Kao i svake godine, i ove izdvajamo 25 najboljih koncerta u Hrvatskoj. Kao i do sada, lista najboljih koncerata nema zadan redoslijed od odličnih prema najboljima, ovo je jednostavno niz od dvadeset na kojima je trebalo biti po mišljenju novinara portala Ravno do dna.
Nick Cave & The Bad Seeds – INmusic festival, 26. lipjna
Nije to bila kruna 13. INmusica, bila je to kruna svih 13 INmusica. Bilo bi najblaže reći da je zrak bio naelektriziran. To je bila dvosatna turbulencija duše, od najdubljih momenta klonulosti, do eksplozija gnjeva pred čijim naletima je stradavala i oprema po pozornici, a i najpoznatiji ‘hit’ momenti iz karijere su u potpuno promjenjenim aranžmanima ponovno pronalazili novi, viši smisao.
David Byrne – INmusic festival, 25. lipnja
David Byrne ne samo da je ove godine objavio izvrstan album “American Utopia”, već je u koncertnom smislu napravio nevjerojatan pomak kojem smo svjedočili na INmusicu. Izgledalo je to na momente kao neformalni tulum, a načas kao predstava modernog plesa sa skupnim figurama pa čak i ležanjem na pozornici. Istovremeno najotkačenija i najubojitija skupina muzičara predvođena Byrneovim lucidnim umom, njegovim nadrealnim pokretima drvenog lutka i sarkastično raspoloženim prema konzumerizmu.
Calexico – Delta, Rijeka, 13. kolovoza
Calexico je jednostavno sjajan bend, a doživljaj njihovog koncerta u Rijeci upotpunjen je zanimljivim odabirom lokacije s golemim ruzinavim brodom kao kulisom i nebom koje tijekom cijelog nastupa kuha vlastiti sijevajući light show. No, prijetnja kiše do samog kraja nastupa nije se obistinila, ostalo je vruće kao na pravoj meksičkoj fiesti. Bila je to prezentacija svega što se od koncerta poželjeti može.
Yo La Tengo – Pogon Jedinstvo, 11. svibnja
Indie institucija iz Hobokena po drugi je puta u četiri i pol godine odlučila pokloniti Zagrebu još jedan koncert za pamćenje. Ova je trojka simpatičnih, jedinstveno jednostavnih genijalnih velikana sinoć potpuno opčinila razdraganu zagrebačku publiku koncertom koji je bio još ljepši od onog prethodnog, i zbog prikladnijeg venuea, boljeg zvuka, toplog godišnjeg doba i već utefterenog međusobnog poštovanja i gotovo da nema sumnje da ćemo ih u nekoj budućnosti ponovo gledati u Zagrebu.
Urban & 4 – Tvornica kulture, 7. prosinca
Na svom već tradicionalnom prosinačkom koncertnom pohodu na Zagreb, Damir Urban i njegova četvorka opet su prodali ulaznica za napuniti malu dvoranu Doma sportova, ali Urban & 4 ipak najbolje dišu s publikom u klupskim uvjetima, pa smo tako dobili double bill izvrsnih koncerata u Tvornici kulture.
Keziah Jones – Tvornica kulture, 1. prosinca
Bilo je to uzavrelo, skoro dvosatno, funk rock ‘štemanje’. Kao da je u grad došao plaćeni ubojica i sa svoja dva opaka pomoćnika precizno pokosio metu. „Ubojica“ starog kova. Jedan od onih kakvi sve rijeđe obitavaju na pozornicama. Onaj koji nakon sat vremena s pozornice traži pljugu ili joint. I kad dobije signal da je u nepušačkoj dvorani i u gradu u kojem zbog jointa možeš završiti u zatvoru, onda „ubojica“ samo hladno dobaci: „Kakav je to grad?“ Onak’, pita te u lice u kakvoj si to vukojebini i tu mu možeš samo potvrdno i nemoćno slegnuti ramenima, jer su se pizdarije u zadrtoj katolibaniji dvostrukog morala i mjerila odavno otela mjerilima nekog normalnog civiliziranog građanskog duha.
Bombino – Vintage Industrial Bar, 20. prosinca
Bez klasičnih afričkih „trikova“, u standardnoj formaciji dvije gitare-bas-bubanj, Bombinova glazbena filozofija ne uključuje prodavanje egzotike, lišena je svih onih perkusija, brassova, moćnih ženskih pratećih vokala, zavodljivih plesačica i svega onoga čemu smo, primjerice, svjedočili na nedavnom zagrebačkom koncertu njegovog pustinjskog suborca Femija Kutija. Bombino ne igra na sveobuhvatan opijajući groove koji opsjeda tijelo, njegova vizija je ogoljena, na tragu ostavštine Ali Farke Tourea. S bazom u bluesu, nigerski frontman nudi jednostavne rock, reggae i funk obrasce, vokalno začinjenim magičnim duhom Afrike.
