Davor Križić i Jazz orkestar HRT-a u Petom kupeu – otkud početi?

Trubač Davor Križić u pratnji Jazz orkestra HRT-a predstavio je album ‘Insite’ u ponedjeljak u zagrebačkom klubu Peti kupe.

Davor Križić i Jazz Orkestar HRT-a u Petom kupeu (Foto: Vedran Metelko)

Otkud početi?

Bio je možda četvrtak prošlog tjedan kad me nazvao Sale Dragaš i pitao jesam li bio na Gibonniju u Areni. Rekoh, nisam, na što je i on potvrdio svoj izostanak. „Ideš na Parafe u Boogaloo?“ Na to sam rekao da bih baš i mogao i onda smo počeli klafrat o svemu i svačemu. Ne čujemo se baš često telefonski, a kad se to dogodi onda nekako spontano odemo do „stoljeća sedmog“ i onda se ne zaustavljamo, k’o dvije babe. Na sreću, najviše pričamo o glazbi.

Uglavnom, pitao me idem li i na gig Davora Križića s Jazz orkestrom HRT-a u ponedjeljak, na što sam rekao da bih i mogao, a kad već spominjemo JO HRT-a skrenuo sam na novi album Mangroovea koji me u tom trenutku oduševljavao. On je pak rekao je da mu je Križićev album „Insite“ odličan, a ja da ga još nisam poslušao.

Davor Križić i Jazz Orkestar HRT-a u Petom kupeu (Foto: Vedran Metelko)

U petak smo zaključili kako nažalost ništa o Parafa jer je koncert bio po drugi put odgođen, pa smo se već pomalo i zabrinuli za zdravlje riječkih punk veterana. Ni tad nisam bio siguran idem li na Križića ili ne.

Vikend je prohujao i nisam stigao u nedjelju na koncert Dunje Knebl i Zorana Majstorovića. Jučer predvečer bio sam već nervozan od poduže koncertne stanke u mom suludom tempu jer je prošlo „čak“ dva dana bez izlaska. I onda se sjetim Križića. Brže-bolje cimam Melaniju Pović iz „Svijeta jazza“ nakon što sam vidio njenu objavu s tonske probe u Petom kupeu, koja mi je iskočila na Facebooku.

Davor Križić i Jazz Orkestar HRT-a u Petom kupeu (Foto: Vedran Metelko)

U 19:45 saznam da koncert počinje u 20:15 sati. Naravno da sam u tom trenutku usred kućnih obaveza koje ne mogu završiti u roku od pet minuta. U 20:30 razmišljam ima li smisla da idem, ali znam da moram ići kad sam ad hoc iscimao Metelka za fotkanje. Od Križića dotad nisam čuo ni sekunde od albuma. Pred izlazak kopam po hrpi CD-a koje trebam preslušati i taman naletima na narančasti omot „Insitea“. Bingo!

Dok sam vozio prema Petom kupeu slušajući „Echoes of a Dream“, uvodnu desetminutnu skladbu prošao sam kroz nekoliko faza, od početne „nije ovo loše“ potom do ushićenja „kako je ovo dobro“ jer ta „Echoes fo a Dream“ baš zvuči ‘staroamerički’ kao da se nadahnjuje na kreolštini New Orleansa u kojoj je Križićeva truba praskava kao u njuorleanskim orkestrima za svadbe i sprovode, ali nipošto previše nacifrana skalama već jednostavne, ali moćne i atmosferične fraze, kao što i Jazz orkestar HRT-a odlično ‘diše’ taj neki memljivi spleen sparne Luizijane. Kad je došao red na drugu „Walz Throght The Night“ već sam bio nervozan za volanom jer sam znao da propuštam dobar koncert. Ovaj grad jednostavno ima previše crvenih semafora.

Davor Križić i Jazz Orkestar HRT-a u Petom kupeu (Foto: Vedran Metelko)

„Kaj si došao vidjeti kraj koncerta?“, prcale su me već na ulazu u Peti kupe vesele PR snage iz Aquarius Recordsa. Valjda nema većeg gušta nego vidjeti glazbenog novinara na zadatku koji fulava cijeli zadatak, ili bar njegov dobar dio. Na koncertu je u tom trenutku uz Križića i njegove kolege pjevao i omanji muški zbor, do čega nisam došao preslušavanjem u autu svega dvije skladbe od njih šest ukupno objavljenih, od kojih sve traju više od osam minuta.

