Specijalni izvjestitelj ovog portala s INmusic festivala pretpostavio je punjenje želuca koncertu The Streetsa. Srećom, u prvim redovima, točno ispred Mikea Skinnera, bio je naš suradnik. Pred vama je opis njegova orgazmičkog iskustva…
Devet godina kasnije. Ja sam ipak nekako završio taj fakultet, mada sa diplomom mogu obrisat hm, znate već što. Bez obzira na papagajska ponavljanja političkih elita da ćemo čim zatvorimo još samo jedno poglavlje pregovora u hipu postati ravnopravna članica EU-a i valjda onda u hipu početi živjeti skandinavskim standardom gdje će nam teći samo med i mlijeko, država nam fascinantmom progresijom sve više tone u blato. Košarkaška nam reprezentacija i dalje nije ni blizu medalji na velikim takmičenjima, a javnost je dobila neke nove junake da je uveseljevaju – Mamić, Kerum, Gotovčevi, Marijana, Nemeš postali su odjednom stvari od najveće važnosti i predmeti ozbiljnih diskusija i među intelektualnom elitom. Nekako mi se čini da sve polako odlazi u Honduras.
Internetska revolucija i hiperprodukcija raznoraznih medija su mnogo toga donijeli dobrog, no mnogo su i uzeli. Čini mi se da su ljudi postali nekako ljeniji, ravnodušniji prema nekim stvarima, čak i gluplji. Zašto se trudit oko nečeg, zašto nešto pokušati naučiti kad je već čovjek stvorio google? Danas se čak i profesori s komparativne svojim studentima ne usude dati zadatak da pročitaju Krležine “Zastave” jer su svjesni da nema šanse da ovi pročitaju knjigu od 1500 stranica kad imaju sinopsis na netu. Tako je i s muzikom. Nekad sam nabavljao i naručivao ploče, kazete, CD-ove, pržio na vagone, kopirao i omote i knjižice s tekstovima, a najdraže komade čak i u boji (bez obzira što je jedna kopija papira u boji bila tada bezobrazno skupa), samo da izgledaju što vjernije originalu. Ta muzika se toliko slušala da mi je čak i na uši izlazila, a ti jeftini Traxdata CD-ovi su od toliko preslušavanja polako odlazili u kurac i počinjali ili preskakati, ili totalno blokirati. Bila su to baš lijepa vremena.
No tada se pojavio taj krvnik, taj kasapin, taj nemilosrdni dželat moga glazbeno-kolekcionarskog fanatizma. Taj prokleti MP3! Ok, ne kažem da pojava MP3-ja nije donijela ništa dobrog glazbi. Naravno da je. Donijela je mogućnost da u trenu nabavite besplatno bilo koji bend na svijetu i bilo kojeg glazbenika, bez obzira koliko on bio poznat ili nepoznat. I ne samo album, nego i čitavu diskografiju plus nekoliko demo-snimaka. Odete na torente, pronađete sve što vas zanima ili čak i ne zanima nešto previše, al ajd’ kad se već nudi zašto ne, pa kliknete mišem, odete se popišati i zapalit duvan i sve je već spremljeno na vašem hardu. Koji kurac??? Možda sam konzervativac, mrzitelj svih novih trendova i pomodnih novotarija, ili jednostavno samo romantik, ali meni to baš i nema smisla previše.
Nema tu više tog gušta. Nema tu više one slatke muke kad bezuspješno tražiš nekog Jeff Buckleya ili Black Box Recorder, niti onog orgazmičkog užitka kad sve to napokon nabaviš i staviš prvo u svoju liniju, a onda i u svoje uši. Kad ta muzika postane samo tvoja. Nekad sam svaki, al baš svaki album koji sam imao znao gotovo napamet, a danas tri četvrtine toga što mi tavori na kompu nikad nisam ni poslušao. A samo gunđam da se nema što slušat. OK, možda i pretjerano serem po MP3-ju, možda su se jednostavno tokom godina i moji prioriteti promijenili, al’ eto, ja taj ritam više ne mogu pratiti i muziku gotovo više ni ne slušam. Odnosno, ne slušam je onoliko koliko bih možda trebao. Najnovije stvari prolaze pokraj mene a da ih ni ne primjetim (OK, izuzetak su The Gaslight Anthem i Zaz), a starim, provjerenim adutima se vraćam samo periodično, jako rijetko. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
