Tko je, dovraga, Kono, a tko Ohnokono?

Ex basist Overflowa, web poduzetnik i electronic dečec Kono a ka Konrad Mulvaj a ka Ohnokono krenuo u samostalni podhvat. Meni se doima da lovi Mobyja za rep, a javnost će prosuditi kad ga čuje…

Ohnokono

Gle, nema uvoda. Lik mi je bio brat po oružju i mišljenjima i dobar dio života bio po druženjima, pa onda stiže grda svađa oko prava i pravice i pravde i zajedničkog posla na projektu multi kulti centra i kluba, pa sad novo doba komunikologije. On dela glazbu, glazba ide u eter. Ja sam fan glazbe i ljudi. I tako se kris krosamo. Možda u dogledno vrijeme skupa stanemo na stage svatko sa svojim energijama pa provjerimo gdje smo. Dotad evo uvid u ono što radi glazbom. Striptiz sessions.

Time machine. Ajmo natrag da bi uopće došli do “Povratka u budućnost 4” i trenutne glazbene faze. Kad Konrad Mulvaj prima bas u ruke i kako završava u Overflowu obzirom da si ušao kao drugi bass player?

Kono: E sad, moram na Overflow siteu čitat biografiju… Mislim da sam prvi put bas gitaru primio u trenutku kad je originalni basista Kosta otišao u vojsku, a Žika me pitao dal’ bi svirao bas kao zamjena. Poznavali smo se još kao klinci, Žika i ja smo išli skupa u školu, slušali smo istu muziku, super mi je bio demo koji su baš snimili, Zdenko Franjić se javio da izda kazetu… Ko ne bi pristao? Do tada sam od pete godine držao samo pravu gitaru. Od klasične do supersonične Ibanez sa svim heavymetalskim dodacima. Ali Kostini bas riffovi bili su oličenje savršene jednostavnosti i bilo je lako popunjavati rupe u nižem spektru zvučnog zida. Isti riff kao i gitara. Samo na dvije najdeblje žice. Jako. I tak sam bil’ zamjena idućih 10 godina.

Pričaj/piši mi o tih desetak godina. Jel’ ima nostalgije? Koje su ‘ups’ a koje ‘downs’ uspomene kad golobradi mulci krenu punkerirat i još ih Juga na raspadu popuši kao next big thing. Tim više jer je bila srednja škola i engleski jezik? Koliko ste se čudili, a koliko slinili u situacijama kad živite tada još postojeći “rawk en reul” stil življenja?

Kono: Nema nostalgije. Dopunska nastava kroz srednju školu, pa još malo na faksu. A ‘ko je propustio dopunsku, ko nije svirao u punkrock bandu, organizirao koncerte, ili fotokopirao fanzine, ili na bilo koji način bio uključen u taj paralelni svemir, sad je hendikepiraniji od čovjeka s amputiranom glavom.

Kad sad gledam na to, nije bilo downsova. Samo „ups“. Raspad Jugoslavije je bio generalna govnarija za sve. A baš su nas bili pozvali na Zaječarsku gitarijadu!

Rawkenroll lifestyle? Mi smo bili pristojna, odgojena i pitoma djeca koja su bila kurčevita na stageu jer su vjerovala u to kaj rade i sviranje je jako rajcalo. Jednako pred dvoje ljudi u squatu u bivšoj istočnoj njemačkoj i pred deset hiljada ljudi u Domu sportova. Čudili smo se nepodojenosti američkih rock ‘n’ roll kolega koliko su bili “rawkenroll” do te mjere da su nam šmrklji leteli iz nosa od suzdržavanja smijeha, a ja sam slinil’ za onom hrpom igri za GameBoy Advanced u tour busu s kojim su došli Zeke. Zato sad to nadoknađujem i imam još veću hrpu igrački.

>>Poslušajte Ohnokono na Soundcloudu

Kada i zašto izlaziš iz benda? Nije bila John Fruiscante spika…

Kono: Pa nije bilo izlaženja iz banda. Prvih 10 godina smo vježbali i radili u Koprivnici, u vlastitoj prostoriji i to skoro svakodnevno. Onak’. Do jaja. Onda su neki otišli u Zagreb studirati, neki bili u Varaždinu, neki u Koprivnici. Počeli smo se kilaviti, baviti se nekim drugim stvarima, raditi… i onda je sve to polako stalo. Nije imalo smisla. Žika, Nike i ja smo povremeno svirali stvari koje smo radili na kompjuteru, pa onda preko toga dvije gitare i vokali. Ništa ozbiljno. Zabava za veliku djecu. I onda kuća, posto, škola, birtija… Kad se band odlučio ponovo okupiti, ja sam imao drugo veselje, pa je bas preuzeo Zoki. Svaka mu dala!

Overflow nakon tvog izlaska. Koliko si pratio i jesi li pa sve do recentnih raspri?

Kono: Družili smo se i dalje. Išli na pivu i u disko. Na “LIVE…at parties“ je stvar „Swallow“, koju smo napravili u periodu Žika, Nike, Kono, PowerBook i to mi je drago jer je stvar super. Prije je „Swallow“ postojala u punk i u puno boljoj RnB/Sexy/RnR/Joan Jett verziji. Al nek’ im bude. „Hit Me“ zvuči kao što je Overflow oduvijek trebao zvučati i to je prvi njihov album na kojem ne koristim gumb “skip” na playeru. Koncerti su oduvijek bili predugački, ali me ostali nisu htjeli slušati. Sad dok to gledam iz publike siguran sam da sam bio u pravu 🙂 Pola sata, savršeno. Dalje… Da opet spomenem Zeke ili The Dwarves? Divim se njihovoj upornosti, da konstantnim ponavljanjem žele napraviti nešto novo. Be strong, be wrong!!! Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh