Okolnosti su htjele da se razgovor sa Sarom Renar dogodi na prvi dan jeseni, što je uistinu simbolično obzirom na skorašnji izlazak njenog EP-a ‘Jesen’. Nezaposlena arhitektica puna je planova i svakako zaokupljena svojim glazbenim radom koji je uveseljava daleko više od posla za koji se školovala i koji se danas po njenim riječima svodi na projektiranje fontana u namještenim natječajima. Htjela je kroz arhitekturu mijenjati svijet na bolje, da bi potom odlučila da će to raditi glazbom. Na kavi u zagrebačkoj Booksi, Sara Renar štošta nam je ispričala…
Prvi dan jeseni…
Sara Renar: Dobar dan za intervju!
Da! Tim više što je povod našem intervju izlazak tvog EP-a „Jesen“ za koji je upravo i izašao single „Jesen“, te tvoj nastup u Tvornici 26. rujna 2014. Na kojem ćeš s bendom predstaviti najnoviji materijal. Primjetila sam da si u posljednje vrijeme dosta prisutna u medijima i vjerujem da iza tebe ne stoji nikakva „marketinška mašinerija“, već da su ljudi jednostavno prepoznali tvoj rad odnosno tebe kao glazbenicu i umjetnicu, te da te zovu jer su slušali tvoj prvi album „Djeca“. Ispričaj nam kako si se zapravo počela baviti glazbom.
Sara Renar: Da se osvrnem prvo na ovo s medijima. Da, mene to prvu jako iznenađuje, jer tu stvarno nitko ništa posebno ne gura, čak ni izdavač, već mi se direktno javljaju novinari i urednici. Naravno, kad si mlada cura nekako po defaultu dobiješ medijsku pažnju dio medija što god da radila, ali nadam se da je djelomično moj rad stvarno prepoznat. A glazbom sam se počela baviti malo po malo. Završila sam osnovnu glazbenu školu Vatroslav Lisinski i svirala sam violinu, ali nisam nastavila srednju glazbenu, iako su govorili da sam talentirana, da su mi prsti gipki i tako to, ali mi je s 13 godina na pameti bilo sve drugo osim vježbanja violine po 3 sata dnevno. Sa 15, 16 godina sam pak shvatila da mi stvarno nedostaje svirati nešto. Slično kao kad mi je uginuo pas prije dvije godine, pa sam shvatila da mi nekako nedostaje imati psa, tako je bilo i sa glazbom, jednostavno mi je nedostajala. Pa sam krenula „drndati“ po gitari i paralelno pjevati i to je sve bilo dosta neozbiljno tako po nekim školskim i demo bendovima. Na fakultetu sam upisala pjevanje i gitaru kratko na Rock akademiji i svaštarila sam iz jedne ekipe u drugu i u biti se nikada nismo maknuli iz garaže. Dok nisam shvatila da bi ja u biti htjela nešto malo ozbiljnije s glazbom, pa sam počela piskarati svoje stvari u sobi i u početku mi je bio baš bad, jer sam užasan tremaš i totalno nesigurna i trebalo mi je sto godina da se opustim, ali jesam. Pa su se nakon singla „Trebam te“ oko mene okupili ljudi koji su htjeli svirati sa mnom, pa sam se odvažila svirati i solo. Mislim da sam se na svirci na Medvedgradu potpuno opustila što se tiče solo nastupa, pa bi mogla u Tvornici pasti i izvedba neke prearanžirane stvari u mojoj solo izvedbi. Krenulo je dakle vrlo polako, dok nisam shvatila da ja to mogu, iako mislim da će uvijek biti ljudi koji i bolje pjevaju od mene i bolje sviraju od mene i ima ljudi koji to dvoje rade bolje od mene, ali valjda samo ja pišem stvari kako ih ja pišem i nadam se da ću s vremenom to raditi što bolje, a sada mi se otvorila neka niša i imam priliku da to mogu raditi, pa grizem koliko mogu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=9hq2t0Ob4Bc[/youtube]
Među ženskim kantautoricama prvo se pojavila Nina Romić. Sada si se ti istaknula.
Sara Renar: Da. I ovaj prostor gdje sjedimo, Booksa i njen program Škrabica je tu odigrao bitnu ulogu.
Htjela sam reći da imaš baš svojstven izričaj. Dobro, ja nisam neki veliki poznavatelj glazbe, ali ja tu ne prepoznajem nikakve utjecaje i ne znam imaš li ti neke uzore odnosno utjecaje, ali ja mislim da ne.
Sara Renar: Jes, jes! Konačno netko! Smijeh.
Ja tvoju glazbu doživljavam kao isključivo autobiografsku i mislim da čak ne koristiš tuđe priče za svoje pjesme, recimo svojih prijatelja, već sve te pjesme osjećam kao tvoje priče. Meni osobno je recimo najdraža pjesma „Bok“.
Sara Renar: (Smijeh) Svima!
Doživljavam je osobno, a vjerujem da puno ljudi ima neke nemoguće ljubavi u životu.
Sara Renar: Da. Uf… Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
