Zorana Kravara zanimaju književni tekstovi koji su na ovaj ili onaj način izrazili skepsu prema znanosti, industrijskom napretku i novim društvenim praksama s početka dvadesetog stoljeća.
Prikazi teorijskih i publicističkih knjiga nisu najzahvalnija stvar na svijetu. Osim ako se te iste knjige ne bave Drugim svjetskim ratom, devedesetima ili komparacijom hrvatskog i srpskog jezika. U takvim slučajevima, prikazi gotovo da nisu ni potrebni. Mišljenja su ionako unaprijed formirana pa je pojedine glasove vrlo lako svrstati u odgovarajuće tabore. No, kad je riječ o književnoj teoriji; o knjizi koja se bavi komparativnom poredbom seminalnih tekstova epske fantastike i tumači ih kroz prizmu teorija Ludwiga Klagesa i Juliusa Evole situacija je drugačija. Takve knjige zanimaju samo nekolicinu čudaka koji borave po hodnicima filozofskih fakulteta diljem države i gotovo je nezamislivo da bi ih itko drugi poželio otvoriti. Rasprava o antimodernizmu kod Tolkiena ili C. S. Lewisa ne može generirati dobru svađu i jebanje majke po stranačkoj osnovi pa se na nju nitko i ne osvrće. Zašto je stoga bitno kazati koju riječ o knjizi Zorana Kravara? Razlozi su brojni, pa krenimo redom.
„Kad je svijet bio mlad“ Zorana Kravara druga je knjiga novopokrenute biblioteke časopisa Ubiq (nije ona toliko novopokrenuta – bit će tome skoro i dvije godine – koliko ja ne stignem pisati o stvarima na vrijeme). Osim nje, spomenutu biblioteku za sada čine dva naslova: zbirka priča Aleksandra Žiljka „Božja vučica“ i kratki roman Darka Macana „Koža boje masline“. Ubiq se u hrvatskom kulturnom prostoru pojavio prije pet godina i već tad je bilo jasno da je riječ o nesvakidašnjem i prijeko potrebnom projektu.
Ubiq je od početka bio dvojake naravi. Nastavljao se na tradiciju Siriusa i Future (uzgred budi rečeno, Sirius se posljednjih mjeseci polako uzdiže iz pepela. O tome više na siriusb.hangar7.hr), časopisa za znanstveno-fantastičnu prozu na čijim su stranicama stasali brojni domaći autori te je istu, ponudivši blok specijalizirane književne teorije, nadogradio. S druge se strane Ubiq nadovezao na tradiciju književnih časopisa matice (poput Književne republike, Kola, Foruma, Re-a, Tvrđe itd.) zaobišavši kioske kao primarno mjesto distribucije. Preuzevši oblik, ideologiju, distribucijske prakse, sadržaj i ambicije „pravolinijskih“ književnih časopisa Ubiq je otvorio nova vrata žanrovskoj književnosti, vrata koja su u Hrvatskoj gotovo uvijek bila zatvorena. Dalje>>