Naša redakcija (u sastavu Ivan Laić, Zoran Stajčić, Vedran Harča, Zoran Tučkar, Nina Vrdoljak i Marko Podrug) izdvojila je trideset izvanrednih gigova unutar granica RH koje ove godine niste smjeli propustiti, a na ovoj listi poredani su kronološki, kao kratko putovanje kroz proteklu koncertnu godinu od siječnja do prosinca.
Chui u Petom kupeu, 26. siječnja
Do samog kraja prosinca održao se dojam je da je koncert grupe Chui u Petom kupeu u siječnju bio prvi ovogodišnji važan i recentan glazbeni događaj u gradu. Jednako tako mogli smo izdvojiti i njihov koncert u šibenskoj Kući umjetnosti Arsen kojim su uz projekciju “Simfonije velegrada” otvorili SHIP festival, ali prednost smo ipak dali samostalnom nastupu.
St!llness u Vintage Industrial Baru, 2. veljače
St!llness je u na svom koncertu u Vintageu bio i reggae i dub i punk i drum’n’bass – na trenutke su zvučali kao Asian Dub Foundation koji je nekim čudnim spletom okolnosti počeo repati na hrvatskom, dok su, kada bi Ante Ljubičić do kraja otfrljio distorziju, prilazili sasvim blizu pravedničkom bijesu Rage Against the Machinea.
Davor Križić i Jazz orkestar HRT-a u Petom kupeu, 13. ožujka
Trubač Davor Križić u pratnji Jazz orkestra HRT-a predstavio je album ‘Insite’ u zagrebačkom klubu Peti kupe, a naš urednik Zoran Stajčić je o tom koncertu napisao jedno od onih izvješća iz kojih se ne može izvući ni jedna rečenica za potrebe ovog teksta.
Goblini u Vintage Industrial Baru, 23. ožujka
Petorka iz Šapca je i dalje tu, na pravoj strani, uvjerena da glazba može i mora barem pokušati popraviti svijet. Tijekom svog koncerta u VIntage u nešto manje od dva sata svirke dotaknuli su sve faze i izdanja počevši od „Za Lorenu“ i „eLeSDi se vraća kući“ s „Istinitih priča I Deo“, preko himni poput „Ima nas“ i „U magnovenju“ pa sve do skladbi s albuma snimljenih nakon ponovnog okupljanja grupe.
Laibach u Tvornici kulture, 14. travnja
Zbunjujući početak, komorna sredina i vatreno finale koje do danas nismo izbacili iz glave dokazali su da je Laibach jedan i jedini. Do kraja godine nastupit će i u Lisinskom gdje će izvesti svoje simfonijsko djelo Alamut, ali njihov prvi ovogodišnji zagrebački koncert održan u travnju u Tvornici kulture bio je onaj za pamćenje.
Obojeni program i Brujači u Močvari, 6. svibnja
S obzirom na stravičan pokolj koji se u Srbiji dogodio prethodnog dana, teško je bilo reći u kakvom će raspoloženju biti članovi Obojenog programa, no izgleda kako im je nastup donio i svojevrsnu katarzu budući da su svakom idućom pjesmom djelovali sve nabrijaniji i napaljeniji na svirku.
Donny McCaslin Quartet u Kerempuhu, 11. svibnja
Donny McCaslin Quartet u proljeće je otvorio 14. Zagreb Jazz Festival, a bend čiji su članovi s Davidom Bowiejem snimili “Blackstar” nastupio je i u Istarskom narodnom kazalištu u Puli dva dana kasnije. U pitanju je jedan od onih jazz sastava čija glazba prvenstveno odjekuje stvarnošću melting pota kakav je jedan New York onomatopejski prenesena zvukom benda.
