The Head Cat ‘Walk The Walk, Talk The Talk’ – rockabilly Motorhead

Kad su se 2000. sparili Motorhead i Stray Cats rodio se The Head Cat, a trio Lemmy Kilmister, Danny B Harvey i Slim Jim Phantom dobio je kroz album ‘Lemmy, Slim Jim & Danny B’ glazbeno igralište na kojem se susreo Lemmyjev glas ‘pješčane oluje’, njegov prepoznatljivi zvuk Rickenbacker basa i rockabilly furioznost Danny B Harveya i Slim Jim Phantoma.

The Head Cat 'Walk The Walk, Talk The Talk'

Dotični trio spojila je ljubav prema rock klasicima, a standardi Buddyja Hollyja, Carla Perkinsa, Jimmyja Reeda, T-Bone Walkera, Lloyda Pricea, Elvisa Presleya i Johnnyja Casha zazvučali su u jednom sasvim novom ruhu i bez ikakvog pretjerivanja, nastao je najbolji cover bend današnjice, jer je The Head Cat od samog početka imao ono što najveći broj cover bendova nema: dušu.

Zahvaljujući Lemmyjevoj karizmi i statusu najkulerskije osobe rock n’ rolla i trio je automatski postao isto to, jer pretencioznost je nešto čega u tom bendu nema, svi su dokazani „macani“ koji sve to što rade, rade iz gušta i potpuno neopterećeno. Toliko neopterećeno da novi album „Walk the Walk, Talk the Talk“ pored standarda posjeduje i dvije autorske pjesme „American Beat“ i „The Eagle Flies On Friday“. Jer bend je dobio svoj život i pjesme su došle spontano i bez problema se uklopile u još jedan šareni niz u koji su uključene „Say Mama“ Genea Vincenta, „I Aint Never“ Webba Pricea, „Bad Boy“ Larryja Williamsa, „Shakin’ All Over“ Vincea Taylora, „Let It Rock“ Chucka Berryja, „Something Else“ Eddieja Cochrana,  „Trying To Get To You“, Rose Marie McCoy i Margie Singleton koju je proslavio Elvis Presley 1955. godine, „You Can’t Do That“ Beatlesa (jer ipak ne može ovako nešto proći bez benda koji Kilmister drži najboljim), „It’ll Be Me“ Jerryja Lee Lewisa i zaključno s pjesmom „Crossroads“ oca bluesa Roberta Johnsona koji je također i ishodište rock glazbe općenito.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=BogLtLZofnA[/youtube]

The Head Cat je tako potpuno slučajno postao Motorhead za stariju publiku, one koji su i dalje željni Lemmyjevog neponovljivog glasa, ali se osjećaju prestarima za uskakivanje u mosh pit kao što su to radili prije dvadeset i kusur godina uz „Bombera“ ili „Overkill“. Naravno da mlađi to i dalje rade, jer na koncertima Motorheada je i dalje imperativ biti otpuhan ritmom i glasnoćom, dok je The Head Cat sudeći po svim bootleg snimcima razasutima po Youtubeu atrakcija klupskih gabarita.

Pa sad je li Lemmy prekršio davno dano obećanje kako nikada neće izvoditi pjesme koje mogu pjevati obitelji kad se okupe oko stola ili nije, teško je prosuditi. No i u ovoj ulozi mu se ne može naći previše zamjerki.

Ocjena: 8/10

(Niji Entertainment, 2011.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X