Revolucija (ne)će biti na televiziji

Prije četiri godine HTV je pokrenuo jedan zanimljiv projekt zbog kojega sam petkom navečer redovito ostajala kod kuće, s društvom i kokicama, nestrpljivo čekajući o čemu će se u večerašnjem izdanju razgovarati.

Jelena Svilar (Foto: Nino Šolić)

Netko bi mogao posumnjati u normalnost mladih ljudi koji ostaju kod kuće umjesto da alkoholom u buci zalijevaju kraj radnoga tjedna, no Emisija opće prakse bila je vrijedna čak i vrijeđanja po geekovskoj osnovi. Ta panelka u kojoj su četiri intelektualca sjedila svaki za svojim futurističkim pisaćim stolićem i raspravljala o svim mogućim društveno-političko-kulturnim pitanjima koja su obilježila tjedan bila je nešto najzabavnije što je javna televizija proizvela u posljednjih nekoliko godina, iako nisam baš sigurna da im je to bila prvotna intencija.

Da se atmosfera ne usafta dosadom, što se često  događa u takvom tipu diskursa, brinuo se Igor Mandić, prosvjetitelj pod krinkom lakrdijaša, erudit/mizantrop/nihilist koji je, kako sam za sebe kaže, odbacio kulturitis pa se poigravao primitivnim hrvatskim stereotipima onako zdravo seljački, donoseći u studio razne rekvizite  kojima je ingeniozno motivirao hrvatsko biće. Primjerice, povodom obilježavanja svjetskog dana voda, donio bi čuturicu hrvatske izrade na kojoj je pisalo Bog i Hrvati, objesio ju preko hrvatskoga ramena poručivši gledateljima da svaki hrvatski muž treba nabaviti takav proizvod, upozorivši ih nakon toga da je voda naše blago i da ju treba čuvati. Nakon toga tema bi nekom slučajnom digresijom Zidića, Mandića ili Pofuka odmeandrirala i završila na tome tko je od njih napisao koliko knjiga i od koliko njih se odrekao. Ako bi slučajno zabrazdili u neku dosadnu temu, gledatelj se uvijek mogao pozabaviti odgonetavanjem misterije tko je uopće voditelj tog panela. Zaista zabavno.

Nažalost, ovaj se projekt održao samo jednu sezonu, a nakon dvije godine pauze HTV je odlučila napraviti spin-off Emisije opće prakse, nazvati ju Peti dan i za raspravu angažirati ljude koji sebe same shvaćaju toliko ozbiljno da prosječnog gledatelja njihovo mišljenje uopće i ne zanima čuti. Ni s izborom voditeljice nisu se iskazali, angažiravši Milanu Vuković Runjić, osobu lišenu moderatorskih sposobnosti, koja je većinu vremena djelovala nepripremljeno i kao da se dosađuje. Teme su doduše bile aktualne, ali to je otprilike bilo sve što je ova emisija imala za ponuditi. Petak je opet postao dan za izlazak.

Ove je sezone, pak, napravljen bitan pomak. Osjetivši gdje su pogriješili prošle godine, urednik emisije Velimir Đuretić odlučio je paziti na pravedniju zastupljenost ženskog mišljenja u emisiji, pa je  kao voditeljicu angažirao Ankicu Čakardić, mladu docenticu na Katedri za socijalnu filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, te predavačicu na Mirovnim i Ženskim studijima, koja je svoju ulogu shvatila vrlo predano pokazavši uz moderatorsku i sposobnost kritičkog promišljanja. U stalnoj je postavi takođe i Nadežda Čačinovič, jedna od omiljenih profesorica filozofije i poznata feministica, te poznati sociolog Ognjen Čaldarović, a kako se, osim na rodnu, pazilo se i na dobnu zastupljenost, u stolce su zasjeli i filozof i publicist Srećko Horvat te asistent na talijanistici Nino Raspudić, mlade intelektualne zvijezde lijeve i desne provenijencije. Dalje>>

Zadnje od Koluma - Peglanje ekrana

Apeli, apeli…

Danas je, pak, na internetu izašao i trominutni video-apel u kojemu 57
Idi na Vrh