Drugo izdanje 24-satnog crtanja stripa, odnosno svojevrsni crtačko-scenaristički maraton teška je disciplina puna mukotrpnog rada, ali domaći entuzijasti su i ove godine hrabro prionuli poslu. Naša misija je bila da to ne propustimo…
Naš maraton je specifičan po činjenici da ljudi koji su se prijavili na crtanje crtaju zajednički, na istom mjestu, što je jako bitno, jer kolektivni mazohizam zna biti čaroban i izuzetno plodonosan. Kad je Darko Macan došao na ideju da čitavu tu stvar zakotrlja i kod nas, polazišna točka za realizaciju ideje je bio njegov ugled među stripoljupcima i njegov blog koji je osigurao startni broj ljudi. Ruku podrške mu je pružila Ines Krasić, nekonvencionalna profesorica (zašto ja, pobogu, nikad nisam imao sreću da imam takvu profesoricu, čiji je jedan od uvjeta da vas primi u svoju grupu dokaz da ste gledali njen omiljeni “Rocky Horror Picture Show”!) s Likovne akademije na Jabukovcu koja je prijavljenim crtačima osigurala idealan prostor za rad. Vladimir Šagadin, novinar i pokretač izdavačke kuće 2×2 u projekt je uskočio kao logistika (hrana, piće, tehnikalije…) i crtanje je moglo početi. Lani se u Zagrebu prijavilo dvadesetak ljudi koji su bili nevjerojatno inspirativni i kvalitetni, a ove godine se uz Zagreb, gdje je došlo oko tridesetak ljudi, u projekt uključio i Split, gdje je Sonja Gašperov organizirala crtanje za dvadesetak ljudi na tamošnjoj Likovnoj akademiji. Javilo se 6 ljudi iz Herceg Novog, zatim ekipa iz Osijeka, a raritet je crtanje Sare Divjak koja je svoj maraton odradila u Krakowu. Sve skupa 66 ljudi je nacrtalo preko 1000 stranica stripa, od kojih su neki zapanjujuće dobri.
Ono što ovaj događaj razlikuje od ostalih kulturnih događaja, festivala, izložbi i ostalog “catering arta”, jest činjenica da je on nije sam sebi svrha, nego događaj na kojem se nešto doista i stvara. Za razliku od primjerice CRŠ-a (koji na pomalo vašarski i sajamski način pruža publici strip kao već gotov proizvod), 24-satno crtanje stripa možda i nije toliko atraktivno za prosječnog strip konzumenta, no ono strip vraća u njegovo polazište, korijenima. Eeej, to je borba čovjeka sa samim sobom, 24 stranice u 24 sata, i to kontinuirane priče koja bi trebala imati glavu i rep. A što je najljepše u svemu tome, najveća većina prijavljenih nisu nikakvi profesionalni strip autori, već samo ljudi koji obožavaju strip i koji žele makar jedan dan u godinu ući u kožu svojih idola.
Ono što također fascinira kod jednog ovakvog događaja jest neopisiv osjećaj kad se uđe u prostoriju u kojoj se radi, a stvaralačku energiju i kreativnu napetost može se „rezati nožem“. Nakon desetak sati rada, ljudi se umore, bore s vlastitim granicama. I tada se znaju vidjeti nevjerojatne scene – čovjek besciljno luta hodnicima Akademije u gluho doba noći i mrmlja si nešto u bradu… Ili pak djevojka koja na rubu plača sjedi pred zgradom Akademije i besciljno gledajući u daljinu, puši cigaretu kao da joj je posljednja. A zapravo, zapeli su sa scenarijem, hvata ih panika, umorni su i tada se, baš u tom trenutku, u čovjeku aktivira ono od čega je zapravo i sazdan. U toj panici i bjesomučnoj utrci sa vremenom, ljudi često znaju dati najbolje od sebe, kreaciju na maksimumu, talent kojeg nisu ni bili svjesni da imaju dok nije prigustilo. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
