Mario Furka – nije furka zajebancija

Užas nije bio njegova furka. Brod je bio. More. Putovanja. Nizozemska, Švicarska, Afganistan, UK. Droge je bilo na tim putevima. Švercalo se, šmrkalo…

Mario Furka (Dallas Records)

Samoučio je gitaru, završio neke nivoe arhitekture da bi ga se po zvanju oslovljavalo s građevinskim inžinjerom. Imao je prilike visjeti na nekim bitnim koncertima od Pink Floyda do Led Zeppelina, sretati te muzičare, iskustva prepričavati uglavnom usmeno i zaobilaziti fascinacije i biografske detalje. Stari riječki ulični mačor skrasio se devedesetih natrag na svoj Korzo tamo u tunel pod urom, uzeo gitaru i nastavio posao. Tamo bi kantao i kantao. Dio tog materijala zabilježen je na jedinom studijskom zapisu pod nazivom Mario Furka i Štićenici “Mario Furka`s Loose Explosion”.

I osim što je vukao te riječi i pjevao dovoljno nesigurno da bude autentika full tilt, pisao je neke sasvim krasne pjesme. “Crazy” je bila jedna od takvih. Vrijeme i avanture bi mu se uvukle u duboke bore i zarezale svašta na tom licu. Spominje se velikog respekta od strane Štulića i suvremenika mu koji su cijenili njegove glazbene godove, akorde ali i taj namirni duh koji ga je par desetljeća išamarao po svijetu.

To što je stasao u vrijeme hippiezma i što su ga gledali kao starog luzera i uličara zapletenog u vječnim Šezdesetima, tek je djelomično odgovaralo istini. Samozatajni riječi stari rocker znao je pomagati starčekima iz Domova. Ponekad bi stao preko puta njega, jasno ubacio mu koji željeznjak, pogledali bi se, zapamtili. Onda bi mi u pauzama pričao nešto. Svako toliko bi netko prolazio, zaustavio se, pogledao ga, dobacio “Di si hipi?”, “Alo Furka”, a on je sve to nešto kao usput, potrošilo ga vrijeme. Nije se baš smijao puno onakav šćerbav i krezub, ostavio mu život tragova i brazdi što dvadesetorica ne prožive zajedno.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=e6WLLoYD1Vg[/youtube]

Uglavnom su to bile spike o glazbi, životarenjima, komentari usputni na ovo-ono, ništa strelovito i ništa bitno, ali dovoljno da se nakloniš jednom drugačijem vremenu i svijetu i pokažeš respekt bar u vidu tih nekih kovanice koje su mu kupovale “mirovinu”.  Još je dugo i trajao s obzirom na intenzitet.

Početkom prošlog kolovoza, baš negdje oko vremena odlaska još jedne legende, ovaj puta sportske, maratonca i brčetne Veljka Rogošića, Mario Furka se preselio na ono mjesto za koje Mrle kaže: “U ovom sam životu nevin, ali kad dođem u raj, jebat ću svaki dan”. Obzirom na životni ciklus, Mario konačno odmara.

Prijašnje raspelo: Teta Liza – naša Cesaria Evora

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh
X