Najveći poznavatelj stripa na ovom portalu, a i šire (puno, puno šire), dobio je u ruke prvi broj Rat-Mana i shvatio da bi to mogao biti odličan povod za temu o povratku stripa na kioske. Ali kako to uobličiti? Jednostavno – pisat će o košarci!
Slična priča je i sa stripom. Nekako mi se čini, barem ako to promatram iz vlastitog iskustva, te ako posegnem za nekim vlastitim sjećanjima, da su baš strip kao i košarka imali one neke, opipljivo neopipljive elemente, kojima su u kolektivnoj svijesti publike pripadala, a bogme i još pripadaju, neka opća mjesta, vezana ne samo za sport ili medij stripa, nego i za život na ovim prostorima općenito. Strip, nekad vezivno tkivo generacija i generacija čitatelja na ovim prostorima, danas izdiše svoj samrtni hropac. Hiperprodukcija drugih medija, segmentacija tržišta na druge, modernije i mlađoj publici prihvatljivije i zanimljivije oblike zabave, uzela je svoj danak. Strip-scena u nas, bilo da govorimo o autorstvu, izdavaštvu ili pak čitateljstvu, na konopcima je. Stara i nekoć vjerna publika odrasta, ima druge prioritete, prilagođava se promijenjenim društvenim vrijednostima i trendovima, a mlađa publika ima neke sasvim duge vrijednosne kriterije i privlače je neki sasvim drugi oblici zabave.
Dok je nekoć mladima strip bio stil života, a posijedovanje zavidne strip kolekcije ponosnom je vlasniku otvaralo mnoga vrata društveno-socijalnog značaja, danas strip-scenu čini doslovno nekolicina pasioniranih fanatika, svojevrsnih Don Quijotea, koji beskompromisno, ali ipak beznadno jurišaju na vjetrenjače podignute na temeljima internetske revolucije. U neravnopravnom nadmetanju sa višestruko jačim i brojnijim neprijateljem strip polako gubi bitku, a ona bajka o Davidu i Golijatu, nažalost, ostaje samo bajka. Strip je gotovo iščezao s kioska i povukao se u geta strip-knjižara kojih ima dvije u Zagrebu, jedna u Rijeci i jedna u Đakovu, naklade vrtoglavo opadaju, a samim tim i cijena im vrtoglavo raste, što je danas strahovit udar po džepu potencijalnog strip-čitatelja. Tim domino efektom, iz medija koji je nekada bio namijenjen svima, strip se transformirao u podivljalog mutanta koji si mogu priuštiti samo rijetki. A oni i jesu zaista rijetki.
Kao što je u našem društvu gotovo sve paradoksalno, paradoks je i činjenica da situacija na domaćoj strip-sceni, ako se gleda površno i ako se ne zagrabi malo dublje, izgleda gotovo pa idilično. Imamo sve više strip-izdanja i strip izadavača, ponuda je sve šira, izbor je sve veći, čak i u medijima (uz izuzetak nekolicine tzv. novinara-intelektualaca koji ne žele pisati u istom mediju koji propagira strip, ne shvaćajući da su primjerice jedan Darko Macan ili Goran Suđuka više napravili za kulturu ove Lijepe naše nego što će oni da žive tri života) strip dobiva sve više prostora. Pokreću se razne zanimljive akcije poput 24-satnog crtanja stripa, broj festivala iz godine u godinu raste, dolaze brojni mladi i neafirmirani autori i stječe se dojam da se cijela scena polako, ali sigurno povećava.
No, što to vrijedi kad te iste stripove gotovo nitko ne kupuje. Naklade vodećih izdavačkih kuća poput Fibre i Bookglobea se vrte oko od 500 do 1000 komada (bar kad je riječ o tvrdoukoričenim izdanjima, dok se mekouvezenih kiosk-naslova tiska od 4000 do 6000 primjeraka). Proda se oko jedne trećine, a ostalo stoji na skladištu koje se plaća. Troškovi jednog hardcovera (autorska prava, materijali, priprema za tisak, prijevod, lektura…) dosegnu oko 35 kuna po primjerku – za album od 48 stranica – koji se prodaje po 79 kuna u striparnicama. Ako se uzme u obzir da se takvih naslova proda od 30 do 50 posto, a tome još i pridodamo da za same izdavače postoje i problemi s naplatom od distributera i knjižara, logično je da se nameće zaključak da nešto treba mijenjati.
Osnovni problem leži u činjenici da je strip gotovo pa nestao s kioska. Ne samo strip, već i specijalizirani strip časopisi poput Kvadrata ili Strip revije čija bi funkcija bila i edukativna. Danas na kioscima možete pronaći gotovo sve, od čarapa, alkoholnih i bezalkoholnih napitaka, kompleta Williama Shakespearea, Harryja Pottera, njemačkih porno klasika iz 80-ih, pa do kompleta za ronjenje koji sadrži masku, disaljku i peraje. Sve osim stripova. Strip produkcija na kioscima već puna dva desetljeća nije ponudila ništa novo. Čak i stripovi iz nekoć na ovim prostorima obožavane Sergio Bonelli Editore posustaju. Meko uvezena Bonellijeva izdanja još su nekako i funkcionirala nošena valom iz osamdesetih, no u zadnje dvije, tri godine, čak se i prodaja nedodirljivih Zagora i Dylana Doga gotovo prepolovila. Neka Bonellijeva izdanja poput Lazarusa Leda i Nathana Nevera jedno vrijeme su i bila u ponudi, no sve je to bilo kratkog daha. Izvrsni Bonellijevi stripovi poput Gee i Magičnog vjetra mogu se pronaći samo u striparnicama, premda su dušu dali za jedno fino, meko kiosk izdanje. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
