Da smo kampanjska nacija, to nije nikakva novost, a bogme ni tajna. Teme od prvorazrednog značaja uvijek ostavljamo za neka bolja vremena, a vrijeme naveliko trošimo na trivijalnosti koje su nam servirane, e upravo da se ne bismo bavili onim bitnim. Kao što se psu baca štap da mu se odvuče pažnja sa strvine ili nečeg drugog ‘miomirisnog’.
A bitno je to da smo posljednjih deset godina živjeli pod okriljem politike koja je sve radila s jednim jedinim konačnim ciljem: pristupu Hrvatske Europskoj uniji. Znali smo to cijelo vrijeme, i kada smo glasali za političke opcije koje su se unisono zalagale za isti cilj, i kada smo na Dnevniku, Otvorenom, Plodovima zemlje, Paralelama, Hrvatskoj uživo itd. gledali dosadne priloge o dosadnim, nerazumljivim pregovorima, za vrijeme kojih je mnogi građanin odlazio nešto pojesti, ili se olakšati, u iščekivanju sapunice u prime timeu na ‘konkurentskim’ komercijalnim televizijama.
Za one koji su se o cijelom procesu željeli detaljnije informirati, na izvoru tuđih iskustava, Hrvatska je televizija godinama nudila nagrađivani sadržaj zvan Euromagazin, kojega je, zanimljivo, ukinula netom poslije Nove godine, a prije referenduma, u paketu s još nekima, mahom informativnim emisijama, o čemu se već prilično pisalo na ovom portalu. Zanimljivo bi bilo čuti kakvom je logikom bio vođen onaj tko je odlučio ovako važan sadržaj ukinuti upravo za vrijeme kampanje, onemogućivši pritom građane da se informiraju o iskustvima drugih članica, kao što je zanimljiva i činjenica da je uprava javnog servisa ipak, eto, odlučila vratiti upokojeni Euromagazin na male ekrane već početkom veljače, netom nakon referenduma, uz priopćenje kako se radi o važnom sadržaju javnog karaktera koji doprinosi informiranju gledatelja o vanjsko-političkim i europskim temama. U istom priopćenju još stoji i to kako se glavni urednik osobno potrudio vratiti čak 5 od 7 ukinutih emisija iz ranije sheme. Genijalan i smion potez, dokidanje vlastite odluke proglasiti vlastitom pobjedom!
Elem, u mahnitoj predreferendumskoj kampanji, nije dakle bilo Euromagazina, ali to ne znači da smo bili zakinuti za informacije, nikako. Dapače, nastao je potpuni overload, shizofreno nadmetanje u kojemu je prednjačilo proeuropska propaganda i u kojemu do izražaja nije mogao doći slabašan glasić one struje euroskeptika čija skepsa ne proizlazi iz pukog ognjištarenja, već konstruktivne lijeve kritike integracije u koju ulazimo. Čak je i GONG, nakon analize propagandnog materijala, zatražio od javnog servisa da se malo skocka i prestane ismijavati euroskeptike kroz spotove, podsjetivši ih na Kodeks dobre prakse o referendumima, što ga je Venecijanska komisija objavila u Strasbourgu 2009., a koji preporuča balansiranu prezentaciju ne samo pogleda izvršne i zakonodavne vlasti ili osoba koje dijele njihov pogled, nego i suprotne strane.
Javna je televizija ipak, dosljedno obećanju novog glavnog urednika o približavanju takozvanoj konkurenciji, prezentirala razna stajališta, pa smo tako saznali za postojanje stanovitog Roka Šikića i njegove tzv. nadstranačke inicijative “Volim Hrvatsku”, kao i što o ulasku u EU misli Anja Šovagović Despot, glumica po profesiji, politički filozof po vokaciji, ili pak Danijela Trbović. Našetavao se tu i Sačić, a bogme smo čuli i haaško priopćenje umirovljenog generala Gotovine, poziv jaganjcima božjim s Kaptola, spominjao se tu i Dodik i njegova poruka hrvatskom narodu, nema čima nismo bili bombardirani. Na Facebooku je uslijed svih tih neurasteničnih poruka procirkulirao status nepoznatog autora “kad vidim tko je sve za, odmah sam protiv, a kad vidim tko je protiv odmah sam za”.
Pojavili su se, doduše, tu negdje i Mate Kapović i Marko Kostanić, predstavnici lijevo orijentirane euroskeptične struje, ali ne u tolikoj mjeri da bi gledatelji i kritičari po društvenim mrežama zapazili išta drugo osim da su mladi, nedovoljno glasni i teatralni i neprimjereno odjeveni za raspravu o tako važnoj, pače sudbonosnoj društveno-političkoj temi. I da, naravno, previše filozofiraju, što je u ovoj zemlji već predugo psovka. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
