Nastavljamo s gledanjem ‘Zmajeve kuće’, uz komentar osme i devete epizode te najavu finala. Čuvajte se spoilera!
Ivan Laić: Jesam li ja lud ili “Zmajeva kuća” doista postaje sve bolja iz epizode u epizodu? Gdje uopće započeti spoiler talk o prethodnoj epizodi? Budući da joj je naslov bio “The Lord of the Tides”, možda onda upravo i najšokantnijom scenom epizode koja se na to i odnosi, onom u kojoj Ser Vaemond Valerion (Wil Johnson) izlaže svoju ambiciju za preuzimanje te titule koja pripada gospodaru Driftmarka, ali mu Daemon (Matt Smith) te snove izbije iz glave kad mu je prepolovi mačem. Ako je kome nedostajalo eksplicitnog krvoprolića i nasilja goreg od pokojeg izbijenog oka, Daemon se to potrudio ispraviti ustajući u obranu časti Rhaenyre (Emma D’Arcy), svoje supruge ili nećakinje, kako vam je draže. Jesi li očekivala takav rasplet?
Dijana Ćurković: “Zmajeva kuća” zaista je sve bolja iz epizode u epizodu, ali to ne isključuje nužno činjenicu da si lud. Nisam očekivala točno ovakav rasplet, jer je u toj sceni potpunu promjenu omjera snaga donio maestralni ulazak Viserysa (Paddy Considine). Čak mislim da se Rhaenys (Eve Best) na licu mjesta predomislila i prešla na Rhaenyrinu stranu. Da se Viserys nije pojavio na dvoru, Driftmark bi nesumnjivo pripao Vaemondu, jer je to već prije bio dogovorio s kraljicom Alicent (Olivia Cooke) i Ottom Hightowerom (Rhys Ifans). Viserys je do smrti nepokolebljivo podržavao Rhaenyru kao nasljednicu, a samim time njenog mlađeg sina Lucerysa (Elliot Grihault) kao nasljednika Driftmarka.
Od pretprošle do prošle epizode prošlo je šest godina, a to je posljednji vremenski skok, barem u ovoj sezoni. Alicent je u tom periodu malo preuredila Red Keep, pa je umjesto simbola obitelji Targaryen, po zidovima simbolika vjere u Sedam bogova, kojoj se ona još i više posvetila. Glumci su posljednji put promijenjeni, i to samo glumci koji igraju djecu, jer su sad neka od te djece Aegon (Tom Glynn-Carney) i Helaena (Phia Saban), i sami postali roditelji te su svojim blizancima ujedno i mama i tata, i teta i tetak, i ujna i ujo. Njihov brat Aemond (Ewan Mitchell) jedan je od najmoćnijih aktera nadolazećeg Plesa zmajeva jer je jahač najveće zmajice Vhagar, a osvojio je gledatelje svojim dosjetkama, ali i fizičkom spremnošću – u dvoboju je spreman nadjačati i iskusnog Ser Cristona Colea (Fabien Frankel). Ipak, Viserys je ukrao šou i na internetu mu već proriču nagrade.
Ivan Laić: Apsolutno zavrjeđuje razmatranje za nagrade. Considine i autor Ryan Condal stvorili su savršeno razrađen i nijansiran lik vladara koji možda nije bio najmudriji i najsposobniji, možda čak nije bio ni pravi čovjek za prijestolje, ali bio je dobar čovjek. Paddy čak kaže da mu je i sam George R. R. Martin poslao poruku u kojoj je pisalo: “Your Viserys is better than my Viserys”.
Dijana Ćurković: Martin je javno zahvalio i izvršnim producentima, a Paddy mu je samo odgovorio “hvala na povjerenju”. To mu je najvažnija nagrada, iako vjerujem da će ih pokupiti preko nekoliko. Uspio je prenijeti toplinu miroljubivog kralja, čak i u trenucima nezamislive boli, s pijavicama kao stalnim stanovnicima njegovih rana. Te pijavice mogu biti i simboličke, za sve pijavice u ljudskom ruhu koje su iskoristile njegovu dobronamjernost i vladavinu koja je težila miru.
Ivan Laić: Nakon punih osam epizoda laganog raspadanja, polovica glave (ovdje govorimo o vertikalnoj polovici, za razliku od Vaemondove horizontalne polovice) istrunula mu je do kosti, pa je lice jednookog zombija bez oka skrivao maskom. Unatoč neupitnoj slabosti, kao što si rekla, njegov ulazak u odaju s prijestoljem učinio ga je većim od života, kad je po zadnji put izašao iskazati svoju volju.
