Đelo Hadžiselimović nam je za početak (produženog) vikenda odabrao dokumentarac o tihom masovnom ubojici…
Još je jedno društveno istraživanje zanimljivo kada je riječ o stresu. Proučavajući stres, nizozemski su se sociolozi sjetili čuvene Gladne godine, zime s kraja Drugog svjetskog rata u kojoj su mnogi Nizozemci izgubili živote od gladi i iscrpljenosti i koje predstavlja jednu od većih kolektivnih trauma u modernoj povijesti ove zemlje, pa ih je zanimalo je li moguće da se to izrazito stresno stanje odrazilo na generaciju koja je u to vrijeme začeta ili došla na svijet. Na uzorku od 2500 ispitanika, zaključili su da je razina stresa u tih ljudi izrazito povećana, a sposobnost nošenja sa životom proporcionalno smanjena u odnosu na ljude koji su začeti prije ili poslije Gladne godine; niti 60 godina kasnije ovi ljudi nisu uspjeli prevazići stres naslijeđen od vlastitih predaka, pa žive znatno nekvalitetnije i kraće od svojih sugrađana koji su imali sreće roditi se netom prije ili poslije.
Što možemo zaključiti iz ovog poučnog dokumentarca?
Ako je zaposlenom čovjeku toliko stresno nalaziti se na dnu poslovne ljestvice, kako li je tek onomu koji posao nema? U Hrvatskoj je prema Državnom zavodu za statistiku stopa registrirane nezaposlenosti u rujnu ove godine iznosila 16,8%, s naglaskom na registrirano. Ako još uzmemo u obzir dio onih od 52,3% koji su zaposleni (ali nezadovoljni jer ih šefovi gaze, jer nisu dobili plaću već mjesecima, jer ne mogu na bolovanje ili se boje otići na porodiljni dopust zbog straha od gubitka radnog mjesta i td.) te usporedimo ove rezultate s onima dobivenima u proučavanju britanske državne uprave, dobit ćemo poražavajući rezultat – hrvatski građani pate od kolektivnog stresa, a od Britanaca se razlikujemo po tome što u nas jedino posao u državnoj upravi pruža osjećaj sigurnosti, kakav god taj posao bio. Da državne jasle pružaju utočiše od stresne hrvatske stvarnosti pokazuje nam zorno i stanje na javnoj televiziji; nakon čistke honorarnih suradnika, malo tko se zaposlen u toj instituciji boji da će bez posla ostati, pa gotovo svakodnevno možemo svjedočiti raznim sramotnim ispadima, poput onoga novinarke u Bilićevoj emisiji koja je mrtva-hladna pročitala izrazito antisemitsko pitanje gledatelja, umjesto da ga je pospremila u recycle bin.
Paralela s nizozemskom gladnom godinom dovodi nas do još jedne tužne činjenice. Preživjesmo, doduše, rat i poraće, pa sretni i zadovoljni likujemo što smo mladim generacijama u ostavštinu dali državu. No, osim toga ostavili smo im u naslijeđe i silan nagomilani stres koji se kao atavizam prenio putem gena onih koji su tijekom rata začeli i donijeli na svijet svoju djecu. Generacija hrvatskih dvadesetogodišnjaka koji rat nisu ni omirisali, vjerojatno će živjeti nekvalitetnije i kraće nego što je normalno, ako je vjerovati nizozemskom znanstvenom istraživanju.
No navodno i za tu kolektivnu bolest ima lijeka. Na snižavanje razine kortizola, horomona stresa, posebno snažno djeluje optimizam i nada, koji pojačano proizvode endorfin. Osim toga i sposobnost empatije i altruizam bitno utječu na smanjenu proizvodnju kortizola, što je ponovno dokazano proučavanjem čopora orangutana koji su, uslijed tragedije koja je desetkovala najvažnije članove čopora, promijenili modus vivendi, što je rezultiralo smanjenjem agresivnosti, povećanim međusobnim uvažavanjem članova zajednice i smanjenjem stresa, tihog ubojice.
Građani ove zemlje empatiju i altruizam rijetko prakticiraju, orijentirani uglavnom na vlastito puko preživljavanje. Nada i optimizam još uvijek u tragovima postoje kod mladih ljudi i ono malo preostalih idealista koji bi uvenuli kada bi se imali hrabrosti suočiti sa sumornom stvarnošću. Ipak, Sabor je raspušten, izbori za novi saziv samo što nisu raspisani. Hoće li hrvatski građani imati muda učiti od orangutana?
Prijašnje peglanje ekrana: Međuzemlje na hrvatski način
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
