Super klapa

Branko Bogunović Piff (20. stoljeće) – lijevi kut – muzičar, gitarist, svirao od Drugog Načina do pratećih bandi kojekome, nema kome nije, surađuje s Antom Perkovićem na radio emisijama HR. Anđelo Jurkas (21. stoljeće) – desni kut – pisac, storyteller, mužikaš, jezik, ponekad i mozak, objavljuje albume i knjige i zanemaruje brige.

Branko Bogunović Piff i Anđelo Jurkas

INTRO:

Tik tak. I došlo vrijeme spremanja vrlih domaćih predstavnika za slanje kandidata na Eurosong. Nananana. I kako su se pokazali ćorcima svi lanjski pokušaji sa zanosnim Severinama, Badrićkama i inim mudrim fintama tehniciranja prekrasnim glasovima još prekrasnijih žena, sad se trust mozgova dosjetio da je autohtoni predstavnik Hrvatske klapa. I sastavili su boy band klapski i tutnuli im pjesmu znakovitog naslova “Mižerija”. I kako se po regulama Eurosonga ne može pjevati a capella već mora nešto tuliti uz glasove, stavili im neki elektro sintić. I sad svi očekuju puni nade u predstavnike te parade, jer svi oni znaju što rade… je li tome baš tako?

PRVA RUNDA:

Jurkas: Ova “superklapa” koju šalju kakti na to prezabavno takmičenje u trčanju pjesama na 100 metara Eurosongom je silno simpa(te)tična. Ili se netko tamo u onim predstavništima i selekcijama vrhunski zajebava i znakovito nazove pjesmu “Mižerija” pa rekne vokalnom boy bandu da se tužnjikavo gledaju i zataknu ruke na prsa kad komuniciraju, pa dizanjem obrva prilikom ganutljivih izvedbi podebljaju dojam, ali sve nešto dvojim da je ovima ta vrsta zajebancije i subverzije pri umu. Ali ako aranžman te stvari ima veze s autohtonim klapskim pjevanjem koje je kakti trebalo predstavit specifiku i bit reprezentativnim parčetom etnologije ove zemlje, onda je to otprilike jednako kao što opet aktualna šupirana nogom u malo već omlohavljenu guscu Jaca Maca Kosor ima sa iskrenim suzama. Stalno se prave pametni i izmišljaju neke “europejske” trikove koji će ove godine sigurno upaliti eurovizijskom življu i stalno jopet popuše. Aj imajte muda i pošaljite onda neku stvarnu, a ne sklepanu i fiktivnu klapu i nek pjevaju a capella pa kud puklo da puklo, ko da je uopće važno. Ili ako eurovizijska pravila ne dadnu samo a capella nek tutnu neki beatbox ili Bobby McFerrin glasovne dodatke pa nek bude zapaženo. Ili nek odjebu sav taj paradni spektakl od kojeg je spektakularna samo dosada i glupost. Al bar će bit istinito i vjerodostojno. A ne stalno ove neke nakremane baljezgarije i izmišljotine, “superklapa”, moš mislit. Dečki znaju pjevat. So faking what? Zove cura s radija da jel’ mogu u eter komentirat rvacki izbor za pjesmu Eurovizije i što je tajna uspjeha na tom natjecanju? More, nema frke. Reko’ dečki su predivni, naočiti, pravi nježni Hrvati, ’em super pjevaju, ’em super glume emocije koje proživljavaju, ali sve to ne znam jel’ dosta uz takav super etno klapski hit, ali ako naprave minipromjenu aranžmana i break usred pjesme i počnu se žvalit kriš-kraš jedni s drugim, prolaze sigurno. Ups, čuješ žemsku s druge strane linije smije se ali veli, a ne mogu to pustiti k vragu. Eto, tako i superklapu ne mogu pustit jer nit je super, nit je klapa…

Bogunović: Pjevači su poput nogometaša precjenjena, preplaćena vrsta, a u slučaju klapa to se kao i moj animozitet prema njima množi sa 5,6,7 ovisno o broju klapaša (dobro ne baš preplaćeni, ali svakako precjenjeni). SUPERKLAPA, koja božja superklapa? Nikad čuo ni za jednog od njih. Dok su bili zatvoreni u svojim rezervatima, ograničeni na ljeto, volte i konobe bilo je to autohtono, lokalno i prihvatljivo. Onda su se nekim magičnim trikom (pod uticajem novokomponiranih menadžera) preselili u krajnje neadekvatne prostore sportskih dvorana i magija je izbljedila kao i svaka stvar koja padne u ruke kineskim proizvođačima i postane štanceraj. Da se čitava priča završila na tome prošla bi standardno kao i tamburaška euforija u devedesetima. Ovako klapska invazija Eurovizijskim takmičenjem prelazi naše granice i postaje internacionalni problem. S obzirom na izbor naših predstavnika prošlih godina čisto sumnjam da je arbitrima izbora na umu bila diverzija tipa babučki koje su iz zeke poslali Rusi i osvojili nedostižno drugo mjesto. Naši izbornici ipak nisu medijski diverzanti, nego su uvjereni da je izbor klape jako dobra stvar (valjda ono kao promocija turizma, Dubrovnik, Plitvice, bla,bla) za proboj Hrvarske na globalno tržište. Pitanje je, je li Eurosong mjesto gdje se takvi proizvodi promoviraju ili je to kič, trash, karneval sa transeksualnim začinima. Što tu klapa radi, nemam pojma. Osnovna ideja je ‘ajmo poslat nešto kao autohtono (koje autohtono? Klape na Mediteranu postoje odvajkada, kako bi rekao Pervan zato jer se pjevat može i ležećki dok se čeka da masline same popadaju), pa ‘ak prođe, prođe, ak’ ne prođe, sutra ćemo se igrat s nekim drugim. Dalje>>

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh