The Bambi Molesters bio je i ostao jedan je od onih domaćih bendova koji se skoro pa isključivo spominje jedino u kontekstu glazbe,što svakako treba promatrati kao vrlinu. Ovog puta glazba je opet razlog zašto smo intervjuirali basisticu Ladu Furlan Zaborac, naime grupa je nakon dugogodišnje karijere snimila koncertni album i prateći DVD.
Robbie Williams, recimo, ima taj sindrom “poznat sam kod kuće, ne poznaju me vani”. Smeta li vam što u inozemstvu, pa između ostalog i kao predgrupa R.E.M.-u svirate pred 50 tisuća ljudi, dok u Hrvatskoj, recimo, i vaša suradnja s Chris Eckmanom i Led Zeppelin producentom Philom Brownom u projektu The Strange putuje po nekim marginama. Mislite li da Hrvatska ima sluha?
Lana Furlan Zaborac: Nije istina da smo “vani poznatiji nego kod kuće”. Na promociji našeg posljednjeg studijskog albuma, “As the Dark Wave Swells“, dva smo dana zaredom napunili dvoranu &TD-a. Na svakom koncertu imamo pune klubove, a o takozvanoj “priznatosti na sceni”, govore i diskografske nagrade koje smo dosad osvojili. To što paralelno imamo glazbenu karijeru i kod nas i vani ne umanjuje ili isključuje prisutnost u Hrvatskoj. Drago nam je što možemo napuniti klub i kod nas i vani, to nam omogućava da godišnje održimo puno više koncerata, što je za bend općenito jako važno. The Strange i album “Nights of Forgotten Films“ promovirani su u Hrvatskoj na ljetnoj turneji 2004. godine na kojoj nam je gostovao pridruženi član REM-a i gitarist Baseball Projecta Scott McCaughey. Svu si koncerti bili jako dobro posjećeni.
Dakle, nastupali ste kao predgrupa R.E.M.-u, surađivali sa Scott McCaugheyem, njihovim pridruženim članom. Kako vi osobno, iz pozicije osobnih suradnika i prijatelja gledate na njihov raspad? Je li uistinu sve krenulo prema dolje nakon što je Bill Berry napustio bend ili su u pitanju trzavice na relaciji s diskografskom kućom?
Lana Furlan Zaborac: Meni se način na koji su se razišli učinio kao iskren i inteligentan potez. Došli su do kraja nekakvog zajedničkog puta i to je to. Ne mislim da je to nešto dramatično. Ostaju i dalje dobre pjesme. Mislim da u tome nema ničega skandaloznog i nemam pojma koji su razlozi.
Vaš posljednji album “As The Dark Wave Swells” doživio je ovacije kritike, nominiran je i za najbolji europski indie album. S ove pozicije, retrospektivno, da li je uspjeh albuma nadmašio i vaša očekivanja budući da ste i sami prije toga imali 9 godina autorskog posta u okviru Bambi Molestersa?
Lada Furlan Zaborac: Pauza nije bila duga 9 godina zato što smo 2004. radili i objavili album s Chrisom Eckmanom, a čitavo smo vrijeme nastupali po raznim mjestima. Kad smo završili snimanje i produkciju albuma, bili smo jako zadovoljni sa svim pjesmama, radili smo ga potpuno predano i koncentrirano, Chris je kao producent dosta doprinosio opuštenoj atmosferi oko snimanja budući da smo imali povjerenja u ono što radi, tako da smo, što se nas tiče, znali da smo napravili “dobar posao”. Očekivanja je možda premašio “hype” koji se u vrijeme objavljivanja albuma stvorio, međutim nama je bilo najvažnije da smo zadovoljni s pjesmama i da ih volimo svirati uživo.
Nedavno sam razgovarao sa Zdenkom Franjićem koji je rekao da su Bambi Molestersi i Majke najveći hrvatski rock proizvod u zadnjih 20 godina. Čovjek vam je izdao prvu kasetu, što mislite o njegovoj etiketi Slušaj najglasnije i idealističkom svjetonazoru koji ga drži u glazbi unatoč godinama?
Lana Furlan Zaborac: Hvala Zdenku na komplimentu. Slušaj najglasnije je, zahvaljujući Zdenku, jedna od rijetkih izdavačkih kuća koja doista objavljuje izvođače iza kojih stoji i u koje vjeruje, što podrazumijeva i njegov izgrađen glazbeni ukus. Mislim da je Zdenko iskreno u tome i da ga ta iskrenost sve ove godine i drži. On to definitivno ne radi zbog zarade. Nama je to što nam je objavio prvu kazetu, bio prvi važan korak na putu kojim smo krenuli, možda ne s pozicije prodaje, koliko s pozicije osjećaja da je netko u “drugačijem” bendu, koji je bio na samim počecima, prepoznao kvalitetu.
Za kraj, negdje sam pročitao da bi Sisak bio samo grad starog željeza da se u njemu nisu porodili Bambi Molestersi. U samim počecima, s vašim rockabilly ambijentom i surf rockom, koliko je bilo realno očekivati priznanje na domaćoj, a kamoli na međunarodnoj sceni?
Lana Furlan Zaborac: Ne znam tko je to napisao, ali mislim da svaki grad ima svojih plusova i minusa, neku prošlost i budućnost… Mi smo bend, sviramo i ne razmišljamo o tome. Kad smo počinjali, to je bio način da se kreativno iskoristi vrijeme, nismo imali nikakva očekivanja. Stvari se nisu samo “dogodile”. Iza njih su kilometri i kilometri ceste, klubova, gradova…
Saznajte više: Koncert Bambi Molestersa zapakiran za vječnost