Remek-djelo animacije, vizualni spektakl i uz to pametan, uzbudljiv i urnebesan film koji s lakoćom postiže sve što Marvelovi igrani blockbusteri sve rijeđe uspijevaju – da nam pruži kvalitetnu zabavu koja ne prelazi u neukusni eksces.
Premda izbjegavam čitati tuđe recenzije filmova prije nego što napišem vlastitu, nemoguće je na internetu ne pročitati naslove i podnaslove tekstova, a kad je u pitanju “Spider-Man: Across the Spider-Verse”, novi animirani uradak Sonyjevog studija i nastavak nagrađivanog “Into the Spider-Verse” otprije pet godina, više-manje svi su govorili isto. 95% na Tomatometru, vrtoglavih 9.1 na IMDb-u, 4,7/5 na Letterboxd. Koristili su se nevjerojatni superlativi, pa je tako u pitanju bio “najbolji Spider-Man svih vremena”, “najbolji film godine”, “najbolji superherojski film svih vremena”, “jedan od najljepših animiranih filmova ikad napravljenih” i slično.
Na takve bombastične naslove obično odmahnem rukom; uostalom vidjeli smo već prvi film i bio je doista dobar i s pravom je postao jedan od rijetkih filmova kojemu je u posljednjih par desetljeća uspjelo odnijeti Oscar za najbolji animirani film, a da nije proizvod Disneyja ili Pixara (lani je to ponovio i Guillermo Del Toro s “Pinocchiom“, a ako “Spider-Man” ponovi uspjeh sa svojim nastavcima u naredne dvije godine, moći ćemo doista pričati o kraju jedne ere). Sjajna animacija i kvalitetna priča, ali film godine? Najbolji superherojski film? Jedan od najboljih crtića? Ne pretjerujmo.
Nisam mjerio koliko traje uvodna scena, tzv. cold open u “Across the Spider-Verse”, a koja se odvija u svemiru u kojemu je Gwen Stacy (Hailee Steinfeld) Spider-Woman, ali govorimo o odoka dvadesetak minuta u kojima sam pomislio kako bi se svaka od navedenih “pretjeranih” fraza mogla pokazati istinitom. Nije trebalo proći ni ostala dva sata da tako i bude. “Across the Spider-Verse” je remek-djelo animacije, vizualni spektakl i uz to pametan, uzbudljiv i urnebesan film koji s lakoćom postiže sve što Marvelovi igrani blockbusteri sve rijeđe uspijevaju – da nam pruži kvalitetnu zabavu koja ne prelazi u neukusni eksces.
Paralelni svemiri, odnosno multiverzum, postao je popularna tematika u Marvelovom svijetu (igrani “Spider-Man”, “Doctor Strange“), dolazi na velika vrata u DC s “The Flash” koji u kina stiže sljedeći tjedan, a i izvan stripovskih ekranizacija lani se na toj tezi temeljio i “Everything Everywhere All At Once” koji je u međuvremenu postao najnagrađivanijim filmom svih vremena. Ipak, rijetki su naslovi koji skakuću kroz paralelne stvarnosti s lakoćom i elegancijom koju postiže “Across the Spider-Verse”, a korištenje praktički svih zamislivih stilova animacije omogućuje i lakše praćenje slojeva multiverzuma, dok Miles Morales (Shameik Moore) kroz njih naganja negativca Spota (Jason Schwartzman).
Užitak je gledati potpune slobode koji si tvorci dopuštaju, primjerice ubacujući live-action verziju Donalda Glovera (kojeg će se neki možda sjetiti iz cameo uloge potencijalnog negativca Prowlera iz “Spider-Man: Homecoming“) ili pak razne zabavne verzije Spider-Mana poput onog indijskog Pavitra Prabhakara ili pak apsolutnog pobjednika, anarho-rasta pankera Hobieja Browna koji je u nekoj alternativnoj verziji Londona njezin Spider-Punk. Njemu glas posuđuje oskarovac Daniel Kaluuya i gotovo svakom svojom replikom baca publiku u smijeh, kao kad junaci primjerice zapaze crnu rupu koja proždire tkivo svemira i pitaju se što je to, on lakonski odgovara da je to metafora za kapitalizam.
Ovdje možda valja upozoriti potencijalne gledatelje da je “Across the Spider-Verse” središnji dio planirane trilogije koja će završiti za devet mjeseci filmom “”Beyond the Spider-Verse” i kao takav završava tzv. cliffhangerom, napetim otvorenim krajem koji može pomalo frustrirati, ali osim što je izvrsno izveden, isto tako nas tješi činjenica da nastavak nećemo morati predugo čekati i da će nam radnja ovog filma ostati dovoljno svježom u sjećanju da ćemo moći bez većih problema nastaviti tamo gdje smo stali.
“Across the Spider-Verse” ponekad djeluje kao da mu je svaki kadar posebno osmišljen i oslikan svojim stilom i čini se kako je trud koji je uložen da bi se takav dojam ostavio gotovo nemjerljiv s bilo čime u animaciji. Osim toga i po pitanju akcije i humora, ali i ozbiljnijih tema poput adolescencije i biranja vlastitog puta u svijetu, ovaj film svoje zadaće izvršavan na razini koja nadmašuje sva očekivanja. I ponekad se čini da i najpretjeranije teze nisu zapravo pretjerane. Najbolji Spider-Man svih vremena? Nesumnjivo. Najbolji film godine? Dosad svakako. Najbolji film o superherojima? Iskreno, ne mogu se trenutno sjetiti boljeg. Jedan od najljepših animiranih filmova ikad? Kvragu, zašto ne?
Ocjena: 10/10
(Columbia Pictures/Sony Pictures Animation, 2023.)