Tex Perkins and The Fat Rubber Band u Močvari, 17. svibnja
Ima bendova koji baš podsjećaju na stare bande s Divljeg zapada i za koje je vrlo lako zamisliti da se, umjesto za koncert, pripremaju za revolveraški obračun u nekoj pustoj, prašnjavoj ulici. The Fat Rubber Band u tu se maštariju uklapa vizualno (premda, da ne bude zabune, ne nose kaubojske šešire i drugu iz vesterna poznatu nam ikonografiju), načinom života sastavljenom od stalnih putovanja i upoznavanja s novim gradovima, ali i trajnom fascinacijom tradicionalnom američkom glazbom njihovog lidera Texa Perkinsa.
Elemental na Šalati, 3. lipnja
Grupa Elemental priredila je publici na zagrebačkoj Šalati koncert od dva i pol sata za 25 godina svog postojanja. Pokazali su se kao čvrsta konstanta, toponim i jedan od nositelja duha ovog grada. A Zagreb je kao i tijelo. Zagreb pamti.
Robbie Williams u pulskoj Areni, 27. lipnja
Čovjek koji je u devedesetima postao pop zvijezda zato jer je prekršio svako pravilo showbussinesa u današnje vrijeme je poput slona u staklarskoj radionici, ili kako je to Robbie sam rekao; „poput dijabetičara u slastičarnici“. Voljeli ga ili ne voljeli, zamjerali mu nesmotrene izjave ili ne, ako sebi ne dozvolite da vas zabavi na koncertu, greška je isključivo vaša. On zabavlja vanserijski, drugo u životu ni ne zna raditi. Osim valjda kršiti pravila. Teško je ne aplaudirati takvom mangupu. Posljednjem te vrste.
Depeche Mode u Areni Zagreb, 24. srpnja
Spektakl koji je Depeche Mode sinoć priredio jedan je od koncerata koji vas prvo nabije euforičnom energijom, a zatim iza sebe ostavi prazninu jer ste svjesni da se takve stvari događaju izrazito rijetko. Možda vas natjeraju da se neko vrijeme povučete u sebe i uživate u tišini. Možda vas i dan kasnije naježe kad se prisjetite pojedinih trenutaka zanosa koje ste doživjeli. Možda ga i pet mjeseci kasnije budete spremni proglasiti koncertom godine.
Sigur Rós u Šibeniku, 24. srpnja
Bilo je ovacija i ruku u zraku, bilo je hipnotičkog pojedinačnog plesa u publici, bilo je sklopljenih očiju i ježenja kože, bio je to po mnogo čemu jedan od upečatljivijih koncerata koji je Tvrđava sv. Mihovila doživjela u svojih deset godina rada. Vokal kao u vilenjaka i emocija kroz neprepoznatljive riječi i duge šutnje. Da, ali i puno, puno više od toga.
Igralom u KSET-u, 29. kolovoza
Ove godine vrata je zatvorila slavna KSET-ova kotlovnica u Unskoj, a program njezinog ispračaja otvorio je koncert Igraloma. Nišlije su izvodile materijal sa svoja dva studijska albuma, ali imali smo priliku čuti premijerno i dio materijala s tada nadolazećeg albuma “Premalim stvarima”na temelju kojih je odmah bilo jasno da regionalna scena pred sobom ima još jednu odličnu ploču u jednoj od najjačih godina po pitanju muzičkog outputa u posljednje vrijeme. Dodamo li tome i činjenicu da je frontmen Simović kao Dimitrije Dimirtijević objavio album “Leđa mala” samo dva tjedna nakon Igralomove ploče, postaje jasno da je u pitanju jedan od glavnih aktera 2023. godine na regionalnoj sceni.
Puuluup se pokazao jednim od najvećih iznenađenja ovogodišnjeg MENT-a i bilo je sasvim jasno da ih i hrvatski showcase festival jednostavno mora dovesti. Usmena predaja onih koji su ih gledali u Sloveniji odigrala je veliku ulogu u širenju dobroga glasa o paru otkačenih Estonaca koji svoju glazbu kombiniraju sa humorističnim showom u koji uvelike uključuju i publiku podučavanjem plesova i razveseljavanjem u izravnoj komunikaciji koju je pjevač Marko prakticirao i na začuđujuće sjajno naučenom hrvatskom jeziku. Pjesme o poljoprivredi i skijaškom trčanju oduševile su šibensku publiku jednako kao i onu u Ljubljani, a šarm ove dvojice otkačenjaka koji sviraju svoje talharpe (instrumente nalik guslama) i pjevaju na jeziku koji ni Estonci ne razumiju jer je u velikoj mjeri izmišljen, pretvorio je nastup Puuluupa u vjerojatno najbolji glazbeni trenutak posljednje večeri festivala iako se nije odvio na glavnoj pozornici, nego na maloj bini.
Damir Imamović u Kerempuhu, 29. rujna
I danima nakon koncerta Damira Imamovića u zagrebačkom Kerempuhu moglo se prepoznati ljude koji su bili na tom nastupu po sjaju u očima kakav se javlja kad svjedočite nečemu doista velikom i potresnom, nekakvom čudu. Koncert Damira Imamovića bio je sve to i više od toga. I dan danas se ježimo pri pomisli na razornu silu izvedbe “Osmana” i još uvijek nam bruji onaj stih koji bi zagrebačka publika mogla vratiti njegovom tvorcu: “Čovječe, tako si nam drag.”
Klinika Denisa Kataneca u Tvornici, 5. listpoada
Koncert koji se našao u izboru najboljih svih četvero novinara iz ekipa Ravno do dna koji su o njemu izvještavali i kao takav vrlo vjerojatno odnosi naslov domaćeg koncerta godine. Puna Tvornica na Klinici Denisa Kataneca označila je i prvu u nizu pobjeda domaće alternativne scene na zagrebačkim pozornicama i, nadajmo se, okretanje plime publike prema onome o čemu već godinama pišemo kao najboljoj glazbenoj generaciji na ovim prostorima.
Algiers u Vintage Industrialu, 16. listopada
Vlasnici najboljeg stranog albuma godine po izboru naše redakcije vratili su se u Vintage Industrial Bar i još jednom pokazali zašto ih Zagreb toliko voli. Kombinacija hip hopa, gospela, rocka i post punka slitina je stilova koji u rukama Algiersa zvuče moderno i uzbudljivo, a često politički tekstovi o odnosima moći, potlačenosti, mučeništvu i rasnoj nejednakosti otkrivaju ovaj bend kao skupinu koja itekako ima prst na bilu (američke) društvene zbiljnosti.
Daliborovo granje i Skotni vrag u Boogaloou, 29. listopada
Dva benda s nevelikom diskografijom, jedan iz Međimurja, drugi iz Virovitice u Zagrebu su postigli nešto što ponekad ne uspjeva ni nekim razvikanim stranim imenima – dupkom su napunili veliku dvoranu Boogalooa dokazavši da alternativna scena ima publiku koja ima tendenciju rasta i napokon puni i veće klubove od KSET-a, Vintagea i Močvare.
Električni orgazam u Tvornici, 4. studenog
Godinu dana nakon što je snimljen live-album ‘En vivo en la Fabrica’, grupa Električni orgazam je na istom mjestu podarila nešto isto, nešto drugačije i opet pogodila. Prošlogodišnja, tvornička i obljetničarska prezentacija albuma „Lišće prekriva Lisabon” donijela je reprezentativan live-album i dobar tulum, a ova, opet tvornička, i opet obljetničarska prezentacija albuma (ovaj put album obrada „Les Chansones Populaires”) je donijela sjajan after, nakon prošlogodišnjeg partyja, opuštenu svirku sastava koji se nigdje više ne treba dokazivati, ali svejedno svira izvrsno jer drugačije ne može, pogotovo nakon toliko duge koncertne aktivnosti i toliko neprekinutih godina provedenih zajedno u istoj postavi, koji se primiče broju 20.
