‘Ubojiti stres’ i hrvatsko srednjevjekovlje

Đelo Hadžiselimović nam je za početak (produženog) vikenda odabrao dokumentarac o tihom masovnom ubojici…

Jelena Svilar (Foto: Nino Šolić)

Prošli su tjedan televizijski obilježila dva događaja: obznanjivanje proširenja istrage USKOK-a na ono što je zbog uvođenja verbalnog delikta zabranjeno nazivati zločinačkom organizacijom, te pokušaj početka suđenja bivšem premijeru/ratnom profiteru. Dok su se u prvom slučaju sve nacionalne TV kuće ponijele jednako profesionalno smjestivši ovu vijest na prvo mjesto u informativnim programima, u drugom se slučaju dogodio kiks one institucije kojoj se to baš nikako ne bi smjelo desiti. Javna nam je televizija odlučila uskratiti prijenos uživo onoga što je sama vrlo pompozno nazvala suđenjem stoljeća. Početno gledateljsko nezadovoljstvo zbog te činjenice ubrzo je po saznanju da se početak suđenja prolongira za tjedan dana, jer bivšeg premijera boli srce, zamijenilo pitanje: znaju li oni tamo na HTV-u nešto što mi obični smrtnici ne znamo? Pitanje je, naravno, retoričko, jer je svakome tko živi u ovom hrvatskom imaginariju jasno je da je sestrinska medijska institucija  koju vladajuća kasta kontrolira poslovično u privilegiranom položaju prvog vlasnika svih informacija koje su od društveno-političkog značaja ove otužne zemlje, što ne znači da ih i objavljuju po istom automatizmu kojim ih dobivaju.

Obje ove vijesti zasjenile su sve ostalo što se u eteru događalo, pa tako i vrlo zanimljiv dokumentarni serijal National Geographica kojega nam je za petkovni prime-time odabrao Đelo Hadžiselimović da se za gledanost bori s “Hrvatskim kraljevima”. Kada ta gledanost ne bi bila tako mistificirana kategorija oko koje se vrti sve u televizijskom biznisu i koju medijski moćnici javnosti podastiru samo kad se zbog nečega hvastaju, bilo bi zanimljivo proučiti postotak građana koji su večer uoči početka vikenda odlučili obnoviti znanje o hrvatskom ranom srednjevjekovlju, a koliko ih se odlučilo pogledati dokumentarac “Ubojiti stres” i saznati nešto više o tihom masovnom ubojici modernog doba. Bilo bi zanimljivo i kada bismo dobili uvid u to koliko je gledatelja otišlo na spavanje, ogorčeni što petkom u prime-timeu nema sapunica… No to je neka druga priča.

Stresu se u ovom zanimljivom dokumentarnom filmu, kakve obično na HTV-u možemo pogledati u neka čudna doba, ne pristupa na uobičajen način prikazujući ga kao nusprodukt sve bržeg načina življenja i nebrige o vlastitom duhu i tijelu. Svima koji žive u suvremenosti i bore se za egzistenciju jasno je na koje sve načine svakodnevni život generira stres pa se u ovome filmu pošlo od komparativne analize stresa jednog čopora orangutana i britanske državne uprave. Pomnim dugogodišnjim praćenjem hijerarhijske podjele unutar orangutanskog čopora i razine stresa koju takva podjela izaziva, znanstvenici su došli do zaključka da je osnovni generator stresa kod orangutana njihova minorna i marginalna uloga unutar čopora. Što je majmun slabije pozicioniran, to su veće šanse da će zbog toga imati nisko samopouzdanje, što će naravno izazivati frustracije, povećanu agresivnost i manje volje za promjenom takvog stanja stvari. Sve će to, logično, popratiti visoka razina stresa koja će neminovno utjecati i na majmunov životni vijek. Kada su se ovi rezultati preslikali na britansku državnu upravu, zaključilo se, nimalo iznenađujuće, da i ljudske predstavnike majmuna more iste brige i da im se stres generira na identičan način. Što se zaposleni čovjek nalazi na nižem položaju unutar svoje radne sredine, bit će opterećeniji poslom, imat će manje vremena od svog nadređenog, manje odgovornosti, ali i više šanse da fasuje, ako nešto pođe po zlu. To će, opet logično, proizvoditi stres koji će bitno utjecati na životni mu vijek, bitno ga skraćujući. Dalje>>

Zadnje od Koluma - Peglanje ekrana

Apeli, apeli…

Danas je, pak, na internetu izašao i trominutni video-apel u kojemu 57
Idi na Vrh
X