Glazbena recenzija - stranica 9

U drugom činu svoje planirane trilogije Queen Bey nadahnuće nalazi u tradiciji country glazbe svoje zemlje zamišljenoj u ruhu suvremenih pop trendova.

Višegodišnja koherentnost i zbijenost redova ove generacije rock bendova je s ‘Hali gali Vol. 2’ definitivno iznjedrila kvalitetniji kompilacijski rezultat nego krajem 2019. godine.

Pleasants su svoju viziju ostvarili putem kazetnog snimača zbog čega im debitantski album zvuči energično i neposredno, poput kakvog izgubljenog proto-punk albuma iz sedamdesetih koji je desetljećima skupljao patinu.

Sam soundtrack je dovoljan da vam bude jasno koliko je otkačen unutarnji svijet koji se odvija u Luriejevoj glavi, ali kad to uparite i sa samom serijom dobit ćete potpunu sliku otkačenoga genija koji je naše zadovoljstvo iskoračio iz samonametnutog progonstva.

U glazbenom smislu bila je svuda i probala štošta, a u današnje vrijeme dok Hrvatsku trese ‘istočna groznica’ i dok se domaća estrada priklanja tom trendu, Alka Vuica je neočekivano ušla u rock vode zajedno sa Zoranom Šerbedžijom Zokkom,

Peti studijski album najveće slovenske indie rock senzacije, unatoč svom naslovu koji upućuje na rastanak, može poslužiti upravo kao više nego solidan poligon za upoznavanje s ovim bendom.

Liam i Squire imaju zajedničku kemiju, zbog čega bi, ako nastave s ovim projektom, u narednim godinama možda i mogli snimiti nešto zaista vrijedno.

‘Happiness Bastards’ je album koji vas istresa iz gaća, a uz to nemate vremena ni sažeti u svakom trenutku koliko vas istresa jer svako malo hvatate zrak suočeni s velikom rock and roll pločom iz koje frcaju iskre i varnice.

‘Now we make hits (but not hits like Neil Rodgers)’ – ova autoironična opaska provučena kroz jedan vers iz zimskog najavnog singla ‘We Make Hits’ najkraći je opis strelovitog uspona jorkširskog post-punk benda Yard Act koji kreće u promociju drugog albuma ‘Where’s My Utopia?’ s reputacijom ultimativne britanske rock atrakcije.

Damo Suzuki preselio je na nebo 9. veljače, točno dva tjedna prije izlaska ‘Live in Paris 1973’, prvog i zasad jedinog snimljenog u vrijeme kada je još bio član benda.

Kad je krajem siječnja ‘Mount Matsu’ objavljen na etiketi Glitterbeat Recordsa istog je dana zasvirao na mojim zvučnicima. Međutim, dok neki albumi možda i dobiju samo tu jednu jedinu priliku, YĪN YĪN moje zvučnike ne napušta već tjednima.

‘Loss of Life’ je prije svega rezultat ozbiljnog autorskog rada i studijske perfekcije, besprijekorno posložen i ugrađen u vrlo skladnu cjelinu.

Sada je jasno da IDLES bilo kakva očekivanja i publike i kritike nimalo ne diraju.

Krema stoner i doom scene pronašla je pravu šifru za dekodiranje rada Slayera kojom su oslobodili sablasti skrivene u njihovim pjesmama.

Riječ je o solidnom, mjestimice i vrlo dobrom materijalu koji kvalitetom ipak zaostaje za prethodnikom.

Tek mjestimice zanimljivo ostvarenje, iako njegovi najbolji dijelovi daju naslutiti da bismo u budućnosti od Ivana Pešuta mogli dobiti nešto puno veće.

Prvi samostalni live album bivšeg frontmena Hladnog piva otkriva kantautora zadovoljnog točkom do koje ga je njegova muza dovela i bend spreman posvetiti se materijalu više od onoga koji ga je prethodno svirao.

Mladi kantautor iz Glasgowa je vanserijsko čudo, jedno od onih otkrića koje vam zavrte glavu.

Ne postoji rock glazbenik u povijesti koji je uspio na jednom albumu okupiti toliko masivno društvo svjetski utjecajnih imena koja su krojila povijest rocka, ali i popularne glazbe čitavih šest dekada.

Već poslije dvije-tri pjesme došlo mi je da sjednem na neku klupu s litrom jeftinog vina, slistim je u rekordnom roku i krenem potražiti najbližu šutku.

Drugo poglavlje planirane trilogije istovremeno se naslanja na koncept i estetiku prethodnika, ali ih ujedno i širi te nadograđuje.

Uživancija je pratiti putanju The Smilea koji se u kratkom roku otarasio epiteta ‘side project’ i prometnuo u atipičnu supergrupu koja jaše naizgled beskonačni val kreativnosti.

Ne samo zbog stvarno moćnog Wilhelmininog vokala ili činjenice da svira klavir, violinu i gitaru – ovaj bi album svojim zahtjevnim konceptom, primjereni(ji)m kazalištu, književnosti ili nekom fantasy filmu, bio priličan zalogaj i za bitno starije, iskusnije autore.

Nakon kolosalnog neuspjeha s albumom ‘Father of All Motherfuckers’, činilo se kao da je za Green Day preostalo još samo utvrditi točno vrijeme smrti i usput isključiti monitore koji su nadzirali ionako slabašne vitalne funkcije benda.

Natali Dizdar proteklu je godinu zatvorila EP izdanjem ‘Blues po kišnim plažama’ koji je snimila sa svojim dugogodišnjim suradnikom Vladom Mirčetom iz Mayalesa inače i članom njenog projekta BETI. To je možda bio i pomalo neočekivani potez obzirom da je prije toga ušla u suradnju s Rokom Crnićem i Hrvojem Klemenčićem iz grupe Porto Morto na dvije pjesme; ‘Zadnji dan ljeta’ i ‘Ocean’ koje nisu prošle nezapaženo u hrvatskom radijskom eteru.

Tri izdanja makedonske glazbe izvan trendovskih gabarita na koja svakako treba obratiti pažnju.

U novu godinu pod punim gasom ušao je kantautor Ryan Adams koji je na prvi dan 2024. izbacio ne jedan, ne dva, već pet albuma.

Debitantski album R.M.F.C.-a podsjeća na zlatne dane post-punka uz moderni štih.

‘Aha, onaj slovenski bend s Eurosonga. Simpa su dečki, ali to je muzika za klince.’ Na ovakvoj reakciji nezgodno je zapinjao gotovo svaki pokušaj da se starijima i slabije informiranima ukratko protumači brzorastući fenomen Joker Out.

Rijetko koji regionalni bend, čija diskografija najvećim dijelom stane u 2020-te, je u stanju snimiti frenetični live album kakav ima makedonski 21 Vek.