U sklopu svoje europske turneje bend Damir Imamović Sevdah Takht svoj je drugi album, ‘Dvojka’, snimljen još prije godinu dana, a objavljen krajem travnja, predstavio u petak 20. svibnja i bosanskoj dijaspori u bečkom klubu Szene Wien.
Obraćajući se publici dvojezično, Imamović se pokazao kao šarmantan zabavljač provodeći publiku kroz većinu pjesama s novog albuma, predstavljajući publici i violinisticu Ivanu Djurić. Nakon dva CD-a s prijašnjim bendom i dva solo albuma, Imamović u travnju 2012. godine snima i prvi studijski susret Sevdah Takhta. Udaraljkaš Nenad Kovačić i basist Ivan Mihajlović, prvi iz Zagreba, potonji iz Beograda, sastavljaju priča o takhtu (tur. sastav) utjelovivši i koncept bratstva duša kojima prostorna udaljenost ne predstavlja granice.
Novost je „Dvojke“ da Imamović više ne svira gitaru već je izabrao glazbalo tambur prilagođeno njegovu senzibilitetu da gitaru svira kao saz. U kombinaciji sa škrtim rukopisom električne bas-gitare i ekonomičnim obrisima zapadno-afričkih perkusija koje iskaču iz suptilne Kovačićeve prezentnosti, produkcija Chrisa Eckmana, pjevača The Walkabouts i The Strange koji živi u Ljubljani i suosnivač je etikete Glitterbeat prilično je izmijenila raniju zvučnu sliku koju je produkcijski postavio Imamović. Tako dinamika sastava iz uporišta u psihodeličnom folku odlazi prema sesijskom modu kakav je ranih devedesetih uspostavio gitarist i producent Ry Cooder na albumima koje supotpisuje s raznim gigantima glazbe Trećeg svijeta.
U aranžmanima violina preuzima mjesto gitare, poigravajući se ritmičkim fraziranjem u melodijskim improvizacijama, pogotovo u pjesmama „Lijepi Meho“ i „Star se Čurčić“. Djurić bi znala podsjetiti na zvuk baskijskog ethna, primjerice kolegu Cedrica Privea, što je pokazala artikulacijom u pjesmama baladnog ugođaja, poput „Uz brdo je“ i „Lijepa Zejno“. Time se i Damirov vokal po prvi put u njegovoj diskografiji izdvaja iz spoja belcanto i ladino tradicije i zapravo približava rootsu na način blizak Mojmiru Novakoviću iz Legen, odnosno Kries, čime se nekako i povezuju ideje i silnice koje su dovele do suradnje s Kovačićem koji je svoj ethno senzibilitet predstavio svijetu kroz grupu Afion. A očito je kako je i sam Eckman puno slušao Dertum koji su nastali prije dvadesetak godina i izdašno koncertirali po regiji.
Koncert je potrajao skoro dva sata i publika je Imamoviću doslovno jela iz ruke, pogotovo radi pjesme „Sarajevo“ čija temeljna ideja i ide na sve one koji svoje krušne mrvice danomice metu s novina pisanih njemačkim jezikom. Potentnost drukčijosti naglasio je i darkerskom intonacijom pjesme „Opio se mladi Jusuf-beg“ koja govori o mladiću koji se ubio zbog sretne ljubavi. Koncert je završio tako što je prateći bend Imamovića ostavio nasamo na svojevrsnom bisu, scenski ulančanom jednom neobičnom gestom, a da bi mu se onda i pridružio za posljednju pjesmu, svojevrsni emocionalni forte.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
