‘The Wire’ je serija koju nije pametno podastrijeti gledateljstvu na uvid, posebno ako se teži tome da se odgoji generacija nemislećih konzumenata, onih koji samo hipnotizirano gutaju sve što im se servira.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Xw2MjRcVO4g[/youtube]
Jedan od razloga zbog kojih idolopoklonici (jer, od mnogih ćete čuti da je Wire religija, a ne tek još jedna serija) s nestrpljenjem čekaju da se Wire pojavi na domaćim malim ekranima jest prijevod. Jer, Baltimore je grad u kojemu živi čak 74% afroameričkog stanovništva, od čega čak preko 60% dolazi iz tzv. projectsa, sklepanih za neobrazovanu sirotinju, a jezik je u projectsima konstruiran i kodiran za potrebe narko-scene i eskiviranje policije, te kao takav praktički nerazumljiv čak i onima kojima je engleski materinji jezik. Da bi to što plastičnije prikazali, Simon i njegov dugogodišnji partner, producent Eric Overmyer, angažirali su, osim plejade velikih, a nepravedno zapostavljenih glumačkih imena (Wendell Pierce, Dominic West, John Doman i drugi, da ne nabrajam), i čitavu vojsku naturščika koji praktički igraju sami sebe. Jednu od zapaženijih uloga ostvarila je tako Felicia Snoop Pearson, koja je u stvarnom životu odležala šest i pol godina u zatvoru zbog ubojstva, a u seriji igra sebe i to pod vlastitim imenom.
Simonu je glazba očito jedna od važnijih stvari u životu, pa mu je svaka serija, a tako i Wire, popraćena izvrsnim sountrackom, a za naslovnu temu odabrana je Waitsova “Way down in the hole” koja zvuči kao da je napisana baš za potrebe serije, a u svakoj je sezoni izvodi drugi izvođač.
U svakom slučaju, pred nama je 60 jednosatnih epizoda najveće poslastice koja se mora gledati u komadu i koja možda ipak dolazi baš u pravo vrijeme; možda se, naime, nakon Wirea uključi i poneki mozak i razdrma poneki zapečeni hrvatski svjetonazorski sklop. Možda ovi sljedeći izbori i ne moraju završiti katastrofom.
It’s all in the game, yo! U feel me?
Prijašnje Peglanje ekrana: Kako smo sistematski ugušeni sapunskim mjehurićima