Ravnododna ima svog čovjeka u autu pored Sare Renar, Dimitrija Simovića i Vedrana Peternela. Pratimo ih na turneji po Srbiji, Rumunjskoj, Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji.
I najprozirniji self-helper zna da neke stvari treba reći naglas, a ne ih držati u sebi. Pa čak i kad to ne može utjecati na budući tijek događaja.
Da je Sara, recimo, ovu rečenicu…
Kada sam 2017. trebala svirati u Kragujevcu koncert je bio odgođen radi Dana žalosti jer je eksplodirala tvornica oružja.
…izgovorila prije nego što je Vedran na Nova.rs portalu pročitao ovo…
Vlada Republike Srbije proglasila je na današnjoj vanrednoj sednici Dan žalosti za 27. septembar povodom tragičnih događaja na Kosovu i Metohiji.
…vjerojatno bismo vijest o odgađanju koncerta 27. rujna u SKC-u u Kragujevcu zbog Dana žalosti lakše podnijeli, opravdavajući je karmom, sudbinom ili nekim sličnim onostranim fenomenom.
Ništa sad, nakon nešto težih pregovora s gazdaricom Bojanom preko Airbnb-a te dosta lakših s Aleksandrom iz SKC-a, gig u Kragujevcu se odgađa za 8. listopad, a prvi sljedeći koncert, odnosno novi početak turneje, bit će u Plovdivu, 28. rujna.
Prije polaska nametnula su se neka logična pitanja; ona edukativnog karaktera (hoće li Dimitrije stići na obranu diplomskog na Filozofskom u Zagrebu koja bi mogla biti jutro nakon tog zadnjeg koncerta u Kragujevcu, čeka da mu jave), zatim praktičnog tipa (kako će četiri osobe i hrpa opreme stati u auto, bilo je nervoze ali stali smo na kraju po sistemu tetrisa), kao i egzistencijalističke dvojbe u novinarskom umu koje na kušnju stavljaju ljubav prema Sarinoj glazbi (koliko je koncerata Sare Renar u kratkom vremenskom roku potrebno da ti mozak počne trokirati, btw koncerata je devet u jedanaest dana).
Tu je i pitanje droge. Budući da ovdje više nitko nije u dvadesetima, zahtjevi su da supstance budu efikasne, s brzim početkom djelovanja i bez iznenadnih nuspojava. Pa se nabavilo ovo: kutija antihistaminika protiv alergije, doza kortikosteroida za kožni osip te Beloderm krema za istu namjenu. Zatim je tu i šumeći magnezij, kao i obavezni Neofen za glavobolju pa i usputni Strepsils. Po dolasku u Kragujevac, gdje smo odlučili prespavati na putu za Plovdiv, dočekala nas je Aleksandra u Pink Panter ćevabdžinici s tubom Supradyna, jednim Aspirinom, kutijom Plazma keksa i nekoliko Krem bananica, što je pandan našem Bananku. Pokretna smo bolnica, četiri pacijenta imaju zajedničkih problema s nosom, grlom, kašljanjem, kihanjem i prehladom te po jedan alergijski osip u nestajanju i jedan bolni kuk.
A pitanje svih pitanja tog nultog dana turneje bilo je postavljeno na benzinskoj negdje kod Slavonskog Broda.
– Jel itko zna šta je to totalizator?
Dimitrije je plaćao gorivo i vidio nešto na čemu piše „totalizator“ s nekim dugmetom na sebi.
Internet: „Totalizator je stroj koji mehanički izračunava cjelokupan iznos djelomičnih rezultata.“
Ili, da pojednostavnimo, bio je to vjerojatno aparat za klađenje na virtualne konje.
No, već je do granice sa Srbijom sve postalo totalizator i svi smo, u raznim kontekstima, bili totalizatori. Grupa na Fejsu je odmah dobila novo ime, a i turneja konačno ima (ne)službeni naziv – Totalizator Tour!
