane, pritom koristeći usluge (ako se mogu takvima nazvati) najgoreg mogućeg hrvatskog prijevoznika – prvi dan festivala prošao je zaista brzo. Dolazak u kasno popodne, obilan ručak, pravac stan, pravac Kino Šiška. Koncerte Kamaala Williamsa i ukrajinske cabaret mašine Dakh Daughters, koji su sjajno odigrali ulogu openera popratio je glavni urednik portala Zoran Stajčić.
Drugi dan protekao je u nešto drugačijem tonu. Bio je jednako, ako ne i za koju stepenicu više turbulentan u odnosu na svog prethodnika, ali dinamika je svakako bila drugačija. Prvi “govorni” špil koji sam uspio uloviti bio je listening session na kojem je sudjelovala nekolicina bookera (koja je svoj zanat kalila na vodećim internacionalnim festivalima), a njihova je misija na listening sessionu bila dati osobni sud o šest pjesama koje su nasumično puštene. Tih šest pjesama potpisuju glazbenici čiji su bendovi nastupili na ovogodišnjem izdanju MENT festivala, a kako su neki od glazbenika iz bendova in question prisustvovali sessionu, iz prve su ruke mogli čuti konstruktivne kritike i mišljenja kolega.
Hobotnica kritike tu rasteže svoje krakove na više strana. Prvi, dakle onaj čiji je korijen sam MENT festival, seže skroz do činjenice da je to kultiviranje publike koja se zna nositi sa kritikom stvarno pohvalno za jedan ovakav large scale festival. Drugi, onaj čiji su korijen glazbenici koji su bili prisutni na svim događanjima koje je priredio MENT, seže skroz do meni još uvijek strane pojave glazbenika koji vide direktan benefit od glazbene kritike. Na sessionu su sudjelovali Jacob Hagelaars (Le Guess Who festival, Utrecht, Nizozemska), Anton Repka (Pohoda Festival, Trenčin, Slovačka), Martin Hossbach (Pop-kultur festival, Berlin, Njemačka), Vladica Mladenovski (MKC Skopje, Zdravo mladi festival, Skopje, Makedonija). Događaj je moderirala Eva Kristina Filipčič, jedna od organizatorica MENT festivala. Od bendova koji su nastupili na šestom MENTU i koje smo čuli na listening sessionu daju se izdvojiti Čao Portorož, ljubljansku folk skupinu All Strings Detached (čijem sam nastupu prisustvovao u Staroj Mestnoj Elektrarni iste večeri), ali i ljubljanski bend Futurski. Na skoro sve spomenute aktove kritika je reagirala neutralno, suma sumarum “dobro je, ali može bolje”, jedino je Futurski etiketiran kao “designer bend” – bend koji je, po mišljenju prisutne kritike, ekvivalent namještajnog lanca IKEA. Pozitivnu kritiku iza koje su stajali svi prisutni govornici odnio je beogradski garažni trojac Šajzerbiterlemon, koje sam također odgledao u Menzi Pri Koritu.
Nakon listening sessiona uslijedio je govor kojeg potpisuje Sally Anne Gross, profesorica glazbenog menadžmenta na Westminster School of Arts. Govor je nosio naslov “The Sustainability of a Music Artist Career”, a od motiva koji su činili govor naglasak je bio na samostalnom održavanju glazbene karijere, ali se u govoru na važnosti davalo i mentalnom i fizičkom zdravlju kojeg je potrebno očuvati. Sally Anne potpisuje koautorstvo na istraživanju “Can Music Make You Sick” – to date istraživanje najvećeg obujma na temu glazbe i depresije.
Nakon Sallynog govora uputili smo se u prostorije hotela tik uz Kino Šišku, gdje je Chris Eckman (nekadašnji kreativni pogon benda Walkabouts) ispričao priču Glitterbeat Recordsa. Njegov label trenutno živi i diše u Ljubljani, a činjenica da je Glitterbeat Records postoji već dugi niz godina kao label koji prije svega izlazi u susret izvođačima – i to na Ljubljanskom tlu – Chrisu Eckmanu i Glitterbeatu daje jedan ogroman plus. Doći iz Seattlea, iz SubPop driven vremena i prostora, netom nakon “otvaranja” prvih post-grunge stranica – i u Sloveniji ostvariti zaista respektabilan opus, hvale je vrijedno.
Što se koncertnog programa tiče, tu je zaista bilo svega i svačega. Napomenuo bih da su se koncerti održavali posvuda (Kino Šiška, AKC Metelkova, Orto Bar, Hotel Celica, Stara Mestna Elektrarna, Slovenska Kinoteka, Klub K4 itd.), k tome su se i odvijali istovremeno, stoga je neke od koncerata bilo nemoguće uloviti. No, ono što se moglo vidjeti bilo je prvoklasno u svakom smislu riječi.
Kao osobni favorit izdvojio bi garažni beogradski trojac Šajzerbiterlemon koji je uz Damira Avdića i slovenski četverac Body Says No obogatio zadnju festivalsku večer u Menzi Pri Koritu (AKC Metelkova). Radi se o još uvijek mladom bendu za koji se sasvim jasno može ustvrditi da dolaze iz Beograda. Zvuk koji je dosta sličan ranom Repetitoru može ih uokviriti kao njihovu mlađu braću i sestru. Postava je ona klasična, dakle ona koja priliči standardnom rock bendu – gitara, bas i bubanj. Njihov set koji je trajao otprilike 45 minuta do sat vremena okarakterizirao bih kao uglavnom jako energičnu svirku koja na momente može zvučati sterilno. Sterilno u ovom kontekstu ne predstavlja ništa loše, ona je, naime, čisti produkt manjka “dinamičnog” iskustva benda, iskustva na pozornici, i tome slično. Publika ih očigledno voli, i to s punim pravom – znoje se, valjaju se, vokal vrišti, trči, skače… Šajzerbiterlemon odsvirali su presjek svog dosad objavljenog materijala, a pjesmama poput “Metak”, “O idiotima” i “Mrak” osigurali su si simpatije ljubljanske publike. Najugodnije iznenađenje dolazi na samom kraju njihova seta, kada su se s publikom odlučili oprostiti obradom pjesme “Izdrži udarac” kultnog beogradskog benda Defektno Efektni. Jaka i brutalna vokalna interpretacija gitariste i pjevača Jovana Sibinovića, u kombinaciji sa sirovim garažnim zvukom i iskustvom (koje je neizbježno), Šajzerbiterlemon pretvoriti će se u pravi powerhouse bend kojemu ništa neće moći stajati na putu.
“Sve što je lijepo, kratko traje”, kaže ona stara poslovica, a šesta edicija MENT festivala je zaista bila kratka. Prošla je kao nekakav brzi vlak na koji si se jedva uspio ukrcati, a iznutra je toliko prekrasan da ti ni na kraj pameti nije sići na stanici. Ostvarile su se brojne veze i kontakti, sklopila su se prijateljstva koja će nas dugo pratiti, dogovorila su se razna gostovanja… valja završiti u duhu samog festivala, pozitivno – već sad, tek nekoliko sati nakon što se MENT ekipa pokupila svojim kućama – nestrpljivo čekamo sedmi, ali još divniji moMENT!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
