Po viziji Tolstojeve, budućnost neće biti ni bolja ni gora od sadašnjosti. Bit će jednostavno – drugačija.
Svijet „Kisa“ se vratio u neolitsko stanje. Radijacija je svugdje, a tijela onih koji su preživjeli inicijalni udar oplemenjena su s nekoliko novih funkcija. Prestali su stariti, neki od njih poput zmajeva rigaju vatru iz usta, a neki su dobili višak ekstremiteta s kojim nisu mogli ništa pametno učiniti. Novi svijet dobio je i nove, post-kataklizmičke, stanovnike. Ovi su imali normalan životni vijek, ali su im tijela mutirala na tisuće načina. Post-kataklizmička kultura, kao i svaka druga, ima svoje mitove i legende, svoje kodove ponašanja, omiljenog vođu (“vječna mu hvala”) i tabuizirane prostore. Onkraj granica naselja koje nam leži u središtu pozornosti, nalaze se nepregledna prostranstva koja vrve opasnostima, barbarima i ljudožderima. Tako nam barem priča Benedikt, lik iz čijeg rakursa promatramo čitav univerzum „Kisa“.
Na prve naznake distopijskog romana čitatelj nailazi kad se prvi put susretne s idejom vladara i načinom funkcioniranja državne (gradske) politike. Mješavina kulta ličnosti, sovjetskog birokratizma i razvijenog feudalizma čini ideološki aparat koji obuhvaća vrli novi svijet (nastao, poput Rima, na sedam brežuljaka). Njegovi stanovnici ne prepoznaju ništa od navedenog kao problem. Jedino što ih zanima jest preživjeti i dočekati novi dan. Naloviti dovoljno miševa kako bi mogli preživjeti zimu i destilirati dovoljno hrđovače jer rakije uvijek treba po kući. Jedini koji se sjećaju „nekih boljih vremena“, jesu Prijašnji, sve odreda ishlapjeli starci koji su odavno izgubili volju za revolucijom. Ovako postavljena scenografija, zajedno s mrežom odnosa i strukturama moći, dala bi se na apstraktnoj razini prenijeti na suvremenu Rusiju. No, čitati i razumjeti „Kis“ u svjetlu trenutne političke konfiguracije značilo bi ga banalizirati i svesti na razinu dnevnopolitičkog komentara. Tatjana Tolstoj ipak se ne zamara takvim „sitnicama“. Premda se do neke mjere bavi politikom i ustrojstvom vladavine, kritička oštrica romana usmjerena je na drugu metu.
Potrebna je mala digresija kako bi se glavni problem opisao u potpunosti. Glavna tema distopijskog romana jest kritika totalitarnog sustava. To je ono što ga razlikuje od post-apokaliptičkog romana kojeg u pravilu zanimaju uvjeti života nakon Katastrofe. Totalitarni se sustavi u diskursu romana stvaraju na nekoliko načina. Pojavljuju se kao posljedica logičnog, linearnog razvoja sadašnje situacije (i kao takvi uvijek su obilježeni vremenom u kojem su nastali), pojavljuju se nakon Katastrofe kao svojevrsni zaštitni mehanizam kojim se osigurava nastavak civilizacije, pojavljuju se kao sociološki eksperiment koji u nekom trenutku prerasta početne okvire itd. Kritičko oružje kojim se totalitarni sustav nastoji osporiti, ili barem učiniti besmislenim, nalazi se u rukama junaka. Junakova je pozicija, iz ideološke perspektive, gotovo uvijek anakronistička. Neprilagođen novom vremenu i novim uvjetima egzistencije, junak distopijskog romana u pravilu je posezao za demagogijom kako bi uvjerio čitatelja u neprihvatljivost sistema.
Slijedeći ovakvu logiku, moglo bi se raći kako „Kis“ nema nikakve veze s distopijom. Junak romana je do krajnosti uronjen u svijet u kojem boravi. Premda postoji, totalitarni sustav vladavine ne promatra se kao maligno tkivo koje treba odstraniti – junak ga promatra kao danost izvan koje ne postoji ništa vrijedno pozornosti. Nema sukoba, nema pokreta otpora ni egzistencijalne mučnine. No, distopijski roman, kao i cjelokupni SF žanr, ima još jednu dimenziju. Može ga se, naime, promatrati kao parabolu – kao tekst koji na posredan način govori o svijetu u kojem nastaje. Promatrajući ga pod tim svjetlom, „Kis“ dobiva volumen, a obrisi distopije poprimaju konkretan oblik – totalitarnost koju valja razoriti nije utjelovljena u liku i djelu velikog vladara, već se nalazi u samoj srži suvremenog svijeta. Riječ je o totalitarnosti racionalosti. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
