Slaine ‘One Day’ – MC koji je i dalje gladan mikrofona

Energija koju na ovom albumu ispoljava Slaine izdvaja ga od mnogih koji u njegovim godinama postaju sve umorniji i zamorniji.

Slaine ‘One Day’

Veteran bostonske underground hip-hop scene George Carroll poznat kao Slaine, koncem studenog prošle godine izbacio je svoj novi četvrti samostalni album „One day“. Slaine djeluje i kao član kolektiva La Coka Nostra koji osim njega čine Ill Bill, te bivši članovi kultnog House of Pain, svi osim Everlasta koji je uz obećanje kako će se jednom vratiti napustio grupu 2012 godine. Kroz La Coka Nostru i solo vode, Slaine je surađivao s mnogim poznatim imenima kao što su B-real, Snoop Dogg ili DJ Premier. „One Day“ njegov je najzapaženiji, ali i najbolji album, a vrlo skoro će doživjeti i svoje vinilno izdanje.

Na ovom albumu Slaineova ulična iskustva isprepliću se s onim ovisničkim, budući da kao teški bivši ovisnik o alkoholu prolazi kroz sve uspone, padove i otriježnjenja.

Na albumu je 12 pjesama a već na uvodnoj „Redemption“, Slaine demonstrira svu raskoš i žestinu svoje interpretacije. Slijedi nekoliko odličnih klupskih bangera. „Time is Now“ je old school bomba koja bi i mrtve izula iz cipela, a na „Still Got My Gun“, Slaine mikrofon dijeli sa svojim starim prijateljima Vinniem Pazom iz Jedi Mind Tricks i Ill Billom.

„Trick the Trap“ je zanimljiv storytelling prožet beatom koji u sjećanja priziva devedesete godine i prve albume Cypress Hilla, dok lirički mračna, „It Catches You“ posjeduje radio-friendly atmosferu i imala bi potencijala u radijskom eteru. Na već spomenutoj „Redemption“ kao i na „The Feeling I Get“, Slaine se vrlo uspješno i efektno baca u moderne stilove repanja pritom zvučeći zanimljivije od mnogih svojih mlađih i razvikanijih kolega. Za sve instrumentale na albumu zadužen je njegov stalni suradnik The Arcitype, a na njegove teške i tvrde ritmove Slaineov rašpasti i nabrijani vokal sjeda savršeno.

„The day before I Die“ je najdojmljiviji trenutak albuma, iskrena i intimna Slaineova ispovijest koja po njegovim riječima zbog svoje osobnosti umalo nije završila na albumu. Priču podcrtava sjajan beat, dobar u toj mjeri da ga se može slušati i kao instrumental. Ipak u mračnom tunelu na kraju se nazre svjetlo, u završnoj „Do What You Love“ Slaine daje pravu injekciju pozitive i vjere u bolje sutra kako samome sebi tako i slušateljima, dok odličan refren odrađuje Cyrus De Shield.

Prava je šteta što Slaine nema prevelikih mainstream aspiracija jer ovaj album bi svojom kvalitetom zaslužio svaki veći komercijalni uspjeh, a premda je prevalio četrdesetu, on je MC gladan mikrofona. Energija koju ispoljava kroz rap ga izdvaja od mnogih koji u tim godinama postaju sve umorniji i zamorniji. Ovo je sjajan i katarzičan album, a svatko sa simpatijama prema snažnom i energičnom hip-hopu i na tekstualnom i na glazbenom polju, ovdje bi mogao pronaći nešto za sebe.

Ocjena albuma: 9/10

(AR ClassicRecords / Perfect Time Publishing 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X