Prije četiri godine HTV je pokrenuo jedan zanimljiv projekt zbog kojega sam petkom navečer redovito ostajala kod kuće, s društvom i kokicama, nestrpljivo čekajući o čemu će se u večerašnjem izdanju razgovarati.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=BS3QOtbW4m0[/youtube]
No, više od postave koja komentira rezime tjednih aktualnosti, ugodno je iznenadio izbor tema koje su prošloga petka bile na dnevnome redu. Osim što su ponovno oživjeli već gotovo zaboravljeni slučaj Kamensko i TDZ, paradigmatske primjere tužne tranzicijske priče o uništenju domaće proizvodnje, raspravljalo se i o jednoj temi o kojoj se u mainstream medijima, a posebno televiziji, sistematski šuti. Nije to specifično samo za domaće mainstream medije jer i svjetski mediji uporno pokušavaju negirati događanja koja od 17. rujna traju na Wall Streetu, vodeći se vjerojatno egidom “što nije prikazano na televiziji, nije se ni dogodilo”, dokazujući time da uloga suvremenih medija nije informiranje građana nego zaštita establišmenta.
Raspravljajući o građanskoj okupaciji svjetskog monetarnog centra moći, Wall Streeta, polemika je potpuno izostala jer su se sugovornici mahom slagali jedni s drugima, što je najčešća, iako neutemeljena, zamjerka emisiji sudeći po forumima. Jer, bilo bi doista više nego neukusno i uvredljivo zdravom razumu da je itko od sugovornika uopće pokušao osporiti činjenicu da je kapitalizam truo, da su moć i novac u rukama manjine koja je i generirala svjetsku krizu, ili da su ljudi diljem svijeta sve frustriraniji lošim životnim uvjetima, da simplificiram cijelu stvar. Logično je stoga što je polemika izostala, što pak samo po sebi ne znači da rasprava ne može biti konstruktivna i bez tenzija. Istina jest, doduše, da sugovornici nisu otkrili toplu vodu, da su se pomalo razbacivali floskulama i pokušajima duhovitosti koji su tendirali razbiti suhoparnost, no ono što je bitno, ako ne i najvažnije, jest da se na televiziji uopće progovorilo o ovom zanemarenom slučaju buđenja američke društvene svijesti, koji svakim danom izaziva sve više pažnje i kojega se nakon masovnog hapšenja demonstranata na Brooklynskom mostu više neće moći gurati pod medijski tepih.
Pa ako je, kako je najavljivano u promociji nove sezone Petog dana, zadaća ovih intelektualaca da kao opinion-makeri oblikuju javno mnijenje, usuđujem se ustvrditi da je cilj doista usmjeren ispravno. Iako, priznajem, jako bih voljela još koji puta u sličnom izdanju vidjeti Igora Mandića.
A što se u emisiji sve pričalo saznajte ovdje.
Prijašnje peglanje ekrana: Vozi li i našu kulturu firma ‘Krstić i sin’?