Branko Bogunović Piff (20. stoljeće) – lijevi kut – muzičar, gitarist, svirao od Drugog Načina do pratećih bandi kojekome, nema kome nije, surađuje s Antom Perkovićem na radio emisijama HR. Anđelo Jurkas (21. stoljeće) – desni kut – pisac, storyteller, mužikaš, jezik, ponekad i mozak, objavljuje albume i knjige i zanemaruje brige.
INTRO:
Njima dvojici fakat ne treba uvod. Dva su čela. Dva su momka. Jedan je lijep, drugi je lijep. Jedan se smije, drugi se smije. Jedan mrda glavom, drugi malo manje, ali sviraju ga sviraju. Prvo su se na klasičnim konzervatorijima školovali odsvirati od Bacha do Šostakovića u notu, da bi malo kasnije jednim čudesnim viralnim videom zarolali spiku globalno. Od Mišela Žeksona do AC/DC. Sve tuđe. Uglavnom, jerbo na aktualnom albumu “In2ition” imaju autorsku stvar “Orient Express”. Pa tko su i što su zapravo Luka Šulić i Stjpan Hauser? Vrhunski mužikaši ili klasični prevaranti? Je li to blizu vrijednosti originala ili reprodukcija za pobljuvat se?
PRVA RUNDA:
Jurkas: Umjesto nakašljavanja. Ako nešto na svijetu u glazbi ne volim i ne mogu si rastumačiti svrhu i ratio postojanja onda su to cover, ‘tribute to’ i slični bandovi i izvođači. Razumijem kad je to opravdanje za usviravanje pa si bend uzme par mjeseci prednosti da se usviraju glazbeno i pronađu kljucajući od Elvisa, preko Ramonesa do Mate Miše Kovača. Međutim, svaka iznimka potvrdi pravilo. Tako razumijem što i zašto i kako rade Nouvelle Vague s njima bitnim glazbenim razdobljem. I jasno mi je da su Apocalyptica krknuli Metallicu. Dakle, kad se rade coveri na način da im se daje aranžerska originalnost bar, mijenjaju originali s instrumenta na instrument, mogu naći opravdanje ako se zarađuje na tuđim originalima i inventivnosti. Ako se rade samo tributei i obrade, sviraj za svoj gušt – ok, ali kad počnu ove cover i tribute tour bendovi, od Pozdrava Azri, preko Tributea EKV-u i slično do onih idiotarija s AC/DC, The Cult, ovi-oni cover bendovi, piss off. Napose, apsolutno tri palca gore za 2Cellos. Ono kako ja to čujem su vrhunska dva glazbenika koji su uboli tim viralnim videom i koji su našli put za naplatiti godine treniranja, odricanja, navježbavanja, muke i nauke na klasičnim akademijama. I način kako aranžiraju i prevode hitove u povlaci od Jackova do zadnjih struganja po Hendrixovom “Purple Hazeu” meni još uvijek zvuči dovoljno aranžerski uzbudljivo i originalno, s obzirom da su se mulci uzufali baciti bijelu rukavicu cijelim vokalnim izvođačima, bendovima i sve svesti samo na ogoljeni minimalizam dva instrumenta (ponekad uz bubanj ili goste featuring na drugom albumu). Za to treba dosta pozitivne arogancije, drskosti, glazbene maštovitosti i umijeća. O energiji i šarmu da ne spominjem… gay je ok, namig.
Bogunović: Prvo su bile estradne amebe, a onda se pojavio Ivo Robić koji je prvi za ozbiljno prešao granice bivše naše. Iza njega dugo ništa osim estradnih pljačkaških pohoda po zemljama Istočnog bloka. Mislio sam da je suradnja Edina Karamazova sa Stingom nedostižni vrh, a onda su došla 2 čela. In meantime naš Brega sa Dalmatinskih brijega T. Huljić trudio se uvjeriti u svoje interkontinentalne uspjehe, to mi je nekako ostalo na nivou Big in Japan sindroma, termina kojim su se engleski bandovi iz mog vremena rugali svojim konkurentima kad su se u nedostatku uspjeha kod kuće hvalili rasprodanim turnejama na Dalekom istoku bez realnih dokaza. I onda su došli oni, apsolutno najveća priča s međunarodnim predznakom. Nesporno je sve što se Šuliću i Hauseru desilo u zadnje dvije godine unatoč provokacijama tipa: a zakaj njih Elton voli? To su gluposti ljubomornih, netalentiranih, neškolovanih, ružnih, siromašnih i neuspješnih pizdojalaca, poput mene, recimo. U tako kratko vrijeme apsolvirati sve estradne Scile i Haribde i izvući iz toga najveći mogući tip, internacionalni uspjeh govori o rijetkoj sposobnosti snalaženja pomenutog dvojca u vodama rezerviranim za ajkule anglosaksonskog područja. Tu moje udivljene ujedno i naprasno završava. Kapa dolje za proboj, ajmo sad malo dublje. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
