Zola Jesus sinoć je po drugi put u karijeri gostovala u Tvornici Kulture. Povod takvoj prilici ovoga je puta bilo predstavljanje njene nove ploče – ‘Taiga’.
Od svojih lo-fi afiniteta u početku karijere Zola Jesus sitnim se, naizgled neprimjetnim koracima počela udaljavati od izričaja koji joj je jamčio kultni status, ali ne i širi, komercijalni uspjeh. U travnju, 2012. godine kada je zbog velikog interesa publike iz Malog pogona prebačena u Veliki, usporedbe sa Florence Welch bile su neminovne, ali i tek usput spomenute, eventualno kako bi se naglasio njen prirodan ‘voicehall’ i u, nedostatku bolje riječi, gothpopični ambijent kojeg je stvarala više scenografijom i pojavom nego instrumentalnim dionicama. Ni danas na njenoj pozornici nema harfi, viola i čela, međutim namontirani ‘mulletsi’ kod bubnjara igraju nezamjenjivu ulogu u građenju finalnog rezultata njenog baroknog popa. Istu je stvar na “Ceremonials”, maknuvši nepotrebne artefakte, učinila i Florence Welch. Bubanj je, barem u ovom slučaju, novi sintisajzer, a njen naslovni singl novog albuma “Dangerous Days”, mogao bi proći i kao fantastična bonus traka s predzadnjeg albuma ovogodišnjeg headlinera jarunskog festivala.
S malo kašnjenja, ovoga puta crne kose i s tamnim ružem u potpunom kontrastu sa stvorenjem iz bljednunjave lagune koje smo gledali prošli put – Nika Roza Danilova potrošila je i posljednje atome da nevelikoj publici pruži puni koncertni doživljaj kao da ih je duplo toliko. S obzirom na petak i karte od tek 70 kuna u pretprodaji, teško je objasniti mlaku, neveliku i poluzainteresiranu publiku koja bi uz poneke urlike odobravanja najčešće izvođačicu pozdravljala uspavanim kazališnim pljeskom. U nekoliko je navrata Zola pokušala spriječiti te ljude od preranog aplauza tjerajući ih da ‘singalongaju’ “Nail”, pa čak i marširajući kroz publiku, izvodeći svoj šamanski ples, međutim značajni, traženi odaziv, ugušio se u katastrofalnom ozvučenju dvorane. Na stup podignuti lijevi zvučnik šumio je od pjesme do pjesme kao da mu je popucala opna, pa je tako i njen trubač, nakon jedne solo dionice zvučnika gore lijevo, s nevjericom zavrtio glavom.
Na stranu goreopisane usporedbe s Florence Welch i spomenute tehničke poteškoće, Zola je odradila fantastičan koncert kao da joj vjetar u leđa daje huk popunjene livade na Glastonburyu umjesto šuma zvučnika gore lijevo, a motivaciju i integritet koji stoje iza takve predstave svakako zaslužuju nepatvoreni, ironije oslobođeni naklon. Ne sjećam se kada je netko bolje iskoristio prostor koji pruža bina Velikog pogona, kao i prostor ispred nje, niti kada sam posljednji put vidio da se netko tko već odluči posjetiti svaku točku dvorane prirodnije i u konačnici, ljepše kreće na svoju muziku. U kontekstu njenog nastupa, s obzirom na diskografiju koja leži iza nje, jedina je zamjerka uistinu prekratka setlista u rasponu jednog albuma. Čak je i sinoćnja publika bila zrela za makar još jedan bis.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
