Panker, aktivist, izdavač i promotor. Središnja figura hrvatske nezavisne, alternativne scene. Šibenčanin. Vječni entuzijast koji budućnost čuvenog Outlook festivala već pomalo vidi i u svom rodnom gradu.
Pa isto tako, kada bismo sada napravili anketu po gradu o Nuli, svaki deseti bi znao da je riječ o punk bendu. A radi se o najuspješnijoj i najutjecajnijoj šibenskoj rock grupi, bez ozbiljne konkurencije.
Teško mi je dati nekakav pametno objašnjenje o tome. Svirali smo svuda po Europi, otvarali smo klubove koji i danas postoje, preko pontona na Maslenici smo išli na koncerte svakog vikenda… Nula je bila dio scene koja je bila jako zdrava, scene koja se odupirala beznađu, agresiji i primitivizaciji mentaliteta. Svi ljudi s kojima je Nula tada surađivala, danas rade velike i kvalitetne stvari, ne samo vezane uz glazbu. Ponosan sam na to, i kad danas čujem od nekoga da mu je Nula „zakon“, shvaćam to kao veliki kompliment.
Nula se borila protiv fašizma, totalitarizma i ostalih mentalnih i institucionalnih sustava kontrole i podjermljivanja. Misliš li da je danas stanje bolje?
Ne, lošije je ili u najboljem slučaju – isto. Nema tu puno filozofije. To su stvari na koje mi nismo mogli previše utjecati, jer nikad nismo pozdravljali institucionalni poredak stvari, koji ima svoj tijek i koji je preslika društva u kojem živimo. Mi smo dizali svoj glas, pojedinci su čuli, društvo u cjelini nije, niti je nešto posebno napredovalo.
Smatraš li svoje današnje promotorsko djelovanje nastavak aktivizma koje si započeo s Nulom?
Apsolutno. Posao kojim se bavim vrlo uspješno zaobilazi uobičajene komercijalne tijekove marketinga i kapitalističkog poimanja biznisa. Nezavisni smo, sami stvaramo svoju stvarnost, a to je ideja koja je cijelo vrijeme dio moga načina života. Dakle, to je definitivno aktivizam, to je, ako hoćete, punk s dozom odgovornosti prema zajednici. Naša tvrtka nije bazirana na autoritetu, nego na kvaliteti obavljenog posla i to je jedino relevantno.
Je li iscrpljujuće više od dvadeset godina djelovati s margine?
Teško je, ali i fantastično. Uglavnom je to borba protiv vjetrenjača, ali time je i uspjeh slađi. Za razliku od mainstreama, underground ima sadržaj i puno više toga nudi. Uostalom, u Šibeniku postoji pravi primjer – Terraneo rade ljudi koji su izašli iz undergrounda.
Ovaj tekst objavljen je u suradnji s portalom Tris.com.hr.