Taman sam se malo aklimatizirao na šanku (a gdje su drugdje kritičari koji zabušavaju?) kad me primijetio Sale.

„O došao si. Koliko si dugo već tu?“

„Jedno 15 minuta“, odgovorih, svjesno lažući za otprilike 10-12 minuta u korist bildanja svog bivstva u Petom kupeu.

„Došao si na zadnju četvrtinu.“

„Ah, znam.“

Onda smo stvarno jedno 15 minuta gledali i slušali koncert. Kad su muškarci ponovno zapjevali, Sale reče: „Ovo je klapa indijske ratne mornarice sv. Hare.“

Davor Križić i Jazz Orkestar HRT-a u Petom kupeu (Foto: Vedran Metelko)

„Zar stvarno?!“, upitah obzirom da harme koje su pjevali tako da im se može uhvatiti jedino porijeklo. Na koncu, jedva da sam preslušao dvije skladbe dok sam se vozio do Petog kupea, a kamo li da sam otvorio knjižicu CD-a i čitao tko je sve sudjelovao na album. Klapa indijske ratne mornarice sv. Hare mi je zvučala sasvim istinito, obzirom kako je to Sale sigurno i znalački ispalio. Uglavnom, prvi put se gušio od smijeha na moju lakovjernost, drugi put kad nam se priključila i kolegica novinarka Jelena s HRT-a, naravno da se i ona smijala. Klapa indijske ratne mornarice sv. Hare… Kakav idiot.

Za to vrijeme su Križić i orkestar ulazili u veliko finale. Ritam je bio zgusnut. Išlo se forte kao da je svadba u New Orleansu da bi pred sam kraj Janko Novoselić praskavim bubnjarskim solom pojačavao katarzu.

Davor Križić i Jazz Orkestar HRT-a u Petom kupeu (Foto: Vedran Metelko)

Učinilo mi se poznatim te sam ispalio, vjerojatno novu glupost: „Ovo je ziher druga stvar na albumu.“ Jer, eto, poslušao sam svega dvije dotad i znao sam da nije u pitanju prva skladba s albuma „Insite“.

„Nisam siguran“, reče Sale, ali onda jednako uvjerljivo kao i kad je spomenuo Klapu indijske ratne mornarice sv. Hare, kaže: „Koncert su počeli s prvom na albumu. Trebao si to čuti.“ Naravno da mu nisam vjerovao. Samo mi je još trebalo da mi dvaput proda foru u toj kaotičnoj večeri.

„I kako ti se čini?“, pitao me na kraju koncerta.

„Ne znam otkud početi?“, rekao sam.

Davor Križić i Jazz Orkestar HRT-a u Petom kupeu (Foto: Vedran Metelko)

Epilog: Po povratku sam album „Insite“ doslušavao i u gluho doba noći sjedio u autu na parkiralištu dovršavajući posljednju „Believin’ Conclusion“ (koju su nekad i Cubismo izvodili) u kojoj su muški vokali na ‘tečnom indijskom’ vrtjeli mantru uz glazbu Križića i Jazz orkestra. Grozničavo sam uhvatio knjižicu CD-a kako bih riješio najveću misteriju te večeri jer je za stvarno to zvučalo poput klape koja pjeva indijsku glazbu. Konačno sam doznao da je tu vedsku „Gayatri mantru“ otpjevalo šest naših pjevača koji sebe nazivaju Vedaši. Dakle, ipak klapa i ipak indijski.

Noćas sam usnio čudan san u kojem sam slavodobitno Saletu Dragašu na nekoj rivi upro prstom u krstaricu nadžidžanu topovima dok su na palubi postrojeni u bijelim uniformama pjevali Indijski časnici i rekao mu: „Eto vidiš da postoji klapa indijske ratne mornarice sveti Hare!“

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X