Ruku na srce, bili su neusporedivo bolji ranije ove godine na ljubljanskom koncertu u Kinu Šiška, ali među najbolje koncerte godine ne navesti gromoglasni maraton Swansa u Kinu SC bio bi grijeh koji nam mnogi ne bi oprostili. “Studenski bi centar na neki način dotad trebalo ojačati ili barem osigurati, jer bi ga razina buke koju Swans stvaraju doista mogla otpuhati poput kakve vijavice,” pisao sam prije koncerta i tek napola u šali postavljalo se u razgovorima pitanje hoće li oronula zgrada zagrebačkog SC-a izdržati sonične navale koje Michael Gira i njegovo društvo razvijaju na pozornici. Spoiler alert, izdržala je, ali ne zato što se bend nije potrudio srušiti je.
Joker Out u Tvornici kulture, 10. studenog
Slovenski pop idoli nakon što su otvorili ljetni koncert Buč Kesidija na Šalati, s dva su rasprodana samostalna koncerta u zagrebačkoj Tvornici dokazali da nije riječ o sastavu koji je kao projekt stvoren pred Eurosong i sada leti na krilima tog uspjeha, već o momcima koji od 2016. rade na ovome u čemu ih je prepoznao Stari kontinent šest godina kasnije.
Mile Kekin u Vintage Industrialu, 10. studenog
Isti dan kad su ponovno objavljene ‘crvena’ i ‘plava’ kompilacija Beatlesa u proširenom izdanju, Mile Kekin sa svojim je bendom publici u Vintage Industrial Baru podario svoju intimnu ‘crvenu’ i ‘plavu’ kompilaciju pjesama, odsviranu uživo. Sportskim rječnikom rečeno, set-lista ‘na papiru’ nije izgledala loše, ali uživo, na samom terenu, dala je 110% od sebe, što je bilo dovoljno za pobjedu, miran san prije novih izazova i porast ambicija kod poštovatelja Kekinova rada.
Po’ metra crijeva u Močvari, 11. studenog
Po’ metra crijeva mogli bi sa svojim otkačenom energijom, duhovitim pjesmama i specifičnom kombiniranju glazbenih tradicija pod stare dane pretvoriti u neočekivanu priču o uspjehu. Pravovjerna metal publika možda će imati određene rezerve prema njihovom zajebantskom stavu, ali upravo činjenica da oni same ne žele da ih se shvati pretjerano ozbiljno prenosi ih do drugih slojeva pratitelja, pa čak i do sve veće zastupljenosti u mainstream medijima. I da, shvatili ih vi ozbiljno ili ne, ono što sviraju i energija koju oko sebe šire je sasvim ozbiljna i vrijedna pozornosti. A “Boškarin IV” je neizostavna točka na popisu domaćih albuma godine. Potvrđeno je to i uživo u dupkom punoj Tvornici.
KOIKOI u Močvari, 17. studenog
Beogradska furiozna četvorka priredila je snažan nalet emocija, ritma i katarzične buke u krcatoj zagrebačkoj Močvari. Dvojbe više nema – KOIKOI su na putu da postanu još veća koncertna atrakcije nego što su sada.
Portable Infinity (Karlzon / Öström / Colley / Koppel) na 14. JAZZG-u, 20. studenog
Slobodno se može reći da je supergrupa, u kojoj sva njena četiri člana mogu biti ravnopravne vođe sastava, doslovce razorila 14. Zagreb Jazz Festival. Bio je to možda jedan od najboljih jazz nastupa koji je Zagreb ikada vidio i čuo. Jacob Karlzon, Magnus Öström, Scott Colley i Benjamin Koppel odsvirali su jednu 90 minutnu kompoziciju koja još nije snimljena. Možda će studijska verzija „Portable Infinity“ biti najbolja od svih verzija, možda i izvedbe nakon, no biti dio puta na kojem se kristalizira jedno takvo djelo epskih proporcija je nešto što se ne zaboravlja. Nikad.