Dijana Ćurković: Htio je i posljednju večeru, možda se ponadao da se njegova rascijepljena obitelj može popraviti. Neizbježno šaketanje koje je uslijedilo dokazalo je da su kraljeva nadanja neostvariva, a zanimljivo je da mu je Alicentina strana obitelji bila s raspadnute strane glave, kojoj nedostaje oko (kao da nešto što ona radi on ne vidi), dok je Rhaenyrina obitelj bila sa zdrave (tj. zdravije) strane lica, kao simbol poštivanja njegove volje, ali i ljubavi prema bratu koju nikad nije krio. Za pojasom mu je do posljednjeg trena bio Catspaw Dagger, bodež od valerijskog čelika koji se pojavljuje i u “Igri prijestolja”, kao odraz njegove opsesije proročanstvom.
Ivan Laić: Lik koji se u mladim danima pretvorio u umirućeg starca napokon je izdahnuo na kraju osme epizode, ali u svojoj mentalnoj izgubljenosti, uspio je po posljednji put zamijeniti svoju ženu za kćer, ostavljajući joj poruku koja će samo doliti ulje na vatru koju je rasplamsalo otvoreno pitanje nasljedstva prijestolja. To je pak tema devete epizode.
Dijana Ćurković: Deveta epizoda naziva se po kraljičinom vijeću i čitava se odvija u King’s Landingu. Kraljeva smrt postavila je taj grad u srce priče o povijesti Targaryena. Otto i kraljica ionako su već godinama vladari Sedam Kraljevstava, a Malo vijeće u velikoj većini im je sklono, a oni koji nisu, imaju posla s Coleom pa je prva smrt predzadnje epizode sezone nastupila već u uvodnom dijelu, a potom se u savršenom Martinovom stilu nastavlja sjednica uz leš na stolu. Uobičajeni radni dan u Westerosu.
Ivan Laić: Kombinacijom kraljičinog pogrešnog tumačenja Viserysove posljednje želje i beskrupuloznog igranja igre prijestolja njezinog oca Otta Hightowera, nasilno instaliranje nevoljkog zgubidana, lole i bekrije Aegona II za vladara čisti je primjer državnog udara, a prisiljavanje plemića koji su se prethodno zakleli na vjernost Rhaenyri ucjenom i nasiljem, kao i mračni planovi za sudbinu svih potencijalnih izazivača kraljevićevog prava na prijestolje kao da sugerira da su tvorci serije u ovom trenutku odabrali stranu i žele da gledatelji navijaju za crni kamp.
Dijana Ćurković: Poznajući Martina, mislim da ovdje neće biti strana. Tako je i “Igra prijestolja” zamišljena u knjigama, ali u seriji su se isprofilirali heroji, jer su izbačene scene koje bi popularne likove prikazala kao nemoralne. Kako znamo da na početku te serije nema zmajeva, možemo samo pretpostaviti kakvo nas krvoproliće očekuje u nadolazećim sezonama i mislim da to neće proći bez prljave igre. U ovoj seriji, usporedba zelenih i crnih neće pokazati previše razlika. I jedni i drugi su ubojice i imaju ubojice u svojim redovima. I jedni i drugi krše zakone Westerosa, računajući da se na njih ne primjenjuju, jer su ipak elita elite. I jedni i drugi krše čak i vlastite moralne zakone. Jedina razlika je što publika zaista bolje reagira na prkosne Daemona i Rhaenyru nego na Alicent i Larysa (Matthew Needham), odnosno Colea. Kad smo kod toga, što kažeš na scenu sa stopalima?
Ivan Laić: Misliš na činjenicu da Larys ima atrofirano stopalo pa je razvio fetiš na ženska stopala? Ili na činjenicu da kraljica njegove usluge plaća obnažavanjem svojih nožnih prstiju dok se on u naoko uhodanoj rutini samozadovoljava pokraj nje? Kao što smo već ranije primijetili, seks je u Martinovom svijetu rijetko doista seksi, a Alicent u ovoj igri uživa otprilike jednako kao i u mučnom obavljanju bračne dužnosti s raspadajućim kraljem. Ali ona ipak u oba slučaja izvlači nekakvu korist iz pružanja seksualnih usluga, koliko god joj mučne bile.
Dijana Ćurković: Izvlači korist, ali za koga? Za oca, muža, sina. To joj je Rhaenys odlično rekla: “Ti ne želiš biti slobodna, ti želiš stvoriti prozor na zidovima svog zatvora.” (moj prijevod, na službenim titlovima Rhaenys se kraljici obraća sa “Vi”, što se ne uklapa u kontekst – njih dvije su same – ali ni po godinama se ne očekuje persiranje; jedino po tituli). Alicent je daleko od emancipacije, iako se odlično snašla u svojoj ulozi kraljice, čak i u posljednjim epizodama, kad je skroz zabrijala na vjeru. Ipak, činjenica da ona ne želi ubiti Rhaenyru, a Otto želi, mogla bi je natjerati da osvijesti koliko je ustvari nemoćna. U sceni u kojoj je prvi put vidimo kao toplu majku, ona i Aegona pokušava uvjeriti da poštedi Rhaenyru, ali Aegon ima drugačije apetite.
Ivan Laić: Mislim da izvlači korist za sebe, da učvršćuje svoju poziciju moći i da je ona u ovom trenutku upravo najmoćnija osoba u Westerosu, a ne njezin otac koji se samo namješta figure tako da njegova krv nastavi vladati, a još manje njezin sin, tek okrunjeni kralj koji prvi okus moći osjeća tek kad mu kruna prisilno bude položena na glavu, a do tad samo želi da ga se pusti da nastavi živjeti život bez brige i pameti, bez dužnosti i obveza, jer eto – voli piti!
Dijana Ćurković: Ne samo da voli piti, nego i ljubiti, pa je posijao kopilad po King’s Landingu. Njegove navike su narativno predstavljene posredno, i u osmoj i devetoj epizodi. Ne gledamo ga kako siluje sluškinju, ali čujemo njeno uplakano svjedočanstvo dok iz Alicent izbijaju najpragmatičnije Ottove crte. Osim što su ga dvorske sluškinje i dadilje odgajale, u prvoj sceni u kojoj se pojavljuje, on dovikuje sluškinjama u prolazu, koje njegov brat Aemond ni ne primjećuje. U devetoj epizodi ne gledamo ga kako pije, ne vidimo ga u bordelima, nego su nam njegova lutanja predstavljena kroz potragu braće blizanaca Arryika i Erryka Cargylla (glume ih blizanci Luke i Elliott Tittensor), koji na kraju završe na borbama djece, Aegonovom omiljenom mjestu u gradu, gdje se klinci bore do smrti, a nokti i zubi su im naoštreni kako bi bili ubojitiji. Aegon toliko voli to mjesto da je donirao i jedno svoje kopile da odrasta u tom nimalo zdravom okruženju. Ni za djecu ni za odrasle.
Ivan Laić: Ovo mi sve više zvuči kao da si i ti prešla u crni kamp.
Dijana Ćurković: Nemam ja kamp, ja navijam za priču. S Rhaenyrom mi se lakše poistovjetiti jer sam nerijetko na svoje oči gledala kako mi se oduzimaju prilike ili gaze prava, ne doduše za tron (ne još), nego recimo u poslu. Osim toga, Aegon je predstavljen kao jako neodgovoran i nesvjestan svoje okoline a time i političke situacije. Takva osoba na Željeznom tronu ne može donijeti ništa dobro ni za svoj zeleni tabor, a kamo li za čitavo kraljevstvo. Uza sve to, morali su ga tražiti i prisiliti ga da postane kralj. Šteta što u Westerosu ne može jednostavno abdicirati i pustiti Aemonda da vlada. Njega bi možda Rhaenyra i prihvatila.
Ivan Laić: Ne znam, ali iz dosad viđenog, čini mi se da je teško zamisliti da bi Aemond u bilo kojem smislu bio mnogo bolji izbor od starijeg brata. Ali, pristojnost nalaže da se osvrnemo i na posljednje minute devete epizode i jednu jedinu riječ koju Rhaenys nije izgovorila iako je svim gledateljima bila na vrhu jezika: “Dracarys”. Naravno da to ne bi imalo nikakvog smisla i srušilo bi cjelokupnu potku serije, ali sigurno nitko od onih koji su gledali epizodu nije propustio barem prošaptati naredbu zmaju da pusti plamen iz svog ždrijela.
Dijana Ćurković: Iako svi slave Rhaenys jer nije spalila vrh zelenih, ne smijemo zaboraviti da je pobila par stotina pučana da bi uopće došla do svog trenutka moći. To su samo statisti pa se i ne možemo pretjerano poistovjetiti s njima, ali realno, poštedila je samo plemstvo, i to zato što je Alicent zaslužila njeno poštovanje ponudivši joj savez. Doduše, ako joj je stalo do Viserysove volje, onda je trebala kazniti one koji nisu ispoštovali njegovu riječ i koji su pobili sve koji su se usudili stati na Rhaenyrinu stranu, odnosno ostati pri zakletvi koju su dali pred kraljem na kraju prve epizode.
Ivan Laić: Kad bi u ovoj seriji kaznili sve koje kazniti treba, nitko ne bi prošao nekažnjeno.
Dijana Ćurković: Nismo prokomentirali trailer za finale.
Ivan Laić: Jebiga.
(zaključak u sljedećem nastavku…)
Saznajte više:
‘House of the Dragon’, 8. epizoda ‘The Lord of the Tides’ – bauk rata kruži Westerosom
‘House of the Dragon’ 7. epizoda ‘Driftmark’ – pogrebi i bodeži
‘House of the Dragon’, 6. epizoda ‘The Princess and the Queen’ – skok na pola puta
‘House of the Dragon’, 5. epizoda ‘We Light the Day’ – savršeno politički spoj
‘House of the Dragon’, 4. epizoda ‘King of the Narrow Sea’ – kraljević i prosjak, rated R
‘House of the Dragon’, 3. epizoda ‘Second of His Name’ – lov i zamka
‘House of the Dragon’, 2. epizoda ‘Odmetnuti princ’ – usamljeni zmaj