Introvertirana škrtost na riječima klasična je crta šaroliko-kreativnih umova vizualnih umjetnika nespremnih na glagoljanje. Tomislav Torjanac je ilustrator idiosinkratičnog vizualnog, ali i govorničkog talenta sljubljuje dva medija u pomalo barokni izraz što s lakoćom okupira publiku.
Tomislav Torjanac u svom bogatom koloritu poseže za inspiracijom u dječjim književnim klasicima odakle kao pravi erudit koji jest na postmodernistički način oblikuje poznate treperave momente hrvatskih književnih klasika Kako živi Antuntun ili Grga Čvarak, odnosno ikonični Pijev život i Mačka i vraga.
Za svoj je rad Torjanac u Hrvatskoj nagrađen s dvije nagrade Kiklop, dvije nagrade Lice knjige te dvije nagrade Grigor Vitez. Godine 2012. dodijeljena mu je nagrada Grand Prix na Četvrtom hrvatskom biennalu ilustracije u Klovićevim dvorima.
Autor 19. studenog u Galeriji Klovićevi dvori predstavlja svoj spektakularan opus ilustracija čiju će interakciju s publikom zaokružiti umjetničko-glazbeni performans Damira Urbana. Nama više nego dovoljan razlog da porazgovaramo s Tomislavom Torjancem – dobrim duhom hrvatske ilustracije.
Tomislave, možete li nam pokušati dati svojevrsnu definiciju dječje slikovnice i istaknuti didaktičko-pedagošku važnost istih u odgoju djece, ali i odraslih?
Tomislav Torjanac: O slikovnicama ne razmišljam kao o mediju isključivo namijenjenom djeci. Zapravo, dok radim na slikovnici, nastojim što manje razmišljati o “ciljanoj publici” – to mi stavlja krute okvire na kreativnost, jer uvodi element kalkulacije. Mislim da su najbolje slikovnice one koje se sviđaju i djeci i odraslima – u pravilu je u njihovu nastajanju autor (pisac i/ili ilustrator) dao svoj nesputani kreativni maksimum. Slikovnice imaju iznimnu i, nažalost, često podcijenjivanu ili, još gore, zlorabljivanu važnost u odgoju djece, ali i odraslih. Srećom, postoje pravi dragulji od slikovnica, koji i s tekstualne i s likovne strane nadilaze (ili namjerno zaobilaze) čak i didaktičko-pedagoški ideal i pronalaze svoj put izravno u najintimnije i najskrivenije emotivne kutke čitatelja, bez obzira na njihovu dob.
Koliko je slikovnica ujedno i obrazovno-odgojno sredstvo za odrasle?
Tomislav Torjanac: Ovisi o pojedinoj slikovnici, naravno. Na prvu loptu može se reći da dobre slikovnice vraćaju odrasle u djetinjstvo, u vrijeme dok ih život i društvo još nisu oblikovali i dok su živjeli po principima “antuntunizma”, kako to često znam reći, no to je samo vrh ledenjaka. U idealnu slučaju, dobra slikovnica podrazumijeva da će je odrasli angažirano čitati djeci, a s obzirom na to da se uz epitet “dobra” nerijetko nadovezuju “slojevita” i “višeznačna”, svako novo čitanje biva izazov za odrasle u smislu tumačenja i izmaštavanja objašnjenja djetetu za neobične motive i situacije u slikovnici.
Slikovnički opus Tomislava Torjanca čine adaptacije “Mačka i vraga” Jamesa Joycea, “Djevojčice i diva” slovenske spisateljice Neli Kodrič Filipić, “Skakača” Hansa Christiana Andersena, odnosno hrvatskih klasika “Grga Čvarak” Ratka Zvrke i “Kako živi Antuntun” Grigora Viteza. Možete li objasniti odluku o baš tim djelima kao i ideje kojima ste se vodili prilikom ilustracija svake od njih?
Tomislav Torjanac: “Mačak i vrag” bila je prilika ilustrirati tekst Jamesa Joycea, čemu mi je bilo nemoguće reći “ne”, a i to je prva u nizu slikovnica koje sam i grafički oblikovao te vlastoručno upisao tekst. “Djevojčica i div” bavi se vrlo ozbiljnom i, nažalost, oduvijek prisutnom temom – generacijskim aspektom nasilja u obitelji – o čemu treba progovarati što više. “Skakači” su bili moj odabir kad mi je urednik ponudio da ilustriram neku od Andersenovih bajki po vlastitu izboru, i u mnogočemu su moj najosobniji rad do sad. Kroz ilustracije u slikovnici “Kako živi Antuntun” nastojao sam ukazati na važnost snošljivosti prema različitosti – Antuntuna sam prikazao kao osobenjaka koji nije dijete i nije umno ograničen, već je netko tko samo radi stvari na svoj način (i ni na čiju štetu) – te da je baš ta različitost, odnosno razmišljanje izvan okvira, ono što svijet čini boljim i ljepšim mjestom i tjera nas naprijed. “Grgu Čvarka” smjestio sam u kasne ’70-te moga djetinjstva, u okruženje koje je vrlo slično onomu u kojem sam odrastao, te sam pokušao naći “izgovor” za ponašanje dvanaestogodišnjih mangupa poput Grge, koje sam kao sedmogodišnjak gledao sa strahopoštovanjem. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
