Okolnosti su htjele da se razgovor sa Sarom Renar dogodi na prvi dan jeseni, što je uistinu simbolično obzirom na skorašnji izlazak njenog EP-a ‘Jesen’. Nezaposlena arhitektica puna je planova i svakako zaokupljena svojim glazbenim radom koji je uveseljava daleko više od posla za koji se školovala i koji se danas po njenim riječima svodi na projektiranje fontana u namještenim natječajima. Htjela je kroz arhitekturu mijenjati svijet na bolje, da bi potom odlučila da će to raditi glazbom. Na kavi u zagrebačkoj Booksi, Sara Renar štošta nam je ispričala…
Kako se sada osjećaš par dana pred Tvornicu? Ipak je to predstavljanje albuma.
Sara Renar: Joj da… Na iglama sam. U principu sam dosta radoholičar tako da mi je radna terapija da si svaki dan na par sati isključim mobitel i onda vježbam svirati gitaru. Bilo što, ono što zapinje u live svirci i hvala Bogu da u stanu imam pojačalo i infrastrukturu tako da to mogu, pa me to smiri. A smiri me i kad su probe dobre, a dobre su. Da pokucam u drvo. Mislila sam da će nam trebati puno više, ali nadam se da neću sada ureknuti stvar kada to govorim prije koncerta.
Možeš li i tematski razdvojiti „Djecu“ i „Jesen“? Koje su ti bile preokupacije na jednom, a koje na drugom albumu?
Sara Renar: Na „Djeci“ je neki zajednički nazivnik odrastanje u generalnom smislu, pogotovo pjesma „Djeca“. Pa su tu i kronike nekih uspjelih i u biti mahom neuspjelih ljubavnih veza ili nikada realiziranih. Ima tu i par zezancija tipa pjesama „Mamurluk“. „Altruizam“ je posveta jednom tipu koja funkcionira i u osobnoj, ali i u jednoj puno široj društvenoj sferi. Meni osobno je „Termopil“ jako draga stvar koja je baš poezija. To je jedno svaštarenje i istraživanje i u biti je to zbirka stvari koje sam naprosto napisala između svoje 20., možda čak i 18. i 23. godine života i tim albumom su izbačene u svijet.
Kako stvaraš? Napišeš li prvo tekst, pa onda slažeš melodiju ili obrnuto ili to ide jedno uz drugo?
Sara Renar: Zapravo uvijek radim paralelno, iako mi znaju ostati komadi teksta koji na kraju ne uđu u samu stvar ili neke misli kada rasčiščavam pjesmu, pa onda one uđu u neku drugu pjesmu. Konkretno tako je nastala pjesma „Trag“ s novog albuma. Ali uvijek radim paralelno. Osim par pjesama koje su nastale u jednom dahu obično je to dosta oranja i kopanja, dok ja nisam na kraju zadovoljna. Rezanje i sjeckanje, pa pustiš stvar da malo odleži, pa dok krenem raditi s bendom moram biti sto posto sigurna da je to to. S tim da nemam hiperprodukciju. Pričala sam s dosta autora od kojih neki napišu i po 80 pjesama, pa od njih izdvoje 10 za album. Ja ne. Kad se krenem baviti s jednom stvari velika je šansa da će ona i biti snimljena i doživjeti live izvedbu. Intuitivno osjetim kada na nečemu vrijedi raditi dalje, a kada pjesmu naprosto treba otpustiti. Paralelno mi ide neka melodija, ritmizacija i tekst, a onda oko toga slažem harme.
Kažeš da su ti neke jednostavno iscurile. Pa koje su to?
Sara Renar: „Bok“. Smijeh. I „Jesen“. Te su baš iscurile. Ali ne možeš se oslanjati na to da ti pjesme samo iscure. Totalno kužim Nicka Cavea. Gledala sam ovaj njegov dokumentarac „20 000 dana na zemlji“ ovo ljeto u Motovunu i razumijem kad on kaže da je to posao i kada priča da moraš svaki dan odlaziti u ured i ugasiti mobitel i raditi. To je točno. Moraš biti stvarno u dosluhu sam sa sobom, ono brutalno iskren i bez distrakcija sa strane. Nekada ti se posreći, ali misliti da će te inspiracija lupiti dok se šećeš parkom to baš i nije tako. Da, hoće, lupit’ će te i u parku, ali možda jednom godišnje. Ali to je prekrasan posao i ne bi ga trenutno mijenjala ni za što na svijetu i zato izvodim sve i svašta u životu kako bi se i dalje mogla nastaviti baviti muzikom. Ali isto je i zanat. On ima svoje zakonitosti i isto je kao i u svakom drugom poslu: što se više baviš pisanjem stvari i sviranjem istih, to si bolji. Jasno. Tu nema neke poezije. Sama glazba je poezija, ali je ipak i rad i bitno je koliko rada uložiš u stvaranje.
Čekaj, da se vratimo na album „Jesen“. Prekinula sam te drugim pitanjima, pa nisi stigla reći što te zaokupljalo dok si radila na stvarima za drugi album. Kakav je on tematski?
Sara Renar: Hah, album „Jesen“ je malo preispitivanje same sebe. Konkretno pjesma „Jesen“ je jedna hard core ljubavna stvar, a ove druge, i „Ljubav“, koja je već izašla kao single, i „Razmak“ su naoko ljubavne pjesme, ali ih u biti koristim kao poligon za preispitivanje nekih vlastitih odluka u životu i što ja zapravo radim s pisanjem pjesama i gdje to vodi i zašto se uopće baviti muzikom. A pjesma „Trag“ se baš isključivo bavi nekom introspekcijom i pitanjem što u biti ostaje nakon nas i ima li to sve što radimo smisla. Ja mislim da ima i da živimo zato da bi radili stvari koje volimo. To je jedna od stvari koje sam shvatila. Ja sam završila arhitekturu i cijeli život mi je bio po špranci u smislu da sam imala dobre ocjene u školi, pa sam upisala faks, pa sam se i na faksu trudila biti dobra, pa sam bila i demonstrator i dobivala neke stipendije. Ali ja nisam ni upisivala arhitekturu s mišlju da ću ja sad zarađivati ne znam koliko, već sam stvarno mislila da ću biti u prilici graditi doslovno fizički bolji svijet. Ali onda shvatiš da stvari uopće tako ne funkcioniraju i da je život samo jedan i trošiti ga na peglanje po stvarima koje te ne ispunjavaju stvarno nema smisla. Sada ovo možda zvuči ko’ neka new age filozofija, ali stvarno mislim da kad već imam tu sreću da sam pronašla nešto što užasno volim i ne bi radila ništa drugo na svijetu osim se bavila glazbom, da trebam ići za time turbo i mislim da bi svatko tako trebao živjeti – raditi ono što zaista voli i što ga ispunjava. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
