Okolnosti su htjele da se razgovor sa Sarom Renar dogodi na prvi dan jeseni, što je uistinu simbolično obzirom na skorašnji izlazak njenog EP-a ‘Jesen’. Nezaposlena arhitektica puna je planova i svakako zaokupljena svojim glazbenim radom koji je uveseljava daleko više od posla za koji se školovala i koji se danas po njenim riječima svodi na projektiranje fontana u namještenim natječajima. Htjela je kroz arhitekturu mijenjati svijet na bolje, da bi potom odlučila da će to raditi glazbom. Na kavi u zagrebačkoj Booksi, Sara Renar štošta nam je ispričala…
Reci nam kako je nastao taj prvi album „Djeca“.
Sara Renar: Bilo je to dosta kaotično razdoblje. Prvo, kako je uopće došlo odluke da snimamo taj album u studiju kod Surke… Surka inače beat-boxa i svirao je bubnjeve Gegu i Ivanu Vragoloviću u bendu u kojem je svirao i Jura Geci koji je meni neko vrijeme bio gitarista. Uglavnom, 2012. je za Terraneo bio natječaj Akustika i trebalo je dvije pjesme snimiti u akustičnoj verziji i staviti to na YouTube. To je bio uvjet, pa smo kod Surke otišli snimiti akustično „U velikom stilu“ i „Bok“ i Surka je odmah na trip hop foru napravio taj beat box remix „U velikom stilu“, snimljeno je sve u jednom take-u live i obje verzije su u tom obliku završile na albumu. I kako je to odmah dobro ispalo odlučila sam kod njega snimiti i ostatak ploče koja se snimala u cijelosti po noći, jer je Surka tako jedino mogao raditi. Tako da se sve snimalo između 11 navečer i 4 ujutro kroz par mjeseci. Meni je i dan danas drago da je taj album žanrovski raznolik. S jedne strane mislim da je to dobro i da mi otvara put da se ja mogu dalje otisnuti, a s druge strane sam se ja u to vrijeme još dosta tražila. Dok sam na „Jeseni“ namjerno išla na jedan kompaktniji sound, jer sam i sama ipak u te dvije godine nešto naučila o muzici i pisanju tekstova i kako hoću da zvuči. Tada mi je sve što se događalo s „Djecom“ bilo ‘wow’ i sve dobro što se nakon toga dogodilo mi je bio samo svojevrstan bonus. Sada mi je zapravo puno veći stres, jer sada imam veća očekivanja od same sebe. Nakon prvog albuma sam si mogla reći da sam barem pokušala, ali pokušala sam i par stvari je stvarno ispalo dobro. Mislila sam da si s vremenom sve opušteniji, ali tek sada imam osjećaj da se moram dokazati.
Razumljivo. Ali mislim da s obzirom da ti je muzika stvarno kvalitetna i bitno drugačija od ostaloga što se kod nas radi mislim da bi se trebala riješiti tog nekog straha i jednostavno ‘go with the flow’.
Sara Renar: Ma da. To govorim kad si razmišljam sama sa sobom, ali sam se opustila full za live nastupe, to vidim. I riješila sam se dosta te neke dječje nesigurnosti, ali ima je još i mislim da je to tako normalno i da je samo pokazatelj koliko mi je stalo do tog svega, a sada stvarno sve postaje ozbiljnije i profesionalnije u svakom pogledu i definitivno imam više samopouzdanja.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=M5HqL90tb8w[/youtube]
Počela si kao kantautorica odnosno ti sama s tvojom gitarom. I kako je sada s bendom? Ti si ta koja određuje sve?!
Sara Renar: Ja potpisujem tekst i glazbu, a aranžmane potpisujemo skupa s producentima osim ako je neka stvar koju izvodim isključivo solo kao na primjer „Jesen“ a capella. Bend je tu, jer ja nisam neki vrhunski gitarist i izvodim sama te neke svoje stvari koje kombiniram s loopom i to je fora, ali i taj loop ima svoja ograničenja, jer stvar može krenuti samo iz tiše dinamike u glasniju i ne može obrnuto, jer se nasnimavaju slojevi i kako to već ide, a osim toga mislim da sama nemam što raditi na pozornici više od 45 minuta. A s dečkima je super. Napravili smo na primjer aranžman za „Djecu“ solo isključivo uz pratnju klavira i to dovodi do veće dinamike na pozornici. Meni se čini da je u odnosu na to kako je bilo na prvom albumu gdje je baš bio turbo klasičan rock sastav, ovo super korak dalje. S vremenom sam naučila reducirati zvuk na nužno, da nema viškova, da se točno zna tko što svira i zašto. Neka se i improvizira, ali da sve to skupa bude s mjerom i da ne moraju svi stalno svirati i da su praznine jednako bitan dio muzike kao i muzika sama. Osim toga mi je taj proces rada s bendom super, jer i ja učim od njih kao i oni od mene i oni su svi redom izvrsni muzičari. Mislim da je vrijeme i red i da ih predstavim. Na klavijaturama je Zdeslav Klarić, koji inače svira s Pipsima i s Meritasicama, i klavijature su u bendu dosta podigle stvari što će se čuti sada na ovom EP-ju, ali i u prearanžiranim verzijama starih pjesama. Na gitari je i dalje Luka Geček. On je krenuo svirati sa mnom od samog početka, a u međuvremenu je počeo svirati i s Mayalesima. I na bubnju je sada Anže Kristan, slovenski perkusionist, zapravo obiteljski prijatelj. I to je to. Nas je četvero u bendu, kompaktni smo i svi stanemo u jedan auto što je dosta značajan faktor u ova krizna vremena. I kada je mogućnosti za tonca zovemo Ivana Božanića što mi je jako drago.
Koliko ste svirali ovo ljeto i kako ti se čini prijem kod publike?
Sara Renar: Imali smo baš turneju od Pule do Dubrovnika. Znači Pula, Split, Dubrovnik, Hvar i bilo je jako intenzivno tjedan dana. Svirali smo svaki drugi dan. Trebali smo biti predgrupa Zaz u Zadru, ali je taj koncert otkazan, pa nam je uletjela ta ekipa iz Splita sa svirkom ispred Zlatnih vrata i hvala im puno na tome, jer nam je to i financijski spasilo put. Prijem kod publike je bio super. Mislim da su svirke ljeti svijet za sebe. Cijela zemlja uđe u neki turistički mod i jako ovisi o oglašavanju, pa nam je u Dubrovniku u publici bilo 11 ljudi, ali od njih 11 poslije mi se petoro javilo na fejsu da im je koncert bio dobar, pa to ipak nešto znači. A u Splitu je bilo puno ljudi, pa čak i stranaca kako je bilo na otvorenom. Isto tako u Jelsi na Hvaru. Mislim da smo i zbog te turneje sada baš usvirani i da će nam nastup u Tvornici biti 12. ili 13. zajednička svirka ove godine, tako da je to već dosta uhodano. OK kad podijeliš na cijelu godinu onda je to mali broj svirki, ali solidno da održavamo kondiciju. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
