My Morning Jacket

Jim James pjeva o svijetu koji se ujedinjuje i odbacuje predrasude neposredno prije nego što planet proguta sunce.

Svjetska produkcija ušla je u drugu uzastopnu pandemijsku godinu. Jest da je ove bila nešto bolja situacija, posebice na jesen kad je tržište bio zatrpano novitetima. Hajpalo se štošta, a na scenu se čak vratila i švedska ABBA. Hype je dakako dobar za prodaju, ali često nema veze s kreativnim dosezima, bar po našim kriterijima koji su i inače dijametralno suprotni kad se krene od jednog do drugog recenzenta. No valjda je u tome draž lista na kraju godine.

Nema ništa ‘ljepše’ nego recenziju započeti naslovom koji bi moglo zazvučati kao uvreda: kako je to muzičarima koji to čitaju pa ona sijevaju upitnici iznad glava na temu ‘što je pjesnik time htio reći’.

My Morning Jacket objavili su svoj deveti studijski album. Riječ je o prvoj novoj glazbi benda od albuma ‘The Waterfall’ (ako se ne računaju pjesme s ‘Waterfall II’, nastale također u tom periodu) nominiranog za Grammy nagradu 2015. godine.

Kampanja ‘We Are Not Afraid’ nastala je kao odgovor na globalnu izbjegličku krizu i nevine žrtve galopirajućeg vjerskog i političkog nasilja.

Dylanov klasik izveli su na dobrotvornom koncertu za Bridge School.

U SAD-u ove godine kreće novi festival AmericanaramA koji se izdvaja od drugih po tome što će se održati na čak 26 lokacija diljem zemlje.

Pjesme iz ‘The Muppet Showa’ nisu ‘materijal’ koji se lako može krojiti. Nakon preslušavanja ‘Zelenog albuma’ jasno je da je današnjim glazbenicima jednako teško uskočiti u to stanje svijesti i muziciranja.

Nekad uistinu zna biti naporno preslušavati kompilacije u kojima se iskazuje počast velikanima, ali ovo nije jedna od njih. ‘Rave On’ nudi nepatvoreno zadovoljstvo. To je jedan od istinskih primjera pravog hommagea.

Novim albumom My Morning Jacket poručuju da imaju dovoljno stvaralačke iskre i sviračkog gušta za stvaranje glazbe visoke vrijednosti, čak i kad ne otkrivaju nove horizonte.