The Necromancers uvjerljiviji od Belzebonga u Vintage Industrialu

Oliti, kad predgrupa ‘pojede’ glavnu atrakciju večeri.

  • 8
    Shares
The Necromancers u Vintage Industrialu (Foto: Izidor Tačković)

Zeleno u plućima, zeleno u glavi, zeleno na pozornici – ukratko bi se moglo reći kako je protekao koncert instrumentalnog poljskog stoner doom kvarteta Belzebong sinoć u Vintage Industrialu, jer drugog svjetla osim zelenog nije bilo ni sekunde tijekom koncerta. No kako je monokromatika vladala u vizualnom dijapazonu, sličnu strukturu su Alky Dude, Sheepy Dude, Cheesy Dude i Hexy Dude (jer su takva umjetnička imena odabrali) isporučivali i u zvučnom dijapazonu.

Ne odnosi se to samo na stilsko određenje grupe Belzebong, već i na izvedbu i ustroj aranžmana, u smislu da su prečesto dvije električne gitare ‘sljepljene’ u unisonom udaranju rifovlja. A efekt je sličan poput guranja kamenog bloka tijekom izgradnje staroegipatske piramide; moćno i efektno prvih 15-20 minuta, a nakon toga poprilično monotno poput monokromatskog zelenog osvijetljenja. Iako, i to možda ovisi o ‘stoned levelu’ nepristranog slušatelja, koji bi valjda trebao biti poveći kako bi se pretvorio u pristranog slušatelja, pa bi sukladno tome i grmljavina postala produhovljenija, a ‘slika’ dobila boju. No problem je što Belzebong pored svog doom misticizma izgrađenog u kombinaciji sa štovanjem THC učinaka ipak ne proizvodi brutalni groove kakav imaju američki i skandinavski sastavi sličnog žanrovskog usmjerenja, a kojeg ne nedostaje ni kod naših, domaćih, doomera.

Belzebong u Vintage Industrialu (Foto: Izidor Tačković)
The Necromancers u Vintage Industrialu (Foto: Izidor Tačković)

Dakako sinoć je otegotna okolnost bila izvrsnost francuske predgrupe The Necromancers, koja bi po svim kriterijima trebala biti zvijezda večeri, pa se tu nameće onaj stari zaključak kako je predgrupa uzela show glavnoj atrakciji.

No The Necromancers pripada onoj skupini bendova koji po definiciji teže dolaze do vjerne heavy metal publike. Razlog je što je ta četvorka u svoj zvuk ugravirala ono što se podrazumijeva pod starom školom heavy metala koja je palila i žarila tijekom osamdesetih. Probiti se u tim predispozicijama u svakom pogledu je teže nego kroz neki od ‘podžanrovskih džepova’. Treba tu daleko više ‘sape’, muziciranja i dakako talenta.

Jest da su The Necromancers retro, oliti vintage metal, ali su u tome izvrsni. Groovea su imali na pretek, a kako se bližio kraj koncerta tako su oduševili publiku.

U drugom dijelu njihovog nastupa dominirale su kompleksnije pjesme duže minutaže, ali su se one pokazale kao odličan turbo-drive zvučnog mađijanja The Necromancersa. U spektru zvuka bili su šaroliki i maštoviti. Gitarska sola praskava i katarzična, a posebne pohvale idu basisti Simonu i zbog zvuka njegove gitare, ali i izvrsnih aranžmana koji kao da su kičma ovog mladog benda oformljenog prije samo dvije godine u francuskom gradu Poitiers.

Upravo stoga, sinoć je ‘francusko zimzeleno’ ipak bilo jače o ‘poljskog zelenog’.

  • 8
    Shares

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh