Ex basist Overflowa, web poduzetnik i electronic dečec Kono a ka Konrad Mulvaj a ka Ohnokono krenuo u samostalni podhvat. Meni se doima da lovi Mobyja za rep, a javnost će prosuditi kad ga čuje…
Onda si off glazbe, ulaziš u birtijašku epizodu i kroz Kuglanu 2 se pokušava ojačati supkulturna scena i decentralizirati Zagreb po ponudi kako koncerata tako i drugih klupskih programa, od residentnih do gostujućih DJ-ada, filmskih projekcija, kazališnih trupa, izložbi. I kakva je spoznaja nakon prve faze rada prve tri godine, a koja potom? Interesantno je radi razumijevanja glazbenika praktične strane imanja klupskog prostora u Hrvatskoj – oko hladnog toplog i ljudskog pogona, što se treba desiti da bi sve karike u prehrambenom lancu bile zadovoljne i imale bar minimalni osmijeh na licima?
Kono: Kad si klinac iz malog mjesta i član si punkrock banda, uobičajeno je da želiš organizirati koncerte, pomoći razvoju lokalne scene, napraviti nešto posebno, nešto čega nema, pokazati svima kako to treba biti. Godinama sam organizirao koncerte u lokalnoj birtiji koja je još od 80-tih bila kultno mjesto u Koprivnici, mjesto gdje je svaki pijanac nakon zatvaranja svih birtija u gradu došao na zadnju cugu. Zvala se Kuglana. Koncerti usred tjedna, neki čudni stranci u gradu, plaćanje ulaznica, pun klub, izgubili smo manje novaca nego da je nas pet otišlo na taj koncert u Ljubljanu. Raspad banda se dogodio u fazi kad su neki otišli u Zagreb, neki bili u Varaždinu, a ja sam otvorio kreativnu agenciju i odlučio za ozbiljno raditi. Bio je to ‘off’ od sviranja u bandu ali nikako ne od glazbe. Pojavila se prilika da se ovaj put za najozbiljnije napravi nešto o čemu smo sanjali kao punk rock klinci, alternativci. Vlastiti klub za koncerte, izložbe, kazalište, filmove, dj-ade, zabavu. Pokrenuli smo Kuglanu 2. Digli smo kredit, uložili novac, znanje, volju, energiju, ludost, i navalili iz sve snage pokazati svima što je to “alternativni”, kulturni clubbing. Jebo Zagreb! Koprivnica je centar zbivanja! Svaki tjedan koncert, jednom mjesečno kazališna predstava, izložba, tribina, promocija knjige, filma, videa… Takvo nešto do tada nije postojalo u Koprivnici ili bilo kojem manjem mjestu. Mijenjali smo i odgajali klince, tate, mame. Promijenili smo grad. U početku, bili smo novotarija i bili smo interesantni i publici izvan supkulturno nastrojenih krugova. S vremenom se to profiltriralo, ostali su iskreni i ozbiljno zainteresirani. Takvih je u malom mjestu premalo, pa je nešto što je bilo san, postalo krčmarenje i više nije imalo smisla. Klub je do prošle godine nastavio voditi Jura koji je od prvog dana u klubu. Nastavio je misiju s manje nadobudnim programom, ali je i dalje Kugla bila posebno mjesto za ljude dobre volje željne drugačijih događanja. Kriza je učinila svoje. Čekaju se nove generacije studenata na sveučilištu u Koprivnici i sve bi ponovo moglo imati smisla.
Kad ulaze kompjuteri i strojevi u glazbenu kreativu? I kako to izgleda? Fruits and loops?
Kono: 1987. Amiga 500 i Audio tracker software. Rekonstruiranje remix verzije „Living on Video“ od Trans X. To je prvo za ozbiljno na kompjuteru ako se izuzme primitivno programiranje trokanalnog zvučnog procesora na Commodore 64 u osnovnoj školi. Prva stvar koju sam napravio u Overflowu bila je „Face“. Bubnjeve i bass svira Amiga. Onda ‘Y’ kabel u lijevi kanal kazetofona, a u desni gitara s inputom u crveno da distorzira, pa onda sve to natrag s Y kablom natrag na drugu kazetu i dodaš vokal i onda sve to natrag da dobiješ stereo/mono snimku na kazeti. Zvuči bolje nego verzija na „Through Department Store“. A ono, Amiga svira punk. Danas je Ableton, kontroleri, mikrofon…udri. No fruits, no loops. Sam sa sobom protiv svih. Batman style dok svi spavaju.
Spominješ neke online tečajeve i seminare studijskog rada glazbe. Daj približi čitateljima o sistemima rada. Uplatiš pa sviraš/produciraš/pipkaš po kompovima i synthićima kako predavači govore ili je neki drugi model?
Kono: Prije smo išli u studio, imali producenta, sound engineera i tu i tamo sudjelovali u studijskom radu. Danas bi sve to sam, a znanja nikad dosta. Nemam vremena ići u “pravu” školu pa je onda online varijanta music production škole idealna. Probao sam Youtube, tutorial, forum varijantu, ali je sve to bolje u kontroliranim uvjetima s individualnim pristupom profesora. Svaki tjedan dobiješ literaturu, brošure, video tutoriale, samplove, otvorene fileove za Ableton i tjedni zadatak za napraviti. Komuniciraš s instruktorom online preko video chata, a sve što napraviš komentiraju i “popravljaju” instruktori na daljinu. Imaš i pristup radovima i komentarima ostalih kolega iz “razreda”, radiš na otvorenim fileovima “poznatih” klupskih stvari, biraš kad i koliko hoćeš raditi. Idealno za uz posao ili ako ti treba profesionalni nadzor.
Prve četiri autorske snimke su online. Ohnokono je Oh No Kono ili prilagodba igre riječima prastarog NMN razvaljivanja “Oh No Bruno”. Ili?
Kono: Ohnokono nije Oh No Kono, ali svako povezivanje s NMN je opravdano. Ali to je više kao: onakoneštokaokono ali možda i nije, pa možda je ‘oh no!’ A možda je Japanac, neki stvor, a ime dobro izgleda jer ima puno slova ‘o’… Oh. Igram se. Sviđa mi se. Ono. Kono. Dalje>>