Kinematografija bivše nam zemlje sve više dolazi u program nacionalne televizije, no neke druge stvari su nam pred nosom, a mi ih ne vidimo, ili možda za njih ne marimo…
No nije ovaj autobus važan samo zato što je glumio u Šijanovom prvijencu. Ono što ga čini većom filmskom zvijezdom od mnogih glumaca koji danas igraju samo u sapunicama, a o filmovima samo sanjaju, činjenica je da je na set “Ko to tamo peva” stigao ravno sa snimanja filma “Doviđenja u sljedećem ratu” Žike Pavlovića, gdje je iskorišten u sceni s konvojem vozila, a još prije toga bio je zvijezda jednog također kultnog, a u modernoj hrvatskoj povijesti praktički zaboravljenog filma Lordana Zafranovića, “Okupaciji u 26 slika”. Hoće li mlade generacije ikada vidjeti taj film i ostale filmove iz velike filmografske povijesti Jugoslavije, teško je reći, no to je tema o kojoj nema prevelike vajde pisati, budući da ovisi o dobroj volji vodstva javne televizijske kuće koja u svojoj arhivi, od očiju javnosti kojoj je namijenjena, ljubomorno čuva sva ona djela kojima se dičila nekad velika filmska nacija.
Razlog zbog kojih uopće navodim filmografiju u kojoj je čuveni autobus zaigrao tužan je i sumoran. Ovaj divni oldtimer, naime, već je desetljećima smješten u nekad grandioznom Jadran filmu, a otkako je hrvatski eter sistematski zatrovan sapunicama koje se mahom snimaju u ovim studijima, protjeran je s ostalim vozilima iz hangara u kojemu je čuvan, pa već godinama leži u dvorištu, zaboravljen, na kiši, snijegu, vjetru, suncu i ostalim prirodnim elementima koji uspješno kataliziraju njegovo propadanje. Patina koja ga je nekada činila toliko šarmantnim sada je samo simbol dezintegracije, ne samo države čija je filmska zvijezda nekoć bio, već i kulture u ovom postmodernom, tranzicijskom društvu u kojemu vrijednost ima samo ono što se može unovčiti, a kultura to već dugo nažalost nije.
Pa iako svakih nekoliko godina pukne priča o tome kako će se Krstić-trans preurediti i konzervirati ne bi li postao turistička atrakcija, svakim je danom sve jasnije da se to neće dogoditi. Je li u pitanju namjerno zanemarivanje važnoga kulturnog artefakta ili tek nerazumijevanje važnosti njegova postojanja, u konačnici je potpuno svejedno. Važno je jedino to da autobus koji je simbolizirao jednu tužnu, trulu državu, i danas simbolizira istu. Samo što se ova danas zove drukčijim imenom.
A autobus leži u dvorištu ruiniranog diva, sam, tužan, neispravan, zaboravljen…
Prijašnje peglanje ekrana: ‘The Wire’ – žicom do brutalne stvarnosti
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
