Lana Trio ‘Live in Japan’ – Uspješni preskok izazova druge ploče

Norveški Lana Trio na svojem drugom izdanju ploču snimljenu na japanskoj turneji, kojom ovaj relativno mladi sastav, osnovan 2007. godine, izlazi na kraj s tri dugometražne autorske kompozicije. Na djelu je spoj spontane improvizacije s prokomponiranim dijelovima, umjetničko nastojanje kako glazbenička instrospekcija ne bi slušatelja ostavila na cjedilu.

Lana Trio 'Live in Japan'

Trio je kliknuo između trojice mladih akademskih glazbenika Andrasa Wildhagena, bubnjara, Kjetila Jervea, klavirista, te Henrika Munkebyja Nørstebøa, trombonista koji su se upoznali na koledžu Sund Folk i otkrili afinitet spram ne-idiomske improvizacije, koji razvijaju kroz autorski rad malih i komornih sastava i ansambala… Klavirist i bubnjar trenutno su na magisteriju Glazbene akademije u Oslu, dok je Henrik Munkeby Nørstebø, akademski trombonist i improvizator, čiji stil najviše podsjeća na Hannesa Bauera. Od svih članova benda već je ostvario suradnje u improv triju ‘As deafness increases’ (s Raymondom Stridom i Ninom de Heney) i Whirl (s Tobiasom Deliusom i Adrianom Myhrom), ansemblu nove muzike Aksiom, kao i freejazzpop-bandom Skadedyr, uz duete… Henrik je svoj debut-album “SOLO” objavio i pri portugeškom izdavaču Creative Sources, još u ljeto 2011. godine. Bubnjar Wildhagen predvodnik je vlastitog kvinteta, a osim toga uključen i u druge projekte, poput kvinteta Mopti, nedavnog dobitnika službene nagrade za mladog norveškog džez-muzičara godine. Klavirist Kjetil Jerve surađuje u kvartetu kantautorice Emilie Christensen s Jonom Christensenom.

S prvim su albumom proputovali većinu europskih zemalja, osim Francuske i Rusije, te su na kraju završili i u Japanu, gdje je, očito, snimljen ovaj album. Prve dvije skladbe na albumu „Live in Japan“ mirnijeg su raspoloženja, prva je namijenjena netenzičnom razvijanju atmosferilija, dok je druga više kolažnog tipa. Uvodna „Candying“ je narkoleptični kolektivni zapis, u kojem upadaju u uho prije svega duboke jame tišine, koje zahtijevaju pažnju, jer podaju dojam kao da će se instrumentalisti potpuno odvojiti od trija. Trombonist Nørstebø nametnut će se kao najjači glas u stvaranju te i takve tenzije, čime će duet Jervea i Wildhagena koji bude uslijedio poprimiti obrise atonalnog džeza, bez pulsa, repetirajućih fraza i modulacija. Na djelu je žestoka improvizacija par excellance. Druga skladba „Meanwhile, Somewhere“ donosi i smirenje i tajanstvenost, te se harmonijski okvir ispunjen samom tišinom proteže kroz dugu prvu trećinu. Čitava je skladba poput predjela napetosti koja će premostiti prelazak u treću pjesmu.

Trećom skladbom dolazimo na teren koji su na japanskoj turneji prije 40 godina serijalnim grupnim improvizacijama izvodili pijanist Cecil Taylor i bubnjar Andrew Cyrille; orijentir nam je live-album „Akisakila“… Bili su to trenutci ekspresije afroameričkih glazbenika koja je napustila jezik bluesa u korist jezika tzv. nove bečke škole. Daleko od toga da je trombonist Nørstebø tu u ulozi Jimmyja Lyonsa, njegov je doprinos jednima antifoničan, drugima destruktivan, ali vrlo kompaktan i cijelo vrijeme prisutan s obzirom na formu koju uspostavljaju klavirist i bubnjar. Pravi tour de force ovih norveških glazbenika tek možemo očekivati, u budućnosti, a dotad guštati uz ovo više nego solidno live-izdanje kojim su elegantno preskočili teret druge ploče.

Ocjena: 6/10

(VA Fungool, 2014.)

Vid Jeraj urednik je i voditelj emisije slusna obmana koja se svake nedjelje od 22 sata emitira u Radija 808.

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X