Brujači i Trobecove krušne peći – Vintage Industrial Bar, 13. travnja
Bila je to večer u kojoj smo upoznali oba lica jednog od najoriginalnijih i najboljih hrvatskih basista Marija Barišina – Bare: rokerskije i, uvjetno rečeno, ortodoksnije s Brujačima, kao i ono uvijek drugačije, beskompromisno, nepredvidivo i sve ostalo čime kritičari već desetljećima časte Trobece.
Algiers – Močvara, 26. siječnja
Duhovni elementi susreću eksplozije buke, a ritam se zahuktava do te mjere da je u više navrata podsjetio na divlju i raspamećenu verziju transa u koji baca legendarna “Sinnerman” Nine Simone. Fisher se u jednom trenutku, naravno, spustio i među publiku, a nakon redovnog dijela koncerta odsviran je i energičan bis na kojemu je s naslovnom pjesmom albuma “The Underside of Power” okončan devedesetak minuta dugačak nastup koji nećemo lako zaboraviti.
Edo Maajka – Dom sportova, 16. studenog
Edo Maajka odabrao je prokleto riskantan put za najveću potvrdu svog povratka. Naime, on i njegov novi, vanserijski bend u sastavu Toni Starešinić na klavijaturama, Yogi Lonich na gitari, Mario Rašić na basu i Mirsad Dalipi za bubnjevima, odlučili su okosnicu koncerta izgraditi na izvođenju apsolutno svih pjesama s novog albuma „Put u plus“, a ne na oprobanim hitovima poput „Dragi moj Vlado“, „Pržiiii“, „No sikiriki“ i „Prikaze“.
Sasquatch – Vintage Industrial Bar, 24. listopada
Prema tvrdnjama vodstva kluba jedino je američki bend Pentagram bio glasniji u Vintage Industrialu, iako ni to više nije bila sigurna tvrdnja kako je odmicao koncert kalifornijskog trija Sasquatch, prigodno nazvanog po mitskom čovjekolikom biću zone sumraka koje sije strah i trepet sjevernoameričkim šumama i za sobom ostavlja tragove u obliku velikih otisaka stopala.
Mudhoney – Močvara, 24. studenog
Bez predaha i iz petnih žila. Mudhoney voze svoj groove, moćno i pošteno, preko dva sata. Armovi vriskovi autoritativno su probijali zgusnute redove publike. U situaciji kad vam bend ne dopušta ni sekundu odmora, teško je odrediti trenutak u kojem sve izmakne emotivnoj kontroli. Konstantna napetost.
Public Service Broadcasting – Tvornica kulture, 19. studeni
U posljednje vrijeme uvriježilo se mišljenje kako u glazbi više nije moguće smisliti ništa pretjerano novo i originalno, kako je sve već odavno odsvirano i otpjevao. Osamdesetak minuta dugi demantij te tvrdnje nam je u Tvornici kulture isporučila trojka iz južnog Londona znana kao Public Service Broadcasting.
Bend predvodi basist Urlo, koji, kako mu i samo ime kaže, osim što određuje ritam zaglušujućim i zloslutnim zvukom svog instrumenta ponekad u mikrofom i urla. Ponekad nešto i zamantra, ali vokali su uglavnom prateći sadržaj ove glazbe koja je uglavnom instrumentalnog karaktera i hipnotički se sporo valja uvlačeći slušatelja svojim psihodeličnim sastojcima u kljucajući trans. Neprekinutost sadržaja je potpuna, pa je bend ne kvari suvišnim obraćanjima publici tijekom cijelog nastupa, bez ijednog “dobro veče” ili “hvala”, tek povremeno podignu ruke u znak zahvale, što je i više nego dovoljno. I prikladno.
Vojko V – Dom sportova, 12. listopada
Najuspješnjija prošlogodišnja glazbena priča doživjela je kulminaciju kada je Vojko V rasprodao zagrebački Dom sportova i oživio svoj nadrealni cirkus na sveopće oduševljenje. Staviti WC na pozornicu jedan je od ‘u sridu’ poteza mjereno i aršinom konceptualne umjetnosti i performansa u Hrvata. ‘Njezino veličanstvo klonjara na pjedestalu’ u prirodnoj veličini i svoj svojoj ‘plastičnosti’. Može li bolje i jasnije o tome što nam je najvažnije i komu i čemu se klanjamo?