Bilo je još pitanja koja su naknadno iskrsavala. Recimo, zašto Vedran s balkona kragujevačkog apartmana snima djecu ispred osnovne škole? Dobro je, sve je okej, nije poludio. Snimao je samo audio, skuplja zvukove za arhivu, a djeca su se samo čula, nisu se ni vidjela s druge strane zgrade. Ali je zato njegovo pitanje „Zašto sam ovu kavu platio skuplje nego što piše na cjeniku?!“ izazvalo omanji incident na pumpi čim smo prešli u Bugarsku na putu za Plovdiv. Opelješili su ga za pedeset centi, bila je stvar principa i nije im dao gušta. Osoblje je okrivilo one iz druge smjene za konfuziju s cijenama, Vedran im je natuknuo da je voljan čekati njih da se pojave ili barem nekog šefa. Kakav blefer.
O bugarskim cestama nećemo, kao ni o neobjašnjivim arhitektonskim rješenjima po predgrađima i smeću oko njih, ipak su oni naša eurounijska braća. Doduše, nisu u Schengenu, ali što sad, nitko nije savršen.
Sari se žurilo, ne voli kasniti na tonske probe, a nije pomoglo ni što je Bugarska sat ispred našeg vremena. Uranili smo pola sata u Bee Bop klub, u idućih sat vremena nisu se pojavili ni organizator Cvetan niti tonac Ivan.
– Je li ono mašina za dim ili se nešto zapalilo na pozornici – zapitao se Dimitrije dok smo čekali da Ivan spoji sve kablove prije tonske i da nam Cvetan donese gözleme, tursku pekarsku deliciju. Nekakva kombinacija pizzete i palačinke s krumpirima.
Nakon 15-ak sati provedenih na cesti (izračunali bez totalizatora!) čovjek zaboravi zašto je uopće krenuo na taj put. Činilo se nestvarnim da će se sada tu dogoditi nekakav koncert, a pogotovo da će njih troje imati snage popeti se na binu.
– Zato je bitno presvući se u koncertno odijelo, automatski uđeš u neku novu ulogu i dobiješ novi boost energije – objašnjava Sara.
– Dobro je, svira mi se! – rekla je minutu kasnije nakon što je njezin monitor na stageu profunkcinirao.
Bee Bop je prijateljski, ugodno posložen klubić, kabaretsko-jazz ugođaja. Stane nekih 150 ljudi, pojavilo ih se tridesetak. Cvetan, piše se Tsvetan, stara je iskusnjara, bukirao je u životu sve živo, pogledao skoro sve Exite, a nije propuštao ni N.O. Jazz festival u Zagrebu. Posebno pozdravlja tebe, Mate Škugore!
– Katastrofa je što mu je Grad Zagreb uskratio sredstva – pokazao je Cvetan pristojnu dozu upućenosti u naše prilike, baratajući gotovo tečnim hrvatsko-srpskim.
Koncert? Počelo je „U velikom stilu“, nastavilo se sa „Marija budi oprezna“, a već na trećoj „Trag“ Sara je plesala na podiju s nepoznatom Bugarkom.
Publika? Izuzetno napaljena na svirku. Troje ih je već gledalo Saru na njenom prošlom koncertu u Plovdivu prije tri godine, ostali su došli na preporuku. Ovacije i ples od početka do kraja, bez pretjerivanja.
– Nitko tu nije bio slučajno, ovdje su svi došli zbog tebe – tvrdio je tonac Ivan Sari poslije koncerta dok smo dovršavali ostatke gözlemea.
– Ovdje ljudi uglavnom dođu na koncert i sjede, ti si izvukla ples iz njih – tvrdila je, pak, djevojka kojoj nismo upamtili ime, ali smo upamtili da je pjevala u nekadašnjem Ivanovom bendu.
Merch? Prodalo se tri ploče „Šuti i pjevaj“ te jedna svježe otisnuta Peternelova kompilacija „Zvučni zid“. To će biti dovoljno leva za jutarnju kavu.
Smještaj? Neopisivo, ili možda opisivo Dimitrijevim zaključkom:
– Ovdje me strah i vodu piti da Plovdiv ne bi postao Prolivdiv.
Idemo prema Velikom Trnovu, nemam pojma di je to. Nije ni bitno, lijekova imamo dovoljno.
Nastavit će se…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
