55. Ljubljana Jazz Festival – Play it again, Samo

Omiljeni festivalski mladić iz susjedstva u najboljim godinama, što Ljubljana Jazz Festival u svojem 55-om izdanju svakako jest, ove je godine svoje kreativne sile usmjerio k otocima u struji pijanizma i norveškog jazza…

Joachim Kühn na 55. Lubljana Jazz Festivalu (Foto: Nada Žgank)

Jedan od najstarijih jazz festivala Europe, kako mu tepamo, u početku bijaše na Bledskom jezeru a startao ga je trubač Louis Armstrong – i iz petâ!!! – zapjevao planetarni hit “Volare”, spustivši se na pozornicu ravno iz helikoptera… Od hladnoratovskih vremena, kad su i avangardni kompozitori i modernistički pisci bili političari u malom do osamdesetih, džez je već postao nešto kao klasična glazba s proširenim mogućnostima interpretacije. U 21. stoljeću, njegovo je stilsko polje postalo poprilično sivo, no politički gledano, džez danas ima povlašteno mjesto u subkulturi kao estetsko-društveni fenomen koji promiče manjinske vrijednosti izvan za to predviđene arene.

Zadnjih pet godina, ‘Ljubljana’, kako tepamo festivalu iza kojeg stoji Cankarjev dom, autsorsa kreativnog direktora iz portugalske izdavačke kuće Clean Feed. Tako su tandem Bogdan Benigar i Pedro Costa postavili program s zajedničkim nazivnikom, u vidu klavira, te norveškog jazza. Headliner festivala bio je Gregory Porter, bariton pod fantomskom kapuljačom, pjevač angažiranog soula koji je doletio privatnim mlažnjakom, odnosno Joachim Kühn, 70-godišnji njemački pijanist s pedigreom enfant prodigea, koji je nastupio dvaput – i s triom Chalaba i solo. A da je na oba bisa izveo jednu te istu skladbu.

Večer otvorenja pripala je norveškom bendu Jaga Jazzist koji se nadahnjuju jazz-rockom, a u skladu s reputacijom primordijalnog (vikinškog!) patosa opterećenog najnovijom tehnologijom, na stejdž su Križanki istresli 700 kg opreme. A kako im je prtljaga ranije zapela u Frankfurtu, tonska proba im je potrajala duboko u večer, čime su publici podigli isčekivački zanos. Tretirani kao norveški glazbeni fenomen, sjajni su primjer benda za čiji se sadržaj ne pita, jer od 2002. godine. živi na lovorikama BBC-jeva izbora za najbolji džez album… Braća Horntveth i njihovih 11-oro kolega, surađivali su s Britten Simfonijom, objavljivali za Ninja Tune, a za Ljubljanu su ispekli set prog-rocka na kojem se osjećaju i umor i rutina… I kako nema tog zvuka Mooga koji će fokusirati misli kad počnu trčkarati, čovjek bi se zapitao nije li Hrvatska glazbeni fenomen već po tome da na inozemstvo ne ‘puca’ izvan trokuta Eurovizija, eurodance i crossover?

U liku lidera i sidemena slovenski jazzeri i godine ove nastupaju i izvođački, ali i diskografski. Clean Feed je u svojim “Ljubljana Jazz Series”, ove godine objavio disk kvarteta Cene Resnika, saksofonista kojeg smo devedesetih povezivali uz grupu Siddharta. Njegov je riversovski tenor tako osvanuo uz ‘nove ploče’ Joe Morris kvarteta, Angles 9, William Parker Tamarindo i drugih… Prvu je večer pak otvorio Brain Blender, kvintet gitarista Janija Modera, u postavi s Klemensom Marktlom, bubnjevi i Flipom Philippom, na marimbi, Markom Črncecom na Fender Rhodesu, a Robertom Jukičem na baby-basu. Methenejevski nadahnut, Moder nije glazbenike izveo na površinu: unisone intervalske dionice, ukazuju kompetentnost, ali ne mogu popraviti nesigurno postavljene ‘headove’. Trema ili grč, Jani je obranu nacionalnih boja, a u ozračju mundijala u Brazilu, ostavio kvartetu svog kolege Črnčeca koji će u petak zasvirati uoči Portera.

Petak je počeo u terminu početka središnjeg Dnevnika nacionalnih televizija, pijanističkim solo-recitalom u amfiteatarskoj Štihovoj dvorani. Čuli smo dvije dosad neobjavljene skladbe Ornettea Colemana, i to zato što je riječ o Joachimu Kuhnu s kojim je svirao, nastupao i objavljivao šest godina. A i Coleman je samo bio za posoliti Chopinovu mazurku čija je melodija nestajala i javljala se iz klavira koji se prometnuo u glazbalo višestrukih registara; kao da svira Pogorelić. Nevjerica koja se rastegla preko lica publike, koju je izvođač laktovima mogao maltene munuti pod rebra još je dugo ostajala u zraku. Trebalo je duboko udahnuti i poći do Križanke, vidjeti što je Črnčec spravio. Njegov međunarodni kvartet svoja sola, pak, zna napamet, što nisu u stanju sakriti. S trećim albumom kompaktnog benda, objavljenog kod malog izdavača u Londonu, Črnčec se više držao klavira nego li Rhodesa, uz Marka Shima na tenoru i e-midi kontroleru, Chrisa Jenningsa na kontrabasu, te bubnjara Ludwiga Afonsa, a da su ipak ostavili dojam sprinterskog benda koji bi mogao malo više poraditi na vlastitom identitetu od kojega i nisu tako daleko. U svakom slučaju, bili su na razini zadatka predgrupe glavne zvijezde Blue Notea, Gregoryja Portera.

I da, dok u redakciji upravo primamo sms-ove iz Zagreba i PM-ove iz Beograda, sadržaja „što šutiš da je Porter u LJ?“, sa sjetom fućkajući Debussyjeve “Printemps”, treba reći ipak da je u prvom dijelu nastupa ovogodišnjem dobitniku Grammyja trebalo sape da ulovi vlastiti bend. Saksofonist Yosuke Sato, tomu je davao za pravo, uz Chipa Crawforda na klaviru, te ritam-sekciju Aarona Jamesa i Emanuela Harrolda. Potonji su bili malo previsoko u miksu. Harlemska nokturna, duhovno roditeljstvo Marvina Gayea, sve je to lijepo posloženo kroz nastup začinjen vibratom, nesvakidašnjom priredbom Adderleyeve „Work Song“ kao i hita „Hey, Laura, It’s Me“ u domalo dva sata nastupa lirske magije, koji smo okrunili zajedničkim slikanjem u dvorištu Križanki. Večer je okončala u Klubu CD, na šestom katu Cankarjevog doma, s nastupom De Beren Gieren, mlađahnih predstavnika belgijske jazz-scene koja značajno oplemenjuje europska gibanja. Portugalska trubačica mlade generacije Susana Santos Silva na festivalu već treći put u pet godina, poprilično mijenja dosadašnji modus operandi trija – Fulca Ottervangera, klavir, Lievena Van Peeja, kontrabas i Simona Segersa, na bubnjevima. Poslovično duhoviti Belgijanci motto suradnje su prošili ‘portretom pastrve’ koji se provlači kroz imena skladbi, da bismo dobili sat vremena obješenjačkog now-wawea čijeg se humora ne bi postidjeli ni Buldožeri. Jako dobar petak; petak za metak! Dalje>>

Zadnje od Reportaža

Za Beograd

U ponedjeljak smo starci i ja odlučili otputovati u Srbiju. Malo je
Idi na Vrh
X