Atheist Rap i FNC Diverzant u Boogaloou – Pankom protiv nasilja

Proslava 30. rođendana novosadskog benda skoro je završila incidentom, i to na predzadnjoj stvari na bisu, jer je zaštitar (!) ničim izazvan udario šakom u glavu čovjeka iz publike koji se popeo na pozornicu i pjevao. Srećom, svi iz benda, bekstejdža i publike reagirali su mirno.

Atheist Rap u Boogaloou (foto: Berislav Matej Mikša/Sound Report)

Ironično, zaštitarska šaka u potiljak desila se netom nakon što su Atheist Rap odsvirali “Igraš grubo”, odnosno uz zadnje taktove “Minijature” (obrade KUD Idijota). To nažalost nije bio prvi nasilni moment, samo je prijašnji bio manje perfidan pa ga možda i nisu svi uočili.

Pank koncert kao pank koncert: šutka, bacanje onih zadnjih par izvjetrenih gutljaja piva u zrak i podizanje levela klizavosti, muško i žensko stejdždajvanje… Ništa novo ni neobično. Ljudi su se penjali na pozornicu, pjevali, grlili Sašu (a.k.a. dr. Pop), plesali oko Raduletovog pića, gazili Lekijeve kabele i udarali Acketove činele. Jedan srebrnokosi panker je s njima na bini otplesao gotovo čitavu “Fatamorganu” i nikome nije smetao. Malo nam je odvlačio pažnju od slavljenika, ali Ateisti nisu primadone i ne da im ne smeta što je bio s njima na bini, nego ih je to iskreno obradovalo (dok god ne ruši čašu). Umjesto da mu prvo kažu da siđe sa stejdža, zaštitari su ga zgrabili svaki sa svoje strane i doslovno odvukli. Primijetila sam taj moment blažeg nasilja jer je ostatak večeri bio u slavljeničkom duhu i ta se scena u njega uklopila kao kamen bačen u more – stvorila je par onih kružnih valova, ali oni su ustvari brzo iščezli. S Ateistima, more je ostalo mirno čak i nakon drugog kamena, odnosno demonstracije sile i šake u glavu.

Daj čovjeku masku i reći će ti istinu, rekao je 1891. Gilbert u dijaloškom eseju Kritičar kao umjetnik Oscara Wildea. Naša narodna kaže: daj čovjeku moć i vidjet ćeš kakav je. To je potvrđeno i u noći s petka na subotu tijekom bisa. Čovjek skriven iza maske i autoriteta zaštitara prvo je gurnuo pa s leđa šakom u potiljak udario obožavatelja Ateista koji to zaista ničim nije izazvao. OK, prekršio je pravilo u tom što se popeo na binu, ali nije pokazivao nikakve znakove hostilnosti i ovakva reakcija je zaista bila pretjerana. Pjevao je sa Sašom na njegovom mikrofonu i već je krenuo sići sa stejdža kad mu je doletjela šaka u potiljak (ovdje). Stala je muzika, za tren je na bini bila gomila ljudi, drugi zaštitar je izletio, obojica su izvadili teleskopske palice i prijetili, ali ipak bi trebali biti još manje bistri da bi nasrnuli na dvadesetak ljudi iz bekstejdža, da ne govorim da je publika poludjela. U jednom trenu su pogašena sva svjetla i skoro je s tim koncert prekinut. Znaju i Ateisti koliko to zvuči komično – koncert prekinut nakon tri sata, na drugoj stvari bisa – pa su zatražili da se svjetla upale.

Atheist Rap u Boogaloou (foto: Berislav Matej Mikša/Sound Report)

“Ovo nije moralo”, Saša je iste sekunde komentirao, a nakon što je publika junački izviždala nasilno ponašanje, Radule je smirio situaciju: “ovo je jedno veliko sranje, žao mi je, ali nemojte, molim vas, da dođe do eskalacije u neku govnariju.” Kao da je zamahnuo magičnom trzalicom i otjerao loše vibracije, publika se glasnim aplauzom složila s njim. Koncert Ateista nije plodno tlo za nasilje, a zahvaljujući prvenstveno zajebantskom, ali u globalu miroljubivom i politički osviještenom tonu njihovih tekstova, sumnjam da ih slušaju nasilni ljudi. Nekako, ne mogu zamisliti da netko pusti “Pritilend” ili “Car Core” i onda ide nekoga prebiti. A opet, živimo u postmoderno doba…

Ovakvi incidenti su nešto od čega ne smijemo odvraćati pogled, iako bi pankeri, kad bi dobili kunu za svako neprijavljeno i nekažnjeno prebijanje, mogli od profita potpuno renovirati Mediku. Ne smijemo micati pogled od takvog nasilja, pogotovo zato što smo problem u roku par sekundi riješili – zajedništvom. Leki je zasvirao par tonova na basu, a onda su mu se Acke, Radule i Saša priključili i još jednom odsvirali pjesmu “Atheist Rap II”, kojom ih je publika i pozvala na bis i koju je nastavila skandirati sve dok nije krenula fajrunt-muzika. Prvi refren na mikrofonu je otpjevao upravo napadnuti panker, kao da nam je htio potvrditi da je sve dobro.