Bebè Na Volè – Vintage Industrial Bar, 20. rujna
Adam Semijalac je rijetka autorska pojava na ovim prostorima, na kojima se takve rijetke autorske pojave ne očekuju. Očekuju se možda negdje na američkoj jugu. Negdje gdje je to autohtono. Negdje gdje je to tradicija i gdje blues teče venama prirodno kao što prirodne teče i rijeka Mississippi.
Jessie Ware – dvorana Baldekin u Šibeniku, 26. kolovoza
Jessie Ware se, koliko god na sceni bila isturena i ogoljena, stavlja u službu benda i, što joj je karakteristika još od njezina prvijenca, svoj vokal shvaća kao jednakopravni instrument svemu ostalome. U tako produkcijski zamišljenom nastupu, osjećaj da ispred sebe imate bend, a ne pjevačicu s pratećim glazbenicima, daje onu još jednu neopipljivu razinu više.
Dirtmusic – Močvara, 21. svibnja
Koncert world music projekta australskog glazbenika Huga Racea i slavnog Chrisa Eckmana iz The Walkabouts bio je sjajan doživljaj neopterećene svirke glazbenih velikana koji su u svakom pogledu zaslužili da njihovom nastupu svjedoči mnogo više od možda niti stotinu okupljenih sladokusaca u Močvari, najviše zbog uloge turskog psihodeličnog rokera Murata Ertela, predvodnika alternativne atrakcije Baba Zula i virtuoza na električnom sazu, tradicionalnom osmanskom instrumentu čiji se reski zvuk prirodno sljubio s dronom i hipnotičkim ljuljanjem koju je dvojac iz Dirtmusica tako dobro izvježbao svirajući pustinjski blues.
Kultur Shock – Vintage Industrial Bar, 18. srpnja
Furiozni koncert Kultur Shocka je raspametio publiku u Vintage Industrialu. Ni kipuća temperatura u prvim redovima nije bila prepreka da se traži dvostruki bis. Drukčije nije moglo ni biti kad taj bend jače uzburka krv od svih temperaturnih (ne)prilika.
The Atomic Bitchwax – Vintage Idustrial Bar 26. srpnja
Trajalo je svega jedan sat. No bilo je toliko opako napaljujuće da se dugo nije mogla vidjeti scena u kojoj publika ne želi odstupiti od pozornice u upornom pozivanju benda na bis.
Malo je bendova koji nakon višegodišnje stanke započnu najkreativniju i najkvalitetniju fazu svoje karijere. Upravo to dogodilo se zagrebačkom kultu zvanom Šumski koji je, prvo na pozornici a onda i novim albumom ‘Ostrvo ledenog kita’ ne samo vratio nekadašnje pozicije, već ih i ostavio daleko iza sebe.
Wille & The Bandits – Vintage Industrial Bar, 18. travnja
Nastup je bio podijeljen na nekoliko poglavlja, počelo je s bluesom i hard rockom, zatim ušlo u ogoljeni akusični dio kad je i bubnjar Andrew Naumann bubnjeve zamijeno djembama, a virtuozni basist Matthew Brooks svoj šesterožični bas s kontrabasom. Wille je ionako konstantno kombinirao Les Paula, akustičnu gitaru i nekoliko slide-gitara tijekom nastupa. Nakon toga se blues počeo miješati s progresivnim pristupom tako da je bilo užitak pratiti metamorfoze kroz koje je sastav prolazio na pozornici.
Darko Rundek & Ekipa – Tvornica kulture, 23. studenog
Rundek i bend su održali riječ iz najave pronašavši napokon zvuk koji su tijekom prošle godine ganjali, te nam na taj način ponovno probudili želju za novim susretima na koncertima koji će uslijediti.
Iron Maiden – Arena Zagreb, 24.srpnja
Uvijek je sve apsolutno predvidivo, i kad mi vrištimo, i kad Bruce traži da mi vrištimo, i kad se maše zastavama, i kad se ispaljuje vatra, i kako su uloge među nama podijeljenje tijekom “Fear of the Dark”. Sve napamet znamo, i uvijek se vraćamo po još. I opet ćemo ove godine, jer nije valjda da će proći jedno ljeto bez Maidena u Hrvatskoj.
Roger Waters – Arena Zagreb, 6. svibnja
Mi smo ovce. Oni su svinje. Oni su jednakiji od ostalih. A najbliže što im se možemo približiti jest ako ih služimo, ako im u ulozi konobara nijemo i pažljivo natočimo čašu Veuve Clicquot šampanjca. Mi smo pokorni, a oni su bahati, nezasitni i oholi. Oni drže prst na okidaču. Oni mogu razoriti cijeli ovaj svijet bombama ako žele, a izgleda da to i žele. Unutar te orvelijanske distopijske premise novele „Životinjska farma“ vrti se priča Us + Them turneje vremešnog, ali vitalnog floydovca Rogera Watersa.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
