Glazbena recenzija - stranica 48

Jest da se australski bend Tame Impala u jednom trenutku prometnuo kao vodeći faktor neo rock psihodelije i postao ono što bi se cinično moglo okarakterizirati kao hipsterski svjetionik za jedno ljeto, no ispod površine ključa cijela jedna nova mlada scena koja nije stala na psihodeliji, već restaurira i stilske gravure koje su u rock prošlosti iznikle iz psihodelije, a to su blues rock, southern rock, pa tako i hard rock.

Promjene članstva u bendovima normalna je pojava, ali izuzetno rijetko se događa da s promjenom člana dolazi i do promjene instrumenta što u konačnici dovodi do potpune promjene zvučne slike i stila. Makedonski sastav Bernays Propaganda odlučio se upravo na taj korak nakon četiri albuma, te ustaljenog i prepoznatljivog izričaja u velikoj mjeri već prihvaćenog od publike.

Jack Garratt novo je ime Universal Musica koji je svoj put utabavao iskušavajući festivale kao samostalni izvođač specifičan po izazivanju ultimativnog divljenja glazbenim umijećem i vještinom.

Osamnaest novih pjesama za osamnaest godina karijere. Dupli album za ulazak u Dom sportova. Sedmi album Elementala objavljen je danas. Evo recenzije.

Lou Barlow ne miruje. Kad nije s Dinosaur Jr. i Sebadoh, onda očigledno ima vremena i za rad na solo albumu.

Makedonski sastav Fonija postoji od 2008. i do sada je objavio pet albuma i jedan EP. Iako ih se svrstava u melodični punk, osobno ne bih išao u tako uske okvire, ok možda je to mamac za publiku u današnje vrijeme, ali Fonija je karakteristična po tome što podsjeća na bendove 1990-ih. Iz njih više izvire nasljeđe protopunka The Stoogesa (što je u 90-ima posebno dolazilo do izražaja kod mnogih), a opet ima dosta i američkog alternativnog pristupa iz tih godina, onog po kojem smo primjerice zapamtili Jane’s Addiction i Smashing Pumpkins.

Godine 1977. u svemir su odaslane dvije Voyager istraživačke sonde koje su između ostalog sadržavale i neke podatke o našem planetu i rodu u slučaju da se ikad susretnu sa inteligentim vanzemaljskim oblicima života. Jedan od tih dokumenata zlatna je ploča na kojoj su između ostalih nasnimljeni Beethovenov gudački kvartet i ‘Dark Was The Night, Cold Was The Ground’ Blind Willie Johnsona.

U našem jadranskom susjedstvu itekako ima kvalitetnih stvari koje ne samo da zapadnu za uho, već ne žele iz njega izaći.

Premda naizgled pretenciozan, naslov šestog studijskog albuma Skunk Anansie sažima ideju zvuka i strukture novog izdanja što opravdava njihov status istinskih alt-rock feniksa.

Uglavnom su trilogije magične strukture grandioznih projekata ili narativa, pa je tako slučaj i s internacionalnim a opet dominantno turskim magičnim kvartetom Istanbul Sessions u najnovijem, trećem činu nazvanom ‘Istanbul Underground’.

Najnoviji album američkog kolektivaTortoise, osnivača post-rocka stvara primijenjenu glazbu za društvo globalne mobilnosti – metaforu potrošačkog društva.

Highway 20 autoput je koji iz Texasa preko sjevera Lousiane vodi do Južne Karoline. Duhovi tog autoputa pričaju tužne priče, a Lucinda ih bilježi na novome albumu.

Još jedna metamorfoza i još jedno kvalitetno poglavlje najmonolitnije rock pojave ovih prostora.

Kad su u veljači 1998. Jimmy Page i Robert Plant posjetili Zagreb, oduševljeni zvukom nepoznatog im glazbala tamburice koje su, kako se priča, čuli za neke zabave, obroka u nekoj zagrebačkoj restauraciji, za predgrupu izabraše Gazde. Ti komercijalni pop-tamburaši bijahu izviždani s Page-Plantove pozornice Doma sportova, a potez se svjetskih zvijezda mnogima učinio neprikladnim – tamburašima, kao, nije mjesto na rock koncertu. Pseudofolkeri Gazde doista su bili pogrešan izbor, no da su umjesto njih Page i Plant sa sobom doveli kakav američki, britanski, marokanski, indijski folk sastav – možda čak i pseudofolk, kako bismo mi to uopće prepoznali? – glave ovdašnjih pravovjernih rokera zacijelo bi kimale, a srca kucala u ritmu odobravanja.

Novooformljeni zagrebački bend Thee Melomen, sastavljen djelomično od veterana domaće garažne scene objavio je nastupni EP.

