Glazbena recenzija - stranica 48

Imaju li Partibrejkersi što za reći svojim novim, osmim po redu studijskim albumom? O da, itekako. Snimili su još jedan klasik.

Kandžija je najbolji hrvatski reper. Ima i jedan od najboljih bendova kraj sebe – Gole žene. Ima i najbolji album, gledano i u žanru i malo šire, još jedan u nizu, zajedno i sa ‘Zlatnim žbicama’,EP-ijem ‘Dvojezična ploča’ i prvim albumom s Golim ženama koji se pokazao samo kao uvod u upravo objavljeni ‘Nema labavo’.

Može Dave Gahan izaći iz Depeche Mode, ali ne može Depeche Mode izaći iz njega.

Placebo imaju 20 godina! Iako mladoliki, definitivno i dalje svježi, Placebo sada službeno kao dvojac Molko-Olsdal sa stilom zaokružuju drugu dekadu rada i pored studijskih reizdanja objavljuju svoj veliki MTV Unplugged. Nikad lijen bend, nakon sedam albuma prodanih u preko 12 milijuna primjeraka, tri promjene bubnjara i četiri dolaska u Hrvatsku, preostalo im je objaviti veliki koncert u impozantnom formatu MTV unpluggeda gdje stare pjesme donose u posve emotivnom ruhu.

Iako je Chris Cornell naučio svoju publiku na neočekivane iskorake u solo karijeri 2009. objavljivanjem albuma ‘Scream’ kad je bend zamijenio hip-hop i R&B producentom Timbalandom, novi album ‘Higher Truth’ koji dolazi četiri godine nakon akustičnog live uratka ‘Songbook’ ipak ne nudi takve iskorake.

Prošlo je trideset i pet godina otkako je Bruce Springsteen objavio svoj dvostruki album ‘The River’, pa stoga isti, poput svojih prethodnika ‘Born to Run’ i ‘Darkness on the Edge of Town’ dobiva svoje reizdanje povodom te obljetnice u vidi box seta od četiri CD-a i tri DVD-a, ‘The Ties That Bind’.

Ekstrema i lovorika bi se u kritici i analizi trebalo libiti, no kada je riječ o karijeri Damira Urbana i zadnjih mu godinu dana djelovanja, nije pogrešno govoriti o simboličnom monolitu u čežnji za materijalizacijom. Ona se manifestirala u vidu dvostrukog koncertnog izdanja što fino poentira dva desetljeća ‘urbanovanja’ s četvorkom i u tom trenutku auditoriju predstavlja netom objavljeni studijski album ‘Mamut’.

Mangroove i Chui svakako su dvije zasebne glazbene priče, ali njihova glavna poveznica Toni Starešinić čini ih nečim što bi se moglo nazvati dvjema stranama iste medalje i to glazbene medalje u svakom smislu. Novi albumi Mangroovea i Chuija definitivno promiču Starešinića u jednu od najvažnijih figura današnje hrvatske scene jer jednako znalački korespondira i u avangardi i u alternativi.

Kad bend stil koji svira nazove delta trance louisiana dub indie funk, a uz to dolazi iz melting pota zvanog Amsterdam, stvari već na prvu zvuče zanimljivo, a kad se posluša njihov album ‘Shamanaid’ – još zanimljivije.

Povodom skorašnjeg gostovanja Giant Sanda u zagrebačkoj Močvari, bacamo zakašnjeli pogled na njihov ovogodišnji album koji dolaze promovirati, ‘Heartbreak Pass’.

Koliko bendova s Novog Zelanda poznajete? Koliko bendova s Novog Zelanda Hrvatima duguje gažu s debelim, masnim basom? Samo jedan – Fat Freddy’s Drop.

Prvenac kvarteta kvarnersko-istarskih džezista – gitarista Bruna Mičetića (1980), pijanista Zvjezdana Ružića (1988), kontrabasista Henryja Radanovića (1966) i bubnjara Dušana Kranjca (1989) – (prigodno?) okupljenih pod nazivom The Hood Fellas, ni imenom sastava, ni likovnim oblikovanjem ovitka, slovnim dizajnom, pa u tom kontekstu ni imenom albuma, ‘Fat Manager’, neće slučajnog namjernika pravo uputiti na njegov sadržaj. Prva je asocijacija – ili je riječ o posve subjektivnom dojmu? – da je riječ o kakvoj bundžijskoj, agresivnoj urbanoj rap, hip-hop ili heavy-post-rock hordi. Eventualno nekoj country/rockabilly priči. Daleko od istine.

Daniela Čačiju imali smo već priliku čuti u džeziranom omažu velikom imenu hrvatske popularne muzike Ivi Robiću koji je snimio sa zagrebačkim HGM orkestrom i za koji je usledila nagrada Porin za najbolji džez album 2014.godine. Nagoveštaj, koji je tada dao, da je pred nama buduća velika pevačka zvezda, počeo je ispunjavati objavivši ovogodišnji debi album ‘Lifeline’. Muzički materijal iako govori modernim vokabularom, duboko je utemeljen u pevačkoj tradiciji. Koje su to nepisane i pisane uzanse za kojim je posegao Čačija?

Svojim prvim albumom (s fizičkim nosačem zvuka) zagrebački bend Orvel vraća jedan pomalo zaboravljeni spektar zvuka i emocije na domaći glazbeni teren.

Čista kreativna eksplozija genijalnosti Boba Dylana koju je proživljavao u suludih četrnaest mjeseci 1965. i 1966. usporediva je sa umjetničkim dosezima Shakespearea i Van Gogha, a nova instalacija ‘Bootleg Series’ bilježi to razdoblje u izdanjima prilagođenima stupnju vaše zaluđenosti Dylanom – od površna dva diska, preko ozbiljnijih šest, do nezamislivih osamnaest CD-a na kojima je pohranjena svaka pjesma, svaka nota, svaki komentar zabilježen na traci u toj nevjerojatnoj fazi Dylanova stvaralaštva.

Od veterana koji su stvarali svijet glazbe kakav poznajemo, pravo rečeno, često ni ne očekujemo da novim izdanjima ruše granice, inoviraju, radikalno istražuju. Možda čak ni ne želimo da se mijenjaju, jer volimo ih, zar ne, upravo zbog onoga što su već odavna ustanovili kao svoj stil i izraz. Najsretniji smo kad čujemo već poznato, tek uz određene, ne pretjerane varijacije. Neka bude isto, ali samo malo drukčije. Naravno, uz pretpostavku da su izvođači u formi, da novom materijalu ili opetovanim interpretacijama staroga pristupaju s unutarnjim razlogom, s emocijom, sa stvaralačkim entuzijazmom.

I realno posljednji album The Velvet Undergrounda dobio je svoje reizdanje na pet diskova povodom četrdeset i pete obljetnice.

Kraj godine obično je vrijeme kada se javljaju brojna reizdanja legendarnih albuma rock povijesti. Zadnji dani listopada tako su nam donijeli, između ostaloga i osvježena izdanja dva monumentalna albuma Vana Morrisona.

S bluesom vrijedi staro pravilo – svatko ga može svirati, ali da bi bio bluzer moraš ga živjeti. I tu nema pomoći za sve eventualne ‘padobrance’ koji bi se samo okušali. Bez duše, to je sve samo puko vrćenje pentatonskih skala pod prstima, a s druge strane, pravi ‘macani’ ne izlaze na brisani diskografski prostor bez dobrog razloga.

Petnaest godina trajala je diskografska šutnja francuskog glazbenika Ludovica Navarrea poznatijeg pod imenom St. Germain.

Gotovo bez najave i previše pompe Damir Avdić objavio je novi album ‘Manjina’.

Treći album begoradskog sastava Stray Dogg donio je znatne promjene u zvuku.

Sveženska zagrebačka grupa Žen ozbiljan je izdanak domaće scene na koji se mora računati. Drugi studijski album ‘Jantar’ snimljen za austrijski Unirecords (kao i debitantski ‘I onda je sve počelo’ iz 2013.) dokaz je kako je jedna kvalitetna priča dobila izvrsni nastavak.

Najpoznatiji nam kao član pratećeg sastava Amire Medunjanin, u Nišu, u Srbiji, rođen 1975., u Austriji nastanjen već godinama, kontrabasist Nenad Vasilić poput većine svestranih vrhunskih glazbenika aktivno djeluje u nizu sastava, a istovremeno gradi i samostalnu karijeru. Njegov posljednji, osmi samostalni album ‘The Art of the Balkan Bass’, donosi tek ogoljeni zvuk kontrabasa.

Krenulo je kao solo priča Dana Auerbacha da bi se putem pretvorilo u bend, dobar bend.

Što je otišlo prema dolje u slučaju britanske indie rock grupe Foals? Ukratko, ništa. Dapače, njihov četvrti studijski album ‘What Went Down’ najbolji je u njihovoj karijeri.

Tijekom dvije godine sukcesivno, pjesmu po pjesmu, objavljivan je album beogradske grupe Artan Lili, može se reći, po prvi put ikad u povijesti glazbe. Taj eksperiment uspješno je zaokružen.

Koprivnički bend Moskau trenutno je najsvjetliji domaći primjer uskrsnuća glazbenog artističkog konceptualizma.

Čangrizavi pjesnik povodom stupanja u digitalno doba objavio je i presjek karijere na dva CD-a.

Makar je izbjeglička kriza koja je Bliski Istok u bablje ljeto povezala s Jugoistočnom Europom još očito u samom zametku, možemo ponosno ustvrditi kako je domaća ‘alternativa’, bilo kroz angažman na prihvatu tzv. ‘migranata’, bilo legitimacijom Sirije kao predvodnice jedne transkulturne tradicije, opravdala primarni razlog svojeg postojanja.