Trippie Redd ‘Neon Shark vs Pegasus (Deluxe: Presented by Travis Barker)’ – još jedna trap tranzicija u rock

Ono što bismo vrlo lako za jedno petnaestak godina mogli zvati ‘2020s zvukom’ dobilo je još jedan nastavak: ‘Neon Shark VS Pegasus’ – deluxe izdanje prošlogodišnjeg albuma ‘Pegasus’ američkog repera Trippie Redda.

Trippie Redd ‘Neon Shark vs Pegasus (Deluxe: Presented by Travis Barker)’

Kao i kod većine hip-hop glazbenika novije generacije koji su odlučili u potpunosti prigrliti jednu univerzalnu, jasnu i očitu ekstenziju rock zvuka, tranzicija iz melodičnog, pijevnog trapa u tvrdi r’n’r u kontekstu Trippie Redda uopće ne čudi. Njegov prošli album „Pegasus“ – iako ni po čemu nije nalik na dobru ploču – prati jasan zvučni trag u smjeru lako probavljivog, koncentriranog pop rock namiga, tako da se njegovo „reizdanje“ „Neon Shark“ može shvatiti kao logičan slijed u smislu nekakvog sazrijevanja Trippieja i njegova zvuka.

Na samom početku valja istaknuti važnu nelogičnost. Iako se brendira kao takav, „Neon Shark VS Pegasus“ ne može se smatrati deluxe izdanjem, odnosno reizdanjem svojeg prethodnika. Eventualno bi se moglo ustvrditi kako je riječ o nekakvom odgovoru na cjelokupni placement i narativ kojim je baratao „Pegasus“, ali i to je nategnuto. Na momente se osjete nekakve sličnosti, ali one su toliko mikroskopske da ih se uopće ne isplati spominjati. Vidljiv je taj, meni, nejasan trend nazivanja svega živog deluxe izdanjem, ali deluxe izdanja kojima smo svjedočili u zadnje vrijeme (a da dolaze iz „istih krugova“) su više zasebni albumi nego nekakvi nastavci ili nadogradnje na već objavljeni materijal.

Osim Trippieja za takav fah možemo „okriviti“ i Eminema, Arianu Grande, Lil Uzi Verta, just to name a few. U svakom slučaju radi se o besmislenom obrascu koji ni po čemu ne drži vodu, a niti ne pomaže u komercijalnom smislu u vidu porasta prodaja ili nečeg sličnog.

Trippie Redd, kojeg se dosad moglo pratiti u ulozi repera s kričavo crvenim dreadloksima i Slayer majicom na sebi, svoj je četvrti studijski iskorak posvetio potpunoj tranziciji u rock trakt, a u tome mu je u ulozi bubnjara i producenta pomogao – pogodili ste – Travis Barker, bubnjar pop punk veterana Blink 182. Ni taj potez zapravo nije radikalan pošto je Barker u zadnje vrijeme, čini se, adresa na koju se ide ukoliko se želi napraviti taj leap. Kad se sagledaju prošla i dio ove godine, jasno je da se sav taj nabijeni utjecaj Lil Peepa i cloud rapa spontano sakupljao tri godine od njegove smrti i doveo do malog revivala u mainstreamu koji zasad zvuči iznenađujuće dobro – a na tome se treba zahvaliti Barkeru, i samo Barkeru.

„Neon Shark“ je relativno čvrst i solidan album. Naravno, ne smije se smetnuti s uma da je ovo rock album kojeg, na kraju dana, radi reper, tako da je hip-hop pristup u stvaranju samih pjesama izrazito zvučan, što se vidi iz gostiju i samoj „metodi“ gostovanja, gdje se versovi dijele napola: Chino Moreno iz Deftonesa, Machine Gun Kelly, blackbear, Scarlxrd i ZillaKami.

Daleko najbolje pjesme na albumu – ako se neke moraju izdvojiti – bile bi uvodna „Pill Breaker“, na kojoj se pojavljuju blackbear i Machine Gun Kelly, „Geronimo“ sa Chino Morenom, „Without You“ i „Red Sky“ koja označava još jedno ukazivanje Machine Gun Kellyja.

Ukratko, „Neon Shark“ čini se dosta logičnim proizvodom u umjetničkom smislu, a kako se sad glavna struja zapada rapidno mijenja, zanimljivo će biti promatrati tko će sljedeći napraviti taj switch i koliko će – ako će to sve dobro zvučati.

Ocjena: 7/10

(1400 Entertainment / TenThousand Projects, 2021.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X