The Necks u Vintage Industrialu, 7. prosinca
Nakon šesnaest godina australski avant/impro jazz trio The Necks vratio se u Zagreb i pred punim Vintage Industrialom izveo dvije jednosatne kompozicije koje su nam pokazale nezamislive daljine u koje su nas svojom glazbom sposobni katapultirati. S ovog koncerta pomalo smušeni i širokih zjenica otišli smo kući u tišini i nevjerici da i nakon toliko godina i bezbrojnih koncerata glazba i dalje iznova nalazi načine da nas šokira svojim fenomenalnim prostranstvom i neizmjernim bojama. Otprilike kao kad Bowman u “Odiseji” Arthura C. Clarkea zakorači kroz zvjezdana vrata i izusti: “The thing’s hollow — it goes on forever — and — oh my God! — it’s full of stars!”
IDEM u Vintageu i Močvari, 8. i 9. prosinca
Još jedna neizostavna pobjeda domaće alternativne scene predstavljena je u dva rasprodana koncerta koji je Antun Aleksa sa svojim projektom IDEM održao u Vintage Industrialu i u Močvari. Najveća nepoznanica bila je vidjeti i čuti kako IDEM planira izrežirati koncert konkretnog trajanja obzirom na skromnu duljinu materijala s prvijenca. Antun je tu vrlo dobro promislio što će, kako i kada servirati, iako nitko od prisutnih ne bi imao ništa protiv da smo cijeli “Poyy” poslušali i triput za redom.
Fatoumata Diawara u Tvornici, 11. prosinca
Proslavljena malijska kantautorica s pariškom adresom Fatoumata Diawara, jedna od najvećih diva suvremene afričke glazbe i jedna od najprepoznatljivijih faca world music scene, maestralno je zatvorila 14. Zagreb Jazz Festival solističkim koncertom u solidno popunjenoj Tvornici kulture. Nakon dva nesretna otkazivanja ranije najavljenih zagrebačkih gostovanja tijekom 2020/2021. sretno je upala u program festivala koji je svojoj publici već priredio upečatljiv susret s malijskim virtuozima kad je prije četiri godine na istu pozornicu izveo ansambl Bassekou Kouyate & Ngoni Ba.
Savršeni marginalci u Tvornici, 22. prosinca
Nakon što je glavni autor, frontmen i pjevač Mile Kekin recentno zauvijek (?) napustio bend i otisnuo se u samostalnu karijeru, njegovi su bivši suborci iz Hladnog piva ostali suočeni sa svojevrsnom egzistencijalnom dvojbom koja bi se najbolje mogla opisati naslovom jedne od pjesama s njihovog legendarnog prvijenca “Džinovski”, a stane u tri riječi: “A što dalje?” Zoki, Suba i Šoky nisu mnogo dvojili, već su se prihvatili onoga što najbolje znaju i za čime im je srce čeznulo već više od dva desetljeća otkako je Mile autorski rastao i sve se više odmicao od temeljnih postulata, ruku na srce, ograničene punk rock estetike. Ograničena ili ne, ta ista estetika, znoj i grčenje ispred pojačala duboko su ostali urezani u DNK ostatka benda i njihova želja za povratkom korijenima prevladala je. Prvi put nakon što su s Miletom probali slično prije desetak godina, momci koji su činili bivše Hladno pivo posegnuli su za početnim poglavljima svoje diskografije, albumima “Džinovski”, “G.A.D.” i “Desetka” i pod nazivom jedne od najranijih pjesama kao Savršeni marginalci ponovno zapalili onu vatru u jednakoj mjeri kod sebe i kod svoje već pomalo ostarjele publike koja je odrastala uz njihov cinični stav još od ranih devedesetih.
Goran Bare i Majke u Areni Zagreb, 22. prosinca
Veliki rizik selidbe koncerta iz Cibone u Arenu, donio je jedan sasvim novi rakurs o značaju Gorana Bareta i Majki u ovoj sredini. Strepilo se o fijasku, a na kraju je sve izgledalo kao hodočašće naroda na krunidbu kralja (rocka) za kojeg se do jučer vjerovalo da će ostati neokrunjen. Rođen u blatu, ali stvoren za zvijezde.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
