Devet novinara s našeg portala predložilo je ukupno 95 stranih albuma od kojih su sljedećih dvadeset skupili najviše bodova i našli mjesto na ovogodišnjoj Top 20 listi Ravno do dna.
Listu su sastavljali: Ivan Laić, Nikola Baras, Ilko Čulić, Vedran Harča, Tomislav Sporiš, Nina Vrdoljak, Jelena Svilar, Ivan Grobenski i Zoran Stajčić.
Sustav bodovanja temeljen je na zbrajanju bodova s pojedinačnih lista što je donijelo zajedničku godišnju listu koju predstavljamo od posljednjeg 20. mjesta i završavamo s albumom 2023. godine.
20. Portugal. The Man ‘Chris Black Changed My Life’
Ako nas je neki bend naučio da uvijek očekujemo neočekivano, to je američki sastav Portugal. The Man. Kako nas je „Evil Friends“ iz 2013. ugodno razvalio, tako nas je njegov nasljednik „Woodstock“ iz 2017. začudio svojim smjerom, iako je, ruku na srce, iznjedrio planetarni hit „Feel It Still“ zbog kojeg su dobacili i do INmusica u Zagrebu i tada odsvirali jedan od boljih nastupa tog festivala na Jarunu. Novi album napisan je u čast bivšem prijatelju Chrisu Blacku koji je preminuo 2019. godine i predstavlja svojevrsni povratak korijenima, tj. psych popu koji miriše na 1960-te i koji je ovaj bend nevjerojatno začinjavao na svojim počecima i DIY turnejama Između Aljaske i Portlanda. Rezultat je organska ploča na kojoj Portugal. The Man oživljava svoj mojo, ponekad malo i anksiozno, no ipak po vlastitom scenariju, ne mareći više za zahtjeve, stres i pritisak A-lige. Kao da im je Grammy i cijela gungula koja je tada nastalo oko njih otela dušu, a „Chris Black Changed My Life“ dolazi kao potez u kojoj se ona opet pronalazi. Jedino album na kojem se pronalazi duša može iznjedriti baladu poput „Falling Down“.
Na „UK GRIM“, dvanaestom studijskom uratku Sleafor Modsa (ako računamo i prvih pet, naglašeno underground i DIY izdanja), podloge Andrewa Fearna napravile su dodatni iskorak zbog kojeg ih se i dalje ne treba optuživati da igraju na sigurno ili da su postali previše predvidljivi. A ako pogledamo što se događa ne samo u Britaniji, već i u ostatku svijeta, čini se da Jasonu Williamsonu još dugo neće ponestati ni inspiracije niti meta.
18. El Michels Affair & Black Thought ‘Glorious Game’
Nakon što je u kombinaciji s Danger Mouseom lani zasjeo na sam vrh naše liste najboljih stranih albuma godine, Black Thought se pojavljuje i na ovogodišnjoj, ovaj put u suradnji s El Michels Affair. Ovaj spoj u svakom slučaju bolji od svega što je bend napravio bez repera, a ujedno je i ugodno iznenađenje koje ni nismo znali da trebamo. Album se fino nastavlja na lanjski ‘Cheat Codes’, ali je ovaj put i glazba i poetika više ukorijenjena u old school soul funk i hip hop žanrovima kako glazbeno, tako i produkcijski.
17. Nick Waterhouse ‘The Fooler’
Pop, rock, soul i rhythm and blues šezdesetih uvijek su bili glavni pogon Waterhouseovog zvuka i u tim tonovima ovaj kantautor pliva bez premca. Možda već dugo nije napisao ništa jednako zarazno kao duet “Katchi” s Leonom Bridgesom koji je svojedobno elektronski duo Offenbach iz njegove nove domovine pretvorio u hit broj jedan na francuskim top listama, ali konstantno nam šalje razglednice iz prošlosti kao ljubavna pisma nekim drugim vremenima i mjestima koja griju dušu, a često i tjeraju na ples.
16. Caroline Polachek ‘Desire, I Want to Turn Into You’
Album „Desire, I Want to Turn Into You“ je karika koja je nedostajala u često spominjanoj usporedbi Caroline Polachek i Kate Bush. Ovo je njezin „Hounds of Love“.
Svojim petnaestim studijskim albumom Paul Simon otvorio je mnoga vrata ponajviše tražeći duhovnost u uzburkanim kontrastima današnjeg svijeta po uzoru na ‘Knjigu psalama’, istovremeno objavivši djelo koji se u manje značajnom dijelu može iščitati i kao protestna poema adresirana i digitalnoj diskografiji kakvu danas poznajemo.
14. Lucinda Williams ‘Stories from a Rock n Roll Heart’
Utrenucima životne opasnosti, Lucinda Williams se nije okrenula introspekciji već nostalgiji za rock zvukom velikana kao što su Tom Petty, Bob Dylan, i naravno, Bruce Springsteen koji joj gostuje na dvije pjesme novog albuma ‘Stories from a Rock n Roll Heart’.
13. Anohni and the Johnsons ‘My Back Was a Bridge For You To Cross’
‘My Back Was a Bridge For You To Cross’ Anohni and the Johnsons bavi se temama ekologije, dokidanja sadašnjeg pomahnitalog liberalnog kapitalizma, transfobije, rodnog identiteta, kolektivno nametnute izričite individualne krivnje za nezaustavljivo propadanje planeta i ubrzavanje klimatskih promjena, ali i općenitog osjećaja opće propasti, medicinskog simptoma poznatog još i kao sense of impending doom kojeg uzrokuje niz stanja poput tjeskobe, depresije, bipolarnosti i slično.
12. Little Yachty ‘Let’s Start Here’
Ono što je revolucionarno u cijeloj priči oko Lil Yachtyja i njegovog albuma ‘Let’s Start Here’ jest to da mu je pošlo za rukom pomiriti generacije – ove kojima su polazišna točka ‘Bitlsi i Stonsi’ i ove kojima je polazište Minecraft. Time je album koji je potpuno u skladu s Gen Z estetikom koju malo tko stariji od dva desetljeća uopće i razumije stavio u isti koš s milijunima izgubljenih i zbunjenih zaljubljenika u glazbu rođenih prije trideset ili više godina i stvorio jedan sasvim novi, pomirbeni sound – mjuzu koja podsjeća na psihodelični rock, a preko koje pjeva s istim onim “Poland” tremolo vokalom slične one stihove koji polu-nešto-znače.
11. boygenius ‘The Record’
Kad su u pitanju supergrupe, ima više slučajeva da su one sve samo ne to na što im ime upućuje. Ali izuzetaka uvijek ima. Ove godine jedno od najugodnijih iznenađenja je trio boygenius u kojem su okupljene tri izvrsne i dokazane američke kantautorice. U kvalitetu Julien Baker smo se uvjerili prošle godine u Tvornici kulture, tu je i Phoebe Bridgers, višestruko nominirana za Grammyja svake godine od 2020. godine, a treća je Lucy Dacus koja je već s drugim solo albumom „Historian“ privikla pažnju na sebe. Boygenious je po njihovim riječima „stvar incidenta“ i taj incident je donio uzbudljiv, emotivan i na momente zvučno praskav indie rock album. Tri autorice i glazbenice dišu kao jedna, upravo onako kako se i očekuje od supergrupe. Samo se treba nadati da će „incident“ potrajati ovako fulidan, spontan i inspirativan i do drugog albuma.
10. Yo La Tengo ‘This Stupid World’
Premda su bučne gitare već gotovo četiri desetljeća jedan od zaštitnih znakova grupe, na novi je materijal ipak najviše utjecalo pandemijsko izdanje „We Have Amnesia Sometimes“. Te skladbe, pune droneova i bliže eksperimentalnoj glazbi od svega što su dotad snimili, na neki su način dobile svoju nadogradnju i donekle klasičniju formu u stvarima poput „Sinatra Drive Breakdown“ i „Fallout“. Obje mogu poslužiti i kao jasni putokaz prema onome što vas čeka na ostatku albuma, bilo svojim rastom od meditativnijih početaka do kasnijeg velvetovskog ‘freakouta’ ili fenomenalnim dionicama basista Jamesa McNewa koje su jednako funkcionalne kada inspiraciju izvlače iz funka, post-punka i indie rocka ili kada, u manje strukturiranim momentima, na okupu uspijevaju zadržati čitavu zvučnu sliku.
9. Grian Chatten ‘Chaos for the Fly’
„Chaos for the Fly“, prvi samostalni album frontmena grupe Griana Chattena, skoro je ‘antimoderan’ i uronjen u glazbu otprije pola stoljeća i više. Naime, ovih devet pjesama bliže su Nicku Drakeu, Richardu Thompsonu, Timu Buckleyu i njihovim skolarima poput Elliotta Smitha, u „Bob’s Casino“ čak i Burtu Bacharachu, nego bilo čemu što se moglo čuti kako na pločama Fontaines D.C., tako i na onima njihovih uzora, a o aktualnim pop trendovima da i ne pričamo.
