Provjerite deset najboljih strip-izdanja godine na izmaku, po izboru našeg recenzenta Saše Čobanova.
7. Señor – Živ ili mrtav – Dario Kumanović i Dario Kukić
Izdavač: Bookglobe
Žilav je starčić taj vestern. Koliko su mu samo puta u zadnjih 50-ak godina dežurna zanovijetala ispisivala nekrologe, a on se poput neuništivog paron Antonja Čimavice iz legendarnog Smojinog „Malog mista“ uporno ne da pa ne da. I bolje da ja tako, jer su na proljeće ove godine Dario Kumanović i Dario Kukić, pod pokrovitelstvom izdavačke kuće Bookglobe objavili prvu epizodu prvog domaćeg western serijala „Señor“, pod imenom ”Živ ili mrtav”. Unatoč tome što su sami autori povukli usporedbu „Señora“ s Alan Fordom, mišljenja sam da su primjetniji utjecaji francusko-belgijske škole stripa negoli Magnusa i Bunkera. U redu, britki i urnebesni dijalozi se možda i mogu povezati s genijalnošću ranih radova Luciana Secchia, no vješta uporaba filmskih tehnika kadriranja, netradicionalna montaža, razbijanje klasičnog okvira strip kvadrata i briljantni crtež koji frapantno podsjeća na maestralnost jednog Andrea Franquina, „Señora“ ipak opisuju kao čedo odskakutalo ispod kabanice Bande desinee. Ukratko – briljantno, urnebesno, pametno, dobro. Jako dobro.
6. Zekanove hvalevrijedne pustolovine (‘Takav je život’, ‘Proljetni praznici’, ‘Živa istina’ i ‘Boja pakla’) – Lewis Trondheim
Ako ne znate ništa o Zekanu, a slučajno vam u ruke dospije neki od albuma iz serijala ”Zekanove hvalevrijedne pustolovine” glavu dajem da ćete čim ga malo površno prelistate imati skeptičan izraz lica i glavu punu predrasuda. Na prvi pogled suludo i čudno nacrtani likovi, koji zapravo čak nisu ni ljudi nego neke beštije, neki opskurni dijalozi… No, vjerujte mi, dajte Zekanu šansu. Promijenit će vam percepciju stripa. ”Zekanove hvalevrijdne pustolovine” su vjerovatno najpametniji strip-serijal koji sam ikad čitao. Poput što ja znam, možda Seinfielda, Zekanove pustolovine su priče ni o čemu, ni o čemu konkretnom, a zapravo su priče o svemu. U svakoj epizodi, u svakom liku, u svakoj situaciju pronaći ćemo sebe ili nekog tko nam je blizak. Dijaloge iz ovih stripova i sami smo tisuću puta vodili i još ćemo ih tisuću puta voditi. Zekane treba voljeti. Al, ono, baš.
5. Mudraci – Štef Bartolić
Izdavač: Ogranak Matice hrvatske Bizovec
Kao što su i pjevači ili glumci početkom devedesetih također svom dušom i srcem stali na bedem domovine i pjesmom umjesto pištolja branili domovinu od srbočetničke soldateske, tako su i stripaši okupljeni oko Plavog zabavnika i Darka Macana također pokušali dati svoj obol u otporu mrskom dušmaninu. No, sva sreća što je strip za vrijeme rata, u usporedbi sa filmom i glazbom bio negdje u zapečku, u sjeni. Izvan upliva i intervencija kolektivne domoljubne histerije. Za strip tada nikoga nije bilo briga i strip je bio prepušten samo stripašima. Od stripa se nije ni očekivalo da će biti oruđe za podizanje nacionalne svijesti niti da će branitelji na bojištu kad pročitaju neku pasicu Matakovića, Devlića, Macana ili na koncu Bartolića poput Save Kovačeviće bezglavo jurnuti na mrskog neprijatelja. I valjda baš zato smo dobili ”Mudrace”. Uz ”Why” Daleke obale bez konkurencije najbolji umjetnički proizvod ratne tematike za vrijeme rata.
4. Fotograf – Emanuell Guibert i Didier Lefevre
Izdavač: Fibra
Veliki Bruce Springsteen je jednom davno izrekao: ”Više smo naučili iz ploča nego iz školskih knjiga.” Nakon što sam pročitao ”Fotografa”, mogu mirne duše dodati: I iz stripova.
”Fotograf” je potresno svjedočanstvo u slikama Emanuella Guiberta, čovjeka koji je naoružan samo svojim foto-apartom i ogromnom količinom empatije krenuo sredinom osamdesetih u misiju Liječnika bez granica u Afganistan, zemlju koja je tada krvarila pod jarmom sovjetske okupacije. Ova iznimna, te barem u svijetu stripa jedinstvena kombinacija fotografije i grafičke novele imala je za zadatak čitatelju otvoriti neke sasvim nove poglede na Afganistan, na zemlju o kojoj ne znamo gotovo ništa, osim da se tamo vječno ratuje. I u tome je potpuno uspjela. Smješten u razdoblje sovjetske invazije, „Fotograf“ nas upoznaje s Afganistanom iz prve ruke, s Afganistanom koji nije samo jedan od mnogih bezimenih i udaljenih svjetskih toponima ogrezlih u krvi, već s Afganistanom koji je zemlja ponosnih i časnih ljudi, ljudi koji su naučili živjeti sa smrću i koji su naučili tragediju prihvaćati uzdignuta čela. Svijet koji opisuje Lefevre je jedan stvarni svijet, nepredvidljiv i složen, no iznad svega u potpunosti ljudski. Dalje>>