Philip Roth ‘Ogorčenost’ – neugodna iznimka koja potvrđuje pravilo

U 29-om od ukupno 31 romana kojeg je napisao uoči najave povlačenja iz aktivnog pisanja, romanu ‘Ogorčenost’, američki književnik Philip Roth, pod nos će nam metnuti antijunaka u unakrsnoj vatri između žudnje za sazrijevanjem, s jedne, te viška emancipacije, s druge strane… Pritisak je potonje i veći nego li je njegova samosvijest i relativna zrelost uopće u stanju podnijeti; knjigu je objavio nakladnik Buybook, iz Bosne i Hercegovine, 2011. godine, godinu nakon hrvatskog prijevoda pri Algoritmu.

Philip Roth 'Ogorčenost'

Najava romanopisca Philipa Rotha krajem protekle godine kako više neće pisati romane niti se u budućnosti više baviti književnošću, čak niti kao čitatelj, dočekana je s velikom nevjericom u američkim kulturnim krugovima. Ovaj 80-godišnji američki autor u književnost ulazi još 1959. godine s „Goodbye, Columbus“ osvojivši time prvu od dvije Nacionalne književne nagrade. Osvaja i dvije Nacionalne nagrade kruga kritičara, te je čak trostruki dobitnik nagrade PEN/Faulkner. Pulitzerovu je nagradu osvojio 1997. godine za roman „Američka pastorala“, a roman „Ljudska mrlja“ s kojim je 2000. godine osvojio Književnu nagradu WH Stain u Ujedinjenom kraljevstvu, netom je doživio ekranizaciju. Nakon trideset i jednog napisanog romana u pedeset godina staža, ionako je osigurao dovoljno kredibiliteta da roman „Ogorčenost“ – treći pred proglašenje fajronta – predstavi kroz televizijski razgovor u studiju, svaki rukavac fabule obrazloživši kroz sat vremena podrobno i do u tančine.

Svi su Rothovi romani smješteni u židovski milje New Jerseya, odakle je i sam pisac. Izbor takve pozornice nije slučajan, jer time olakšava karakterizaciju ad negationem; New Jersey je sve ono što New York nije i na što se gleda s visoka; približimo si je kroz nadmeno purgersko dizanje nosa nad svim živim. To su njegovi Talijani, poput Franka Sinatre koji je kao dečko iz predgrađa bio kadar skladati najintimniju odu tom šljaštećem Gothamu, kao i njegovi šljakeri, o kojima jedan Springsteen sklada sveameričke himne svakodnevice. Time jedan gradić Newark, ili Karlovac, postaje sinonim za nerazvijenost i beznađe, upravo onaj Newark koji je baza pjesniku, afroameričkom radikalu i dramatičaru Amiriju Baraki… Baraka je, inače, objavio knjige Jacka Kerouaca i Allena Ginsberga.

Dva i pol mjeseca od početka korejskog rata, 1951. godine, Marcus Messner upisao je koledž u Newarku. Sin je košer-mesara. Autoritet Messnera starijeg zvoni na uzbunu. Njegov iritantni grleni kašalj obiteljsko će gnijezdo obaviti makabričnom aromom, a ambiciju za ulazak u svijet viših društvenih krugova čini još privlačnijom. Idealističko suprotstavljanje raznim oblicima institucionalne represije, a onda i kontra, u vidu nerazumijevanju pojma čiste slobode, u unutarnjem će svijetu glavnog junaka imati efekt eksplozije kasetne bombe. Alternativa za Messnera mlađeg je čisti izraz ljubavi prema domovini kojeg su iskazali njegovi rođaci i kumovi u Drugom svjetskom ratu. Nitko od njih se kući nije vratio živ; „i Messneri koji su preživjeli bili su natopljeni njihovom krvlju“. On će novačenjem u Korejski rat biti, po svoj prilici, na puškometu jedne potpuno strane kulture u kojem on neće predstavljati ništa drugo do li ono što njegov otac svakodnevno siječe na komade. Fabula je poražavajuće jednostavna i uzimajući u obzir determinizam Rothovih romana, rekli bismo starozavjetno okrutna.

Tekst ispisuju mnogi rezovi i ubodi nožem, ta riječ je o obitelji koja živi od mesarskog zanata. Tako za svog šegrtovanja, od oca saznaje da se život sastoji i od prešutnog obavljanja poslova koji mu se gade, kao što je odstranjivanje utrobe piletu. „Malo mu zarežeš dupe, zavučeš mu ruku unutra, uhvatiš iznutrice i izvučeš ih napolje.“ (prema prijevodu Danka Ješića). U probijanju kroz život, glavnome junaku mnogo što će biti lakše nakon što je pregrizao ovakvo što, kao i što će mu biti lakše pregristi činjenicu da ga gosti lokala u kojem zarađuje za džeparac oslovljavaju s „mali Ješa“. Iako roman nije zabilježen među Rothovim kanonskim ostvarnejima, fascinira lakoća prošivnog uboda, a s obzirom da se roman organizira bez rastakanja na poglavlja, već kroz unikatni tekst od svojih blizu 180 stranica.

Doživljaj čitave cjeline smješten je u dva poglavlja, prvo podulje poglavlje pod naslovom „Pod utjecajem morfijuma“ i drugo, „Bez ikakvih briga“, pisano poput epiloga. Radi svoje se dokumentarističke grubosti doima kao mehanički nadopisano, iako je riječ o Rothovoj stilizaciji u balansu između fakcije, fikcije i fantazije. Fakcionalnost i autobiografski aspekt svojeg pisma Roth niti ne skriva, jer pišući o odrastanju jednog buntovnika bez razloga ovom se knjigom vraća u millieu svojega djetinjstva. Generacija je to iz pedesetih godina dvadesetog stoljeća koja je izgubila iluzije prema pravdi i dobru u svijetu. Nakon dovršenog koledža u Newarku, Messner mlađi odlučuje upisati koledž u Ohiu, na izmaštanom sveučilištu Winesburg, gdje se idealistički pokušava sam uspeti po socijalnoj hijerarhiji. Ali tako što ne želi pripadati nijednom bratstvu, ne želi ići na propovijedi, ne želi se podvrgavati hijerarhijama. Petljajući se u njegov život na daljinu, socijalnim projekcijama malograđanskog New Jerseya, otac hipertrofira osjećaj brižnosti i postaje agens obiteljskih problema, koji bi mogao dovesti u pitanje održanje same porodice. Dalje>>

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X