Lee Konitz u Lisinskom – večer starog standardofaga

Malo si tko može dopustiti da iziđe na pozornicu i ponaša se na način ‘ja nisam ovdje zbog vaše zabave, već radi svoje’.

Lee Konitz (Foto: Anastazija Vrzina)

Ali ako je to Lee Konitz, alt-saksofonist koji je prošlog tjedna navršio 86. rođendan, u pratnji kolege koji sve usklađuje, prilagođavajući se svakoj njegovoj gesti, onda se – sve može; čak i bez padobrana. Pogotovo kad je na klaviru svestrani Dan Tepfer, s kojim je 2007. godine snimio „Duos with Lee“. Majstor junior iza kojeg je ulazak na Gouldov teren, i to samostalnom izvedbom „Goldbergovih varijacija“ iz 2011. godine.

E, onda, čak možeš zaboraviti ponijeti saksofon na turneju. Što i nije neobično, ta Konitz je ‘cool’; posljednji preživjeli… Jedno od imena koja povezujemo s ‘cool jazzom’, iz Tristanove škole koja je imala odlučujući utjecaj na bebop i avangardu; sjetimo se da su i Braxton i Zorn učenici saksofonista iz škole starog Lennieja Tristana.

Lee Konitz i Dan Tepfer (Foto: Anastazija Vrzina)

Večer je otvorio Davor Hrvoj, novi umjetnički voditelj festivala Jazz.hr, koji je na tom mjestu zamijenio A. T. Šabana. Razdraganom i luckastom Konitzu Neven Frangeš uručio je Porina za poseban doprinos džezu. Slušali smo Konitza u ovom životu i prije, bilo je to 2006., u kinu Studentskog centra, kao bendlidera ansambla pod umjetničkim vodstvom saksofonista Ohada Talmora. No, ne može se to usporediti s relaksiranom svirkom od sinoć. Svirkom u free-maniri koja polaže prvenstveno na melodičnost, a energičnost i stresnost ostavlja na sporednom kolosijeku. Svirkom u kojoj umjesto standarda čuješ ‘soundalike’ melodijske linije, s akcentima na ‘krivim’ mjestima. S atmosferom koja više priliči klupskoj svirci, Konitzovim pjevušenjem melodije, dobacivanjima iz publike, zborskim pjevanjem teksture…

Lee Konitz (Foto: Anastazija Vrzina)

Nije to svirka na razini „Live in Birdland“, nije Tepfer Mehldau, ali je zato Konitz bio u elementu – isti onaj standardofag – nije mu davao ni da diše… Ostavio bi Tepferu, najčešće, tek oko četiri takta da se iz sustavnih reharmonizacija vrati na kičmu progresije i onda bi temu još izvitoperio do neprepoznatljivosti. A kako se strpljenje isplati, Tepfer je dobio svojih pet minuta i izveo varijaciju br. 17, nakon čega su još skupa odsvirali „Out of Nowhere“ sa Tristanovim komentarima, te se s „Darn That Dream“ vratili na bis i završili koncert u 21 sat. Kad publika dođe na koncert, ovaj počne i završi, ponedjeljak može postati novi petak. Ja sam za! Apsolutno!

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh