Provjerite deset najboljih strip-izdanja godine na izmaku, po izboru našeg recenzenta Saše Čobanova.
3. Stripologikon – Apostolos Doxiadis i Christos H. Papadimitriou
Izdavač: Mate
„Stripologikon“ Apostolosa Doxiadisa i Christosa H. Papadimitrioua je zasigurno jedno od najzanimljivijih izdanja koje su se u posljednjih nekoliko godina pojavile na hrvatskom strip-tržištu. Zašto? Hm, razloga je više, no jedan ipak odskače. Naime, poput svakog drugog stripa, pa na koncu, poput svakog drugog umjetničkog djela i ”Stripologikon” ima svog junaka, svog heroja, svog glavnog lika. No, u ”Stripologikonu” glavni junak, odnosno, glavna junakinja je ni više ni manje nego glavom i bradom kraljica svih znanosti matematika. Ok, ovaj inovativan strip priča nam priču o životu i radu znamenitog filozofa, matematičara i logičara Bertnarda Russela (1872- 1970) i njegovoj strastvenoj potrazi za istinom, no on je tu ipak samo u službi matematike. Njenih postulata, njenih zakonitosti, činjenice koju nismo ni svjesni, a to je da je matematika svuda oko nas te kao ni jedna druga znanost je u stanju promijeniti svijet. U traumatičnoj potrazi za apsolutnom istinom, Russel u toj svojoj odiseji susreće legendarne filozofe i matematičare poput Gottloba Fregea, Davida Hilberta, Kurta Godela, a njegov odnos sa tada mladim i strastvenim matematičarem Ludwigom Wittgensteinom čini nekakav lajtmotiv čitave knjige. ”Stripologikon” je strip koji svojeg recenzenta čiti ponosnim, važnim, pa se zbog toga i ja se na neki način osjećam počašćeno što sam dobio priliku i dužnost, kako hoćete, javnost upoznati sa „Stripologikonom“. A njega bi zaista bila šteta ne pročitati. Grijeh.
2. Inkal – Alejandro Jodorowsky, Moebius
Izdavač: Fibra
Znate li kako pravi, iskonski strip-fanatici mjere vrijeme? Na ono prije „Inkala“ i na ono nakon „Inkala“. „Inkal“, gotovo pa manifest europske strip-scene druge polovice dvadesetog stoljeća, čedo je Lennon/MacCartneyja svjetske strip scene, ludog renesansnog južnoamerikanca Alejandra Jodorowskog i francuskog majstora olovke i tuša Jeana Girauda, čuvenog kao Moebius. Priča koja zapravo to i nije počinje i završava istom scenom – padom glavnog junaka Johna DiFoola u ambis. Zašto? Kako? Zbog čega? Pitanja su nebitna i nemojte se truditi ih postavljati, jer koliko god da ih vi imali nakon čitanja „Inkala“, Jodorowsky će vas sa užitkom zajebati te će na sva ta pitanja ponuditi neke sasvim druge odgovore. Ili vam neće ponuditi ništa. A vi ćete onda (baš poput mene) bez razmišljanja opet uzeti Inkala u ruke i kao da ga niste ni čitali, ponovo krenuti u otkrivanje. I opet ćete uživati. Ezoterija, tarot, metafizika, klasičan SF, komedija, krimić, avantura… Sve je to „Inkal“. I još mnogo, mnogo više od toga.
1. Blast – Manu Larcenet
Izdavač: Fibra
Polza Mancini vodi zemaljski život u ovozemaljskom tijelu. On je zarobljen u teškom, masivnom, ogromnom i gadljivom tijelu. On je debela tjelesina. Predstavlja sve šta nam je odbojno, mučno i strano. Polza na neki način simbolizira lik suvišnog čovjeka – on je moderna i pretila simbioza Camusova Mersaulta i Puškinova Evgenija Onjegina, spodoba bez ikakva cilja i smisla, bez ikakve želje i volje da pronađe smisao svojeg egzistiranja i postojanja na ovom planetu. Nakon smrti oca on vjerovatno po prvi put u životu doživi emocionalni šok, istina, možda i paradoksalan jer sa ocem nije imao nikakav kontakt godinama, no ipak u njegovoj ogromnoj i ćelavoj glavi nekako se poslože kockice i Polza shvati da je ostao praktički sam na ovome svijetu. Oko njega su svi mrtvi – i majka i brat i sad otac. On ne osjeća tugu, on ne osjeća žal, no nešto osjeća, a nije ni sam siguran što. Boreći se sa tim svojim sukobljenim emocijama, Polza se prepušta neograničenom konzumiranju alkohola, tableta i hrane. Kod njega nema granica. On loče i ždere da bi pao. Da bi barem na trenutak zaboravio tko je, što je i zašto je. No, nakon jednog od tih svojih delirija potaknutim unošenjem u sebe svega i svačega, Polza doživljava, hm, bolje rečeno, on prima blast. Apsolutno remek-djelo majstora stripa, mesije i predvodnika novog svjetskog strip poretka, Manua Larceneta. Nakon ”Svagdanje borbe”, vjerovatno najboljeg i najvažnijeg stripa u svijetu u zadnjih dvadeset godina, Larcenet udara još silovitije i kreira najbolji strip 2011. Jednom riječju klasik.