Glitterbeat Records

Na razmeđu ambijentalne glazbe i suvremene klasike niknuo je jedan od najljepših albuma ovog ciklusa, kako god taj ciklus odredili.

Deveti album avangardnog kolumbijskog kantautora apsurdistička je simfonija buke i kaosa na koju se može i plesati u ritmu psihodelične cumbije.

Antonis Antoniou iz Monsieur Doumani ima novi bend i odličan album prvijenac.

Kao i obično, u ljetnim mjesecima bacamo pogled i na neka izdanja vrijedna spomena iz aktualne godine koja u gužvi nismo stigli popratiti u vrijeme njihova izlaska, a jedan od takvih je svakako i ovaj objavljen u travnju za Glitterbeat Records.

Barabe, vile, graničari, čobani i Nikola Tesla. Sve to našlo se na mračnom i surovom novom eponimnom albumu međunarodnog eksperimentalnog folk trija Gordan.

Album izlazi u petak.

Album izlazi 12. travnja za Glitterbeat Records.

Album je kaleidoskop zvukova i utjecaja te zauzima ničiju zemlju između Khruangbina i Kraftwerka, surf glazbe i jugoistočnoazijske psihodelije, Stax soula i mutantskog diska 80-ih, gradskog popa i japanskog instrumentalnog folka (sōkyoku).

Vladimir Lenhart alias Lenhart Tapes uživo je predstavio netom objavljeni album ‘Dens’ te pored mnoštva koncertnih događanja proteklih tjedana uspio napuniti Močvaru u ponedjeljak, koji je obično jedan od najnepovoljnijih dana u tjednu za nastupe, posebno za izvođače koji nisu već etablirani.

Recenzija novog albuma projekta Vladimira Lenharta koji će večeras biti uživo predstavljen na promociji u Močvari.

Istočni melos, psihodelija i retrofuturizam neke su od glavnih smjernica četvrte ploče istanbulske pjevačice.

Zvučna bomba iz susjedstva.

Mješavina teških arapskih grooveova, globalne psihodelije i sjevernoafričke trance glazbe.

Ciparski trio u nedjeljnu je večer unatoč zaoštrenim antipandemijskim mjerama u Močvari opravdao status novih miljenika zagrebačke publike.

Datum izlaska nove ploče je 9. listopada ove godine.

Producent Ian Brennan je nakon lanjskog izleta u Pakistan u potrazi za sljedećim izdanjem niza Hidden Musics zavšio u gradu Tamale na sjeveru Gane gdje je nabasao na skupinu izvođača koji sviraju na tamošnjim pogrebnim ritualima.

Iako bi im se ime s tuareškog jezika tamašeka moglo prevesti kao “Nostalgični”, glazba Kel Assoufa zapravo ostavlja manje nostalgičan dojam nego ona bendova kao što su Tinariwen i Tamikrest, čije pjesme prema njihovim vlastitim riječima mnogo duguju klasičnom rocku Dire Straitsa, Boba Marleyja ili Pink Floyda.

Saami ima sedamdeset i pet godina i “posljednji je izvođač Surtija,” kako piše producent albuma Ian Brennan u popratnom tekstu ploče. “Kad on ode i ova će glazba umrijeti s njim.”