Moram priznati da sam se suzdržavala od pisanja o dokumentarnom serijalu ‘Hrvatski kraljevi’. Sklisko je to područje: ako slučajno iz hvale sklizneš u kritiku nečega što izgleda tako moćno, dovodiš se u opasnost da budeš proglašen zavidnikom, ignorantom, a ako se u obzir uzme i tema serijala, nije isključena ni pokoja etiketa državnog neprijatelja, nehrvata, jalnuškog diletanta i slično.
A “Kraljevi” zaista izgledaju impozantno, posebno ako se isključi ton pa se usredotoči samo na vizualni segment. Slučajnom neupućenom šaratelju po programima komotno bi moglo pasti na pamet da je upao u hrvatsku inačicu “Gospodara prstenova”; lokacije, kostimi, scenografija i način snimanja odaju dojam kao da se radi o skupom povijesnom igranom filmu, a ne o scenama kojima se pokušavaju rekonstruirati ključni povijesni događaji ranoga srednjeg vijeka i koji su tu tek kao popratna slika edukativnom tekstu kojim se pokušava obuhvatiti gotovo četiri stoljeća rane povijesti Hrvata, od njihovog doseljenja na ovo područje u 7. stoljeću, do kraja vladavine dinastije Trpimirovića.
Doduše, postoje i kadrovi u kojima su očito korišteni pogrešni objektivi i snimani preširoki planovi koji odaju da se radi o konstruiranom setu, pa se iz toga da naslutiti da režiju ne potpisuje profesionalni redatelj, ali autor serijala Domagoj Burić napravio je dobar scenaristički posao, vodeći priču tečno s ponekom digresijom koja nam zorno pokazuje etnološku komponentu života Hrvata u ranom Srednjem vijeku. Osim toga, stručni sugovornici odabrani da govore o ovom povijesnom periodu redom su priznati znanstvenici koji ne teže revizionizmu ili uljepšavanju povijesnih ličnosti i događaja, za što se autoru mora odati prizanje. Jer, ovo bi doista bila sasvim drugačija dokumentarna serija da u njoj ne sudjeluju znanstvenici sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, profesor povijesti Neven Budak i poznati medievalist Miljenko Jurković, te profesori sa Oxforda, Cambridgea i Sorbonne.
Serijal je sniman u HD tehnologiji koja se koristi u snimanju reklama i najskuplji je projekt HRT otkako je samostalnosti. Naime, iako autor ne želi govoriti o koštanju projekta čije je samo snimanje trajalo godinu i pol dana, po kuloarima kruže priče da je u pitanju oko 20 milijuna kuna direktnih troškova. Što znači valjda da postoje i indirektni o kojima se šuti i čiji je iznos obavijen velom poslovne tajne, što bi vjerojatno bilo normalno da se ne radi o javnoj televiziji koja se najveći dijelom financira novcem iz obavezne pretplate građana. Dalje>>