Kada je 2013. objavljen prvijenac ženskog post-punk benda Savages podigla se pomalo nezdrava razina hypea oko njihovog albuma i nastupa uživo, što je uzokovalo i opasnost, budući da često velika očekivanja i napuhavanje balona među publikom i kritikom bendove dovedu pred zid kad dođe do drugog albuma. Otud i famozni pojam ‘prokletstvo drugoga albuma’. Priča za Savages se, srećom, odvila bolje od svih očekivanja. Bend se vratio sa još konkretnijom i uopće boljom pločom od prve.

‘Sketches Of Belonging’ kao da je album iz onog nepovratno izgubljenog vremena vladavine vinila, kad ste jedan album mogli slušati toliko dugo dok ga ne naučite napamet, a da vam ni onda ne dosadi.

Četiri godine čekali smo povratak Tindersticksa nakon ne pretjerano sjajnog (premda nelošeg) albuma ‘The Something Rain’. Tko čeka, dočeka, pa smo tako dočekali čekaonicu. ‘The Waiting Room’. Eno, ono tužno magare sjedi i čeka i gleda nas neveselim očima s naslovnice albuma. Što smo dočekali? Je li vrijedilo čekati?

Anonimni velikani The Residents posjetit će početkom veljače zagrebačku Močvaru, pa bacamo pogled na njihovo aktualno izdanje, živu ploču ‘Shadowland’, završnio dio trilogije performansa ‘The Randy Chuck & Bob Trilogy’ koja se odvija od 2010. naovamo.

Nakon 14 godina diskografske pauze francuski pionir elekronike Jean-Michel Jarre vratio se u velikom stilu u fokus scene.

Iliti; između rokerske travestije i pažljivo osmišljenog hommagea.

Istina je. David Bowie je glazbena inkarnacija Nikole Tesle. Mračan. Eskcentričan. Samozatajan. Slojevit. Progresivan.

Underground projekt splitskog noisera koji je opstao na sceni još iz kasnih devedesetih predstavlja se antologijskim izdanjem snimki iz razdoblja od 2008 do 2015. godine.

Riječka grupa Quasarr dogurala je do trećeg studijskog albuma iako je još od uspjeha nastupnog singla ‘Ti’ u svojevrsnoj nemilosti oko pozicioniranja na domaćoj sceni.

‘Znaš što, bolje je da ne izdaš album, nego da se vidi da nemaš što za reći. Bar ja tako mislim. Šta će nekom u vitrini još jedan album Ramba Amadeusa, a da ga nerado otvara i sluša?’, izjavio mi je Rambo Amadeus u nedavnom razgovoru i time jednostavno otpuhnuo ono vječito pitanje koje se postavlja glazbenicima uslijed podužih diskografskih pauza.

‘Prirodna’, organska, ‘analogna’, puna, prostorna, topla, zaokružena produkcija zvuka danas nije nikakva rijetkost, osobito u džezista. No svejedno, onome tko je voli, svaki je put užitak čuti je iznova. Dvadesetak sekundi odmjereno ljuljavog bubnjarskog uvoda dugosvirajućeg prvenca ‘Radio Sessions’ niškog jazz četverca Naissblue, ljubitelj će takvog zvuka rado ponoviti nekoliko puta, tek radi audio slasti.

Kako zapisaše na ovitku, na svom četrnaestom albumu (mi uz najbolju volju izbrojasmo devet dugosvirajućih predšasnika), tridesetipet godina stari (!) – rođendan proslaviše koncem prosinca – Gustafi su se okrenuli jednostavnosti maneštre, tradicionalnog istarskog ‘jela siromahi…jednostavnog, a kompleksnog, neograničenog, a zaokruženog… srži kužine’.

Prošlo je dvadeset godina od ‘Tigerlily’, prvog samostalnog albuma Natalie Merchant koja je u to vrijeme napustila svoj matični sastava 10.000 Maniacs. Album je tada dospio na 13. mjesto Billboardove ljestive najprodavanijih albuma, a do danas je prodan u preko pet milijuna primjeraka. U želji za obilježavanjem tog važnog iskoraka u svojoj karijeri, Natalie Merchant odlučila se neuobičajeni hommage eksperiment.

Nakon domaće i regionalne liste albuma godine, novinarsko-urednički tim u sastavu Jelena Svilar, Đino Kolega, Ivan Laić, Marko Podrug, Tomislav Sporiš, Igor Jurilj i Zoran Stajčić i ove godine su izabrali 20 najboljih stranih albuma portala Ravno do dna. Lista je kao i svake godine od 20. do 1. mjesta.

Četrdeset godina trebalo je Morriconeu da se vrati skladanju glazbe za western, a Tarantinu barem tri filma da uspije angažirati slavnoga maestra za zajedničku suradnju.