Michael Lang i H. G. Warren ‘Woodstock – kako napraviti najveći festival na svijetu’ – kako se kalio Woodstock

‘What a long, strange trip it’s been’, pjevali su članovi grupe The Grateful Dead na pjesmi ‘Truckin” koja se našla na albumu ‘American Beauty’ iz 1970. Taj refren o dugom čudnom putovanju često se koristio da se opiše karijera dotične grupe, a ovdje će se naći da u kratkim crtama opiše pripremu i provedbu festivala Woodstock.

Michael Lang – Woodstock – kako napraviti najveći festival na svijetu

O Woodstocku i njegovom utjecaju na pop kulturu je napisano tisuće tekstova, no o samoj organizaciji i realizaciji festivala teško da će se naći bolji i koncizniji rad od onog što nam je od nedavno, u hrvatskom prijevodu dostupan s potpisom Michaela Langa i Holly George-Warren. Knjiga “Woodstock – kako napraviti najveći festival na svijetu” je fascinantno štivo koje ne samo da detaljno opisuje kako se dogodio vjerojatno najznačajniji festival u povijesti pop kulture, nego i pojašnjava što sve organizator festivala mora podnijeti da bi se on uopće dogodio. Prosječan čitatelj će dobiti predodžbu da je ono što vidi kad dođe na neki muzički festival tek vrh ledene sante, a onih 90% je sakriveno u žuljevima, podočnjacima, borama, tikovima, čirevima i u nepravilnom EKG-u organizatora manifestacije. U to doba se tek stvarao koncertni biznis, tada manje upadljiva podvrsta glazbene industrije. Danas je koncertno poslovanje vjerojatno najprofitabilniji segment glazbene industrije i Lang i njegovi kompanjoni su utrli put današnjem poslovanju u tom sektoru. Utiranje puta nije bilo bez teškoća i tražilo je brzo razmišljanje u kritičnim situacijama.

Michael Lang je, naime, jedan od organizatora tog festivala i on se u knjizi prilično džentlmenski osvrće na “dramaturške preokrete” koji su pratili organizaciju festivala. Vjerojatno je vrijeme učinilo svoje da ne izbacuje gorčinu i žuč prema ljudima koji su njemu i njegovim partnerima manje ili više otvoreno htjeli rasturiti festival, od gramzivih managera do čudnih vijećnika u lokalnoj zajednici. Na nepredviđenim mjestima čitatelj nađe ushićenje, jedno od njih je priča o tada manje poznatom sastavu Santana koji se zahvaljujući Woodstocku vinuo u prvu svjetsku rock ligu. Također, vrlo toplo je opisan Max Yasgur, vlasnik farme na kojoj se u konačnici i dogodio festival.

Knjiga istovremeno fascinira i razočarava kad čitatelj doznaje kako su se rješavale “sitnice” koje se iz današnje perspektive podrazumijevaju, kako je i u SAD prije pedeset godina bilo prosvjednika protiv muzičkog festivala čija je retorika u zarez ista kad čitamo zahtjeve nekih ultrakonzervativnih skupina koje u Hrvatskoj 2019. “žare i pale” javnim mnijenjem.

Woodstock je sam po sebi kompleksna priča s mnoštvom repova koji su se na žalost vukli iza sebe. S druge strane, to je beskrajno dinamična priča koja se može gledati iz beskonačno mnogo kutova. Lang ne pretendira da je njegova verzija definitivna, često u knjizi koristi izjave drugih aktera, što doprinosi čitljivosti i prohodnosti teksta. U oči će upasti da su neki akteri odsutni, no to je tako. Život nije fer.

Iako je originalno izdanje knjige (pod imenom „The Road To Woodstock”) izdano prije 10 godina, vrijeme za njeno čitanje je možda i bolje nego onda: sada hrvatska i regionalna publika ima više iskustva s festivalima, a i pedeseta obljetnica festivala će se obilježiti ovako ili onako. „Woodstock” je dovoljno pitka da je se može čitati na plaži kad upeče zvizdan, i dovoljno zanimljiva da je se sjeća kad ljeto mine i nahrupe nove obaveze najesen.

(276 str., Rockmark 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X