Kako nije teže ozlijeđen, mogu vam priznati da je meni osobno nasilniji bio moment ulaska u drugu dimenziju house partija koji je već bio počeo u manjem dijelu Boogalooa i nakon koncerta Atheist Rapa prebacio se i u veliki, ali bilo je utješno vidjeti da čak i pankeri blago čagaju dok čekaju red za preuzimanje jakni iz garderobe. Što reći? Vrijeme je novac, a tržište ne pita koliko godina sviraju Ateisti, nego vidi dvoranu koja bi mogla biti do zore iskorištena i zasjaju mu dolar-zjenice. Prvo imamo pankere, od kojih su neki potegli iz Novog Sada da budu na rođendanu svojih sugrađana, a par minuta (straha) kasnije partijanere koji vjerovatno ni ne znaju da su prije njih nastupale jebene legende koje već 30 godina neprestano sviraju i izdaju sve luđe i luđe albume.

Atheist Rap u Boogaloou (foto: Berislav Matej Mikša/Sound Report)

Ako mislite da pretjerujem, nije li savršen primjer upravo to da im publika, umjesto standardnog hoćemo još ili we want more, zborski otpjeva njihovu pjesmu kada ih zove na bis? Od prve pjesme “Felićita”, skoro da nisu ni napravili pauzu za aplauz, a stanke između pjesama bile su ekstra kratke tijekom čitavog koncerta. Prvi komentar, osim pozdravnog, bio je tek nakon “Tetoviranja”, “Spritzer Boysa”, ubačenog isječka “Reč-dve o biznisu” i “Štrikanja”. Dr. Pop je objasnio da je svaka od tih pjesama (ne i isječak) posvećena jednoj od prvih godina, od 1989. do 1992. Sljedeća, “Godina kulture” nije iz 1993. nego iz 1996. ali to nije ni po čemu umanjilo opću radost svih prisutnih.
Prije “Ja sam video video”, najavili su novi stari album koji na početku karijere nisu izdali, ali zato će ga objaviti nekad u budućnosti. Vratili su se materijalima s prvog studijskog albuma “Maori i Crni Gonzales” iz 1992., uz pjesmu “Sarajevo”, posvećenu gradu koji je postao simbol stradanja civila u ratovima, na ovim prostorima i šire, s kojom se ljudi mogu poistovijetiti bez obzira na pripadnost etnicitetu, jer ima univerzalnu temu toga da nitko normalan ne želi umrijeti u ratu. Nakon “Momci se vraćaju u grad”, Radule je primijetio da nas ima više od 500, a znamo da to znači da je sljedeća stvar bila “Pritilend”.

Malo nabrijaniji ritam imale su romantična serenada “Ha-Pu”, “Drugo pakovanje” i “Pećinko/Who’s in the House”. Plesni ritmovi pjesme “Mene za Budžu” svejedno su bili dobra podloga za šutku, a kad je krenula “Ora je pravi način da”, tisuću ruku bilo je u zraku i odgovorilo: “da, da, da, da, da, da, da, da”. S albuma “Priče matorih pokvarenjaka” koji i sam ima 10 godina, odsvirali su “Takav je život (radikalni stav)”, a onda se vratili u devedesete s “Tri jutra Zemlje”, kojoj su dodali molbu da nekad, kad stignemo, posadimo drvo.

Prestavljena kao “vaša omiljena pesma Atheist Rapa”, “Car Core” je raspametila publiku i rasplesala i zadnje redove. Prirodno su se nadovezali njeni muzički prequeli “Blue Trabant” (koji nije odsviran do kraja) i “Wartburg limuzina”, a vjerujem da ne moram opisivati kako je Boogaloo izgledao za vrijeme “Atheist Rap II”, kojom je publika kasnije pozvala bend na bis i na kraju svega napravila outro koncerta.

Atheist Rap u Boogaloou (foto: Berislav Matej Mikša/Sound Report)

Plesnjak je nastavljen uz “Letnji hit”, “Njanjavu”, “Delfina” i “Odlazim”. Saša je dobro pazio na boju i viskoznost svog pića, Radule je prašio u majici na 5 minuta slave (mladi novosadski bend), a Leki se popeo na uzvišenje kraj Acketovog bubnja. U publici šutka, haos! Sljedeću stvar “Ne bi bilo fer” Ateisti su posvetili svojim strpljivim obiteljima koje im na turneji uvijek nedostaju, ali naravno, čim se vrate doma, opet im fali turneja.

Kao što je već spomenuto, čitavu “Fatamorganu” je na stejdžu s Ateistima otplesao obožavatelj koji srećom nije dobio šaku u glavu, osim možda slučajno u šutki, ali to se ne računa jer ljudi iz šutke ne cipelare one koji su na podu, nego ih isti tren podignu. Isto, moram priznati da mi je, slušajući tekst te blesave pjesme, palo na pamet kako recimo nitko nije zbog nje Ateiste optužio za diskriminaciju transrodnih osoba, baš zbog tog njihovog zajebantskog tona i dobroćudne autoironične vibre; isto kao što im nitko ne spočitava upotrebu riječi peder u naslovu “Pritajeni peder, skriveni gej”, koju su sljedeću svirali, jer je za značenje najbitniji kontekst, a kod Ateista nema negativnosti, pa tako ni predrasuda prema onima koji su naoko drugačiji.

Zadnji blok regularnog dijela (blokove sam odokativno odredila) počeo je pjesmom “Zapadna Evropa” koju su posvetili svom drugaru i menadžeru Zlatku. Logično, uslijedile su pjesme o vokalima “U zmajevom gnezdu” (Radule) i “Dr. Pop” (Saša), tijekom kojih više nije bilo jasno tko pjeva glasnije: publika ili Ateisti. Pjesma kojom su zatvorili slavlje govori o mjestu u kojem su proveli dobar dio svoje karijere i u kojem su “popili puno mleka”, kako reče Radule. Naravno, to je bila “Grill 13”, koju su malo produžili i u tom produžetku predstavili bend.

Obećali su nam 30 pjesama za 30 godina, a već i prije bisa su odsvirali 31 i pol pjesmu (odnosno 31 pjesmu i isječak iz “Reč dve o biznisu”). Na bisu su odsvirali stvar “Usamljen oženjen” koja je izašla na albumu Brkova “Brkati gosti”, a nakon “Igraš grubo” i “Minijature” desilo se to što se desilo i ostalo je samo da još koji put svi skupa otpjevamo više ništa nije isto…

FNC DIverzant u Boogaloou (foto: Berislav Matej Mikša/Sound Report)

Prije zaključka, ne smijem zaboraviti navesti i da je FNC Diverzant isto imao nastup nabijen emocijama jer je posvećen pokojnom Iveku iz benda Pičke vrište, ali i svima drugima koji su nas prerano napustili. Diverzanti su odsvirali i pjesmu “Ulica to smo mi” koju u originalu izvodi Fakofbolan (a i oni su ustvari preveli Cock Sparrer i “England Belongs to Me”), a publika je uredno pjevala s njima.

Uz pank hitove poput starijih “Kažeš da bi htjela” ili “Zadnja epizoda” i novijih “Budi moja” ili “Dihtung glave”, koje su na novom albumu “Stanica Dugave”, objavljenom ove godine, nakon dugih 16 godina suše, setlistu su tradicionalno zaključili “Starim panxima” i najavili Ateiste. Diverzanti su kasnije, za vrijeme bisa slavljenika, u sekundi skočili na stejdž i bili među prvima koji bi stali u obranu napadnutog pankera da je situacija eskalirala.

U petak smo mogli vidjeti da moć kvari. To nije samo glupa izreka. Autoritet, čak i kad je minoran kao u zaštitara, zamagljuje realnost, dehumanizira nas i razdvaja čovjeka od čovjeka. Rijetki su oni koji ga ne zloupotrebljavaju. Taj napad bio je toliko iznenadan da je ostavio u šoku cijeli Boogaloo – prvestveno zato što je večer bila puna radosti.
Ono što je najgori detalj u čitavoj priči jest da je jedino nasilje došlo od čovjeka koji je za tu večer plaćen da bi spriječio incidente, a ne da bi ih izazivao. (Nadam se.) S druge strane, mogli smo vidjeti još jednu, puno drugačiju moć: moć kolektiva i ljubavi. Ona će na koncertima Ateista uvijek, i kad budu slavili 40, 50, 60 ili 100 godina postojanja, biti veća od mržnje i nasilja. Ipak je ljubav riba što brzo pliva.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X