8. Lana Del Rey ‘Did You Know That There’s a Tunnel Under Ocean Blvd’
Lana Del Rey ne samo da od 2019. i uratka „Norman Fucking Rockwell!“ nije snimila lošu ploču, već suvereno surfa na valu najplodnijeg autorskog perioda koji s ovom godinom na zalasku pokriva čak četiri studijske albuma. „Did You Know That There’s a Tunnel Under Ocean Blvd“ je dočekan uz lagane sumnje nakon „Chemtrails over the Country Club“ i „Blue Banisters“ kojima je nafilala pandemijsku 2021. no sumnje nisu bile opravdane. Lana je stasala u američku ikonu koja s gracioznošću krstari kroz orkestralne aranžmane pojačane s gospel zborom. Njen noir na „Did You Know That There’s a Tunnel Under Ocean Blvd“ je širok poput Mississippija. Čak vjerujete i doživljavate da nešto tako veliko, moćno i mistično teče ispod velegrada na pacifičkoj obali. Na koncu, ako neku divu s nestrpljenjem očekujemo na starom kontinentu, to je Lana Del Rey, ali treba se strpjeti do ljeta 2024.
“The Beggar” je pravi cjelovečernji album, iscrpljujuća životinja koja će vas ili sažvakati i ispljunuti, ili pak uvesti u svoj turobni i mučni svemir iz kojeg nećete isplivati u dobrom raspoloženju, ali ćete svakako osjećati neku neobičnu vrstu pročišćenja. Ovo nije album za svakoga. Štoviše, to je album za one vrlo rijetke koji su dovoljno odvažni da se s njim suoče.
6. Depeche Mode ‘Memento Mori’
Kad bend koji je na sceni već 43 godine svojim 15. studijskim albumom po redu ozbiljno plaši svoje fanove samo zato što je aktualan, iskren i izuzetno dobro artikuliran (a taj bend očigledno drukčije ne može funkcionirati) onda je stvarno jasno da je Depeche Mode u svakom pogledu (p)ostao možda najvažniji posljednji smisleni branik cijele jedne generacije. Malo ih je koji su startali kad i oni, a da uopće ima potrebe podrobnije se baviti njihovom recentnom diskografijom.
5. Jason Isbell and the 400 Unit ‘Weathervanes’
Najveća razlika između ovog i prethodnih albuma Jasona Isbella i njegovog The 400 Unita leži u činjenici da ovaj put produkciju ne potpisuje fantastični Dave Cobb, već se tog zadatka prihvatio sam Isbell. Osjeća li se to u zvuku ovog albuma? Moglo bi se reći da vjetrokaz iz njegovog naslova pokazuje da vjetar koji puše u Jasonovoj glavi ovaj put dolazi više iz smjera rocka, pa čak i onog stadionskih razmjera, nego iz krajeva finog countryja i americane. “Weathervanes” je po tom pitanju srodniji albumu “The Nashville Sound” nego svom prethodniku, a vaše mišljenje o njegovoj kvaliteti moglo bi ovisiti o tome kojem ste od tih zvukova prirodno skloniji.
4. Glen Hansard ‘All That Was East Is West of Me Now’
Iako album sadrži tek osam pjesama i kodu, “All That Was East Is West of Me Now” traje 42 minute i svaku sekundu tog vremena boji dubokom ljepotom zvuka i stiha. Ovo je onaj Hansardov album koji smo čekali, najbolji u njegovoj karijeri i onaj na kojem je napokon dosegao puni potencijal. I, bez sumnje, jedan od najboljih albuma godine.
3. Wilco ‘Cousin’
Američki alt-country/indie bend Wilco pod vodstvom frontmena i glavnog autora Jeffa Tweedyja vratio se sa svojim 13. studijskim albumom „Cousin“ na kojemu su djelomično ponovno zagrebali u svoju eksperimentalnu stranu. Najbolji primjer je možda „Infinite Surprise“, pjesma koja otvara album i jedna od boljih koje je bend isporučio u posljednj nekoliko godina. Označava odmak od countryja s prethodne ploče benda prema drugačijem, apstraktnom zvuku za koji je djelomično zaslužna i producentica, velška kantautorica Cate Le Bon.
2. The National ‘First Two Pages of Frankenstein’
The National je snimio tipični The National album, koji je, doduše, od svih tih njihovih sporoatmosferičnih izdanja, možda i najdalje razvukao melankolične temelje postavljene prije dvadeset i kusur godina. I dalje su to pjesme luzera koji se miri sa svojom sudbinom, ne očekujući baš neke bolje dane. S tim da, kao i do sada, u Berningerovim tekstovima, a niti u njegovu glasu, ne razaznajemo jesu li prekinuli, nastoje li spasiti vezu, jesu li ikad uopće bili skupa, tko je kome slomio srce, tko je tu kome prijatelj, što je sadašnjost a što prošlost, ima li smisla nastavljati dalje, što kažu bližnji i kako je sve uopće krenulo ukrivo što neminovno rezultira atmosferom permanentne samoće i bolnih sjećanja.
Algiers su iznjedrili avangardni spoj hip-hopa, punk rocka i elektronike, ali ga nisu zaboravili ni okupati gospelom. „Shook“ nije samo jedan od „onih“ važnih albuma koji kreiraju nove zvučne krajolike, već i album kojeg se konzumira duži period i bez zasićenja, jer svako novo slušanje otvara neka nova vrata percepcije. Ovo je onaj ključni moment u kojem je jedan bend nakon neuspješnog proboja u mainstream sfere odlučio biti underground do kraja. Za pravi rock bend je ponekad to jedini ispravan izbor, jer kukati zašto je svijet takav kakav jest uglavnom nema učinka.
95 albuma koje je redakcija predložila:
John Cale – Mercy
Little Yachty – Let’s Start Here
Algiers – Shook
King Ayisoba – Work Hard
El Michels Affair – Glorious Game
ANOHNI – My Back Was a Bridge For You To Cross
Everything But the Girl – Fuse
Kassa Overall – Animals
Les Mamans du Congo – Mpemba
Julian Lage – The Layers
JPEGMAFIA – Scaring the Hoes
Baaba Maal – Being
Róisín Murphy – Hit Parade
Yaeji – With A Hammer
Durand Jones – Wait Til I Get Over
Marc Ribot – Connection
Toumani Diabate, London Symphony Orchestra – Kôrôlén
Alogte Oho & His Sounds Of Joy – O Yinne!
Lonnie Holley – Oh Me Oh My
Nana Benz du Togo – AGO
Glen Hansard – All That Was East Is West of Me Now
Paul Simon -Seven Psalms
Lucinda Williams – Stories from a Rock n Roll Heart
Depeche Mode – Memento Mori
Grian Chatten – Chaos for the Fly
Jason Isbell and the 400 Unit – Weathervanes
Peter Gabriel – I/O
Swans – The Beggar
Nick Waterhouse – The Fooler
The Rolling Stones – Hackney Diamonds
The Necks – Travel
The National -First Two Pages of Frankenstein
Donny McCaslin – I Want More
John Zorn – New Masada Quartet Volume Two
Willie Nelson – I Don’t Know a Thing About Love
Van Morrison – Moving on Skiffle
Rufus Wainwright – Folkocracy
The Mountain Goats – Jenny From Thebes
Dropkick Murphys – Okemah Rising
Wilco – Cousin
M. Ward – Supernatural Thing
Amanda Shires & Bobbie Nelson – Loving You
Avenged Sevenfold – Life Is But A Dream…
The Hives – Death Of Randy Fitzsimmons
Gee Tee – Goodnight Neanderthal
Timber Timbre – Lovage
The Bomboras – Songs From Beyond
Tee Vee Repairmann – What’s On TV?
Black Rainbows – Superskull
Rich Ruth – I Survived, It’s Over
The Unknowns – East Coast Low
Portugal. The Man – Chris Black Changed My Life
Barry Can’t Swim – When Will We Land
Kerala Dust – Violet Drive
Kelela – Raven
boygenius – The Record
Caroline Polachek – Desire, I Want to Turn Into You
Haiku Hands – Pleasure Beast
Crystal Fighters – Light+
Sleaford Mods – UK Grim
Fatoumata Diawara – London Ko
The Flamingods – Head of Pomegranate
Sofia Kourtesis – Madres
Django Django – Off Planet
Jungle – Volcano
Psychedelic Porn Crumpets – Fronzoli
a.s.o – a.s.o.
DMA’s – How Many Dreams?
House of All – House of All
Baxter Dury – I Thought I Was Better Than You
PJ Harvey – I Inside the Old Year Dying
Teenage Waitress – Your Cuckoo
Yo La Tengo – This Stupid World
Lana Del Rey – Did You Know That There’s a Tunnel…
Biig Piig – Bubblegum
Yves Tumor – Praise a Lord Who Chews but…
Margo Price – Strays
The Tubs – Dead Meat
Gaz Coombes – Turn The Car Around
Gorillaz – Cracker Island
Wednesday – Rat Saw God
Young Fathers – Heavy Heavy
U.S. Girls – Bless This Mess
Arlo Parks – My Soft Machine
Blur – The Ballad Of Darren
shame – Food for Worms
Kind Gizzard & The Lizzard Wizard – The Silver Cord
Deer Tick – Emotional Contracts
The National – Laugh Track
Olivia Rodrigo – Guts
La Femme – Paris-Hawaï
Slowdive – Everything Is Alive
Mitski – The Land is Inhospitable and So Are We
Sufjan Stevens